Vjera islam kao kriterij za međuljudske odnose Bošnjaka u Sandžaku (2.dio)

 Sandžački Bošnjaci, posebno oni koji se više pridržavaju vjerskih propisa, vode računa koga pozivaju na radost i uopće u svoju kuću da im bude musafir i, naravno, paze kome se odazivaju.

Obaveza odazivanja pozivu u tradiciji sandžačkih Bošnjaka 

U navedenom hadisu, kao drugu obavezu po redu Allahov Poslanik a.s. spominje da smo dužni da se odazovemo bratu muslimanu kada nas nekim halal povodom pozove. U tom smislu, Abdullah ibn Omer r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: “Kada neko od vas bude pozvan na svadbu, neka se odazove.” (Hadis bilježi Buhari u Sahihu: 67, Kitabun-nikah, hadis br. 5173)

U drugoj predaji stoji: “Odazovite se na poziv kada budete pozvani.” Ebu Hurejre r.a. prenosi hadis u kome Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže: “Odvratno li je veselje na koje se pozivaju bogataši, a ostavljaju siromasi. Onaj ko se ne odazove zgriješio je prema Allahu i Poslaniku s.a.v.s.” (Ibidem, hadis br. 5177)

U Kur’anu su dati primjeri ugošćavanja i lijepog ophođenja prema musafirima. Allah Uzvišeni daje primjer Ibrahima a.s. i njegovih musafira. A kako stoji u predajama, Ibrahim a.s. nikada nije jeo sam, već bi išao nekada i veoma daleko tražeći nekoga ko bi mu se pridružio u jelu. Jedne prilike je čovjeku, kojeg je našao da zajedno jedu, rekao da spomene Allahovo dž.š. ime, što je ovaj odbio, a Ibrahim a.s. mu ne dozvoli da jede. Zbog toga Allah s.w.t. prekori Ibrahima a.s., a on je Halilullah (Allahov prijatelj), riječima: „Ja tog čovjeka hranim šezdeset godina, a on Me ne priznaje, pa zbog čega ga ti odbijaš da jede samo jednom od onoga što sam ti Ja dao?“  

Sandžački Bošnjaci, posebno oni koji se više pridržavaju vjerskih propisa, vode računa koga pozivaju na radost i uopće u svoju kuću da im bude musafir i, naravno, paze kome se odazivaju, jer znaju da shodno islamskoj vjeri nije dozvoljeno odazivanje na poziv javnih grješnika, nasilnika, razvratnika, te ne idu na sijela na kojima se čine razni harami, kao npr. gdje se pije alkohol, kocka itd. Upravo nam je ovdje cilj da istaknemo činjenicu da su sandžački Bošnjaci poznati po svom merhametu, dobročinstvu i uključivanju u razne akcije radi pomaganja u novcu, naturi, izgradnji kuća, džamija, potpori siromašnih i bolesnih i uopće onih kojima je pomoć potrebna. Nažalost, ima dosta slučajeva da se radije odazivamo onima od kojih možemo imati neku korist, ili se bojimo eventualnog njihovog dunjalučkog šerra. Zapitajmo se samo koliko puta se (ne)odazovemo onima od kojih nemamo nikakve koristi, niti nam mogu nanijeti neku štetu, već da se odazovemo onako, radi Allahovog zadovoljstva i iz poštovanja prema domaćinu koji je želio da mu budemo musafiri i da podijelimo zajedno s njim radost ili, ne daj Bože, žalost.

Konsultiranje i traženje savjeta u sandžačkoj tradiciji 

Allahov Poslanik a.s. je rekao da nam je obaveza da damo savjet bratu muslimanu kada on to od nas zatraži. Postavlja se pitanje koliko danas uopće želimo da čujemo savjet jedni od drugih? Nažalost, danas je sve manje onih koji žele ili koji uopće prihvataju, pa i najiskreniji savjet, jer smo svi “pametni” i svako “zna” kako je najbolje, pa čak i najmlađi među nama. Međutim, čitali smo iz knjiga, a i slušali od naših djedova, da su se ranije ljudi puno više međusobno poštovali i savjetovali, pa bi čak išli i u drugo selo po bratski savjet kod nekog čuvenog imama, muslihuna, prijatelja i, uopće, kod nekog mudrog insana za koga su bili ubijeđeni da zna i da će im dati iskren odgovor. Stariji pamte da su ljudi npr. u Sarajevu govorili: „Odoh da pitam Mujagu Merhemića o nekoj važnoj stvari, da pitam h. hfz. Halid-ef. Hadžimulića, da pitam Husein-ef. Đozu“ i sl. A u našim krajevima: „Da pitam Ahmed-ef. Ganića iz Rožaja, Smail-ef. Filibalića iz Novog Pazara, mula Ruša iz Ribarića, Vehbiju-efendiju mula Manova iz Čukota, mula Šerif-ef. Šačića iz Duge Poljane, mula Emin-ef. Zukorlića iz Orlja“ i mnoge druge. Svako mjesto imalo je svoje mudre ljude koji su se pitali i koji su bili poštovani.

Naravno, Allahov Poslanik a.s. nas je podučio kako i da se međusobno savjetujemo, ne samo o vjeri, nego o svim životnim izazovima. Tako se, prema islamskom bontonu, savjetuje ona osoba koja želi i traži savjet, no imami su dužni da shodno svom pozivu upozoravaju, odvraćaju od nevaljalih stvari i kako da se one prevaziđu. Stariji imami i hodže bili su veoma pažljivi prema svakom, pa bi znali izdvojiti datu osobu i nasamo joj skrenuti pažnju o nekoj pogrešci, da to nije lijepo, da je grijeh i sl., kako se takva osoba ne bi uvrijedila i izvrgla ruglu ili podsmijehu na javnom mjestu. U tom smislu, Temim Ed-Dari r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao tri puta: “Vjera je nasihat (savjet).” Pitali smo: “Za koga, Allahov Posaniče?” Reče: “Za Allaha, Njegovu Knjigu, Njegovog Poslanika, za vođe muslimana i njihov narod” (Ovaj hadis bilježi Muslim u El-Imanu: 55, Ahmed u El-Musnedu: 19640, Ebu Davud u El-Edebu: 4944, En-Nesai u El-Bej’atu: 4147 od Temima ed-Darija)

Ebu Hurejre r.a. također prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: “Allah je zadovoljan kada vi prakticirate troje: da Ga obožavate ne pripisujući Mu ništa; da se Njegovog užeta držite i da se međusobno ne podvajate; te da savjetujete one kojima je Allah dao vlast nad vama.” (Hadis bilježi Muslim u Sahihu, hadis br. 1715)

Dakle, logično je zaključiti da su muslimani dužni jedni druge savjetovati, ali kako smo naveli, na lijep način i da ih podučavaju onome što ne znaju. Nije manja potreba brata u vjeri za savjetom od potrebe za imetkom, pa ko posjeduje bogatstvo imetka ili bogatstvo znanja neka dijeli, ili posavjetuje one koji takva bogatstva ne posjeduju. Savjet muslimanima biva u pogledu njihovog dobra na oba svijeta i činjenjem međusobnog dobra osvajaju srca jedni drugima, te zaslužuju, svakako, veliku nagradu od Allaha Uzvišenog. Bilježi se predaja da su Hasan i Husein r.a., unuci Allahovog Poslanika s.a.v.s., jedne prilike vidjeli jednog muslimana koji je neispravno uzimao abdest, pa su se njih dvojica natjecala ko će od njih uzeti abdest ispravnije i na taj način su tom čovjeku indirektno ukazali na njegove pogreške. Pričali su nam da je ovakva praksa bila prakticirana i kod naših starih u Sandžaku.

Izvršavanje i najmanjih obaveza u sandžačkoj tradiciji 

Sandžački Bošnjaci su se trudili da izvršavaju obaveze prema drugima čak i do najsitnijih detalja, pa i kada čovjek kihne da postupe prema pravilima islamskog bontona. A kihanje i obaveze vjernika u vezi s tim spomenute su u hadisu kojeg smo citirali na početku ovog teksta.

Allahov Poslanik a.s. nas upozorava da nam je obaveza kada osoba kihne i zahvali Allahu dž.š. riječima Elhamdulillah (Hvala Allahu dž.š.) da kažemo Jerhamukellah (Allah ti se smilovao). (Tirmizi, Sunen, hadis br. 2743)

Kada čitamo o ovome što se spominje u hadisu, nekada pomislimo da to možda i nije nešto tako “važno”, međutim, kada slušamo ljekare, prije svega, pneumoftiziologe, vaskularne stručnjake i sl. šta znači kihanje za pluća i uopće za čišćenje i funkcioniranje organizma, shvatimo kolika je to blagodat od Allaha Uzvišenog kojom nas je počastio, te koja je poruka ovog hadisa. Naravno, dešavalo se često, a posebno u vrijeme komunizma, da se mnogi naši Bošnjaci nisu znali pridržavati islamskog bontona, pa kada bi neka osoba kihnula govorili bi: „Nazdravlje“, što je unekoliko pozitivan i kulturan manir, ali za vjernika nije ispunjen imperativ citiranog hadisa. Ebu Musa El-Ešari r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: “Kada neko od vas kihne i zahvali Allahu, uzvratite mu, a ako ne zahvali Allahu, nemojte mu uzvraćati.” (Hadis bilježi Buhari u Sahihu, hadis br. 6225)

Drugi hadis, koji prenosi Ebu Hurejre r.a., kaže: “Kada bi Poslanik s.a.v.s. kihnuo, stavio bi ruku ili dio odjeće na usta i tiho bi kihnuo.”  (Bilježi Ebu Davud u Sunenu, hadis br. 5029)

Naši Sandžaklije, posebno oni “učevniji”, veoma su pažljivi prilikom kihanja i maksimalno se pridržavaju propisa islamskog bontona. Vode računa o svojoj ličnoj higijeni, nose maramice, imaju u džepu poneki “ćabenski miris”, mali češalj, ogledalo, te su uvijek pedantni, čisti i uredni.

Nastavit će se…

Glas islama 349, A: Hfz. dr. Haris Hadžić , R: Kultura