Preventivne mjere protiv društvenih bolesti

Islam je poslan ljudima upravo da bi riješio društvene probleme i bolesti i kako bi ukazao kako ljudi trebaju da postupaju.

Tema društvene bolesti veoma je široka zbog postojanja različitih vrsta društvenih bolesti. Zbog toga se u ovome radu orijentiramo na tri društvene bolesti koje su danas veoma aktualne i raširene, a to su cigarete ili pušenje, droga i kockanje. Razlog raširenosti ovih društvenih bolesti koje ćemo spomenuti u radu su iz razloga razvijanja sve veće tolerancije prema ovim pošastima. Iako su u mnogim državama svijeta poduzete određene mjere protiv ovih društvenih bolesti i dalje se smatra da te mjere nisu dovoljne. Cigarete i dalje godišnje u svijetu odnose na milione žrtava, mnogo pasivnih pušača obolijeva od posljedica udisanja dima, sve se više novca troši na liječenje od ovisnosti pušenja.

Sve je više kockara u svijetu, naročito razvojem tehnologije i interneta koji sve više promovira kockanje nudeći svoje usluge. Droga se također se naglo razvila sredinom 20. stoljeća do danas, pa postoji toliko različitih vrsta droga da ih je nemoguće i pobrojati. Cilj ove teme jeste ukazati na štetne posljedice ovih društvenih bolesti, te kako ih spriječiti, koje preventivne mjere poduzeti. Preventivne mjere protiv društvenih bolesti ćemo spomenuti u kontekstu pedagogije i islama te na taj način uvidjeti kako se današnji svijet bori protiv društvenih bolesti, a kako islam, koji je savršen sistem i način života, daje svoju tačku gledišta na pojam društvenih bolesti. Islam je poslan ljudima upravo da bi riješio društvene probleme i bolesti i kako bi ukazao kako ljudi trebaju da postupaju.

STAV ISLAMA PO PITANJU KONZUMIRANJA CIGARETA I PREVENTIVNE MJERE

1.1. Sve što šteti haram je jesti, piti i pušiti

Ovo je jedno od osnovnih pravila islamskog Šerijata, a to je da je muslimanu zabranjeno da čini ono što šteti njegovom zdravlju u bilo kojem obliku. Izričito su zabranjene supstance koji svojim toksičkim i otrovnim djelovanjem mogu postepeno uzrokovati mnoge zdravstvene probleme i bolesti, a u velikim količinama smrt. Svakom čovjeku je Allah dž.š. podario u emanet zdravlje i odredio pravila kako da se ono čuva i održava. Zabranio je pretjerivanje u bilo čemu, pa tako i u hrani. Blagodati zdravlja je Allahovo blago i to je povjerenje koje se ne smije iznevjeriti niti zloupotrebljavati. Uzvišeni Allah kaže: I jedni druge ne ubijajte! Allah, je, doista, prema vama Milostiv. (En-Nisa, 29) Također kaže: I imetak na Allahovom putu žrtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite…. (El-Bekare, 195) Zatim Muhammed s.a.v.s. kaže sljedeće: „Zabranjeno je sebi i drugima nanositi štetu i na štetu uzvraćati drugom štetom.“ (Ahmed i Ibn Madže).

Na osnovu izrečenog možemo utvrditi da je upotreba duhana štetna po zdravlje i da je to haram, naročito ukoliko je konzument cigareta obolio posljedicom pušenja. Pacijentu kojem je pušenjem uzrokovana bolest strogo je zabranjeno pušenje i onima koji nemaju osnovnih sredstava za život da novac troše na cigarete. Prije svega, to je bacanje novca u ono što je beskorisno, pa prema tome predstavlja rasipanje imetka, jer novac nije potrošen niti u vjerske niti u dunjalučke svrhe već samo za zadovoljavanje strasti. Kolika je težina zabranjenosti možemo usporediti sa time da duhan i droga nisu dozvoljeni niti koriste u nužnim situacijama, izuzimajući drogu koja se koristi u medicinske svrhe. Cigarete u nužnim situacijama ne mogu ugasiti niti žeđ niti glad. Meso strvina ili životinja koje nisu zaklane u Allahovo ime dozvoljeno je koristiti u situacijama kada je ugrožen život čovjeka. Cigarete i droga u tim slučajevima ne mogu pomoći. I tu se ogleda stepen štetnosti koju duhan i droge prouzrokuju.

1.2. Slijeđenje strasti i pušenje

U Kur’anu se za strast kaže u jednom dijelu 50. ajeta sure El-Kasas slijedeće: A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu?

Uzroci zbog kojih se neko opredijelio za duhan su mnogobrojni: neki se time žele priključiti svijetu odraslih, drugi misle da se pušenjem smiruju, dok ima i onih koji puše zbog društva, ali i onih koji puše iz navike. (Bašić, 2006.) Sve ovi spomenuti uzroci predstavljaju činjenje grijeha iz strasti i prohtjeva.

Strast i nagoni najveći su neprijatelji razuma. (Topoljak, 2017.) Prema tome, islam je strogo upozorio ljude da ne slijede svoje strasti i da se ne povode za njima, jer će ih strasti odvesti na krivi put. Upravo zbog toga ljudi čine grijehe, pa je pušenje cigareta činjenje grijeha iz strasti i većina pušača puše zato što im je to strast i za tim se povode. Upravo iz toga možemo konstatirati da je najveći razlog i uzrok, pored prethodno spomenutih, slijeđenje strasti i prohtjeva. Zadovoljavati svoju dušu strastima i nagonima otvara vrata grijehu koje samo blokiraju čovjekov razum. Blokiraju čovjeka da čini i radi one stvari za koje je stvoren da svoj razum upotrebljava. Islam kao sistem i način življenja ne zabranjuje čovjeku da svoje strasti zadovolji, niti uništava čovjekove nagone i strasti, već nastoji kroz vjerske propise i principe uputiti čovjeka kako i na koji način da zadovolji svoje strasti. To znači da islam strasti i nagone usmjerava na njihovo pravilno kanalisanje i da se na način dostojan čovjeku zadovoljavaju.

Čudno je kako su vrline lijepe i teško ostvarive, a poroci ružni i lahko dostupni. (Ibn Hazm el-Endelusi, 1997.)

1.3. Kako islam sprečava pušenje

Islam u startu ima stav da sve što šteti zdravlju, kako pojedinca tako i zajednice, smatra zabranjenim i da je kolektivna dužnost svakog pojedinca u zajednici, pa i same zajednice, da sve ono što je nemoralno i štetno nastoji ukloniti iz društva. Tako je i po pitanju pojave ovisnosti o pušenju. Na osnovu toga možemo reći da postoje dvije vrste prevencije protiv pušenja sa islamskog aspekta:

– Prevencija sa aspekta države i uspostavljanja moralnih pravila i principa.

– Doktrinarna prevencija (sprečavanje pušenja u općem značenju kroz kur’anske ajete i hadise).

1.3.1. Prevencija sa aspekta države i uspostavljanja moralnih pravila i principa

Najodgovornijim za sprečavanje pušenja u društvu smatra se država. U islamu država ima najveću odgovornost za očuvanje morala u društvu. Da bi se očuvao moral u društvu islam je propisao mnoge preventivne mjere da se nemoral spriječi. U ovom slučaju, za ovisnost o pušenju država treba da bude najveći garant prevencije. Kada država sprečava proizvodnju, reklamiranje i uvoz duhanskih proizvoda onda to predstavlja najveću moguću zaštitu za društvo od pošasti pušenja. Također, kada vlast i provođenje zakona budu zasnovani na šerijatskim principima i normama onda opasnosti od konzumiranja cigareta u društvu neće biti. Vrlo je bitno da se određenim kaznama i sankcijama spriječi konzumiranje cigareta. Preko sankcija i kazni daje se dobar primjer onima koji to budu koristili da će biti kažnjeni. Cilj kazne i sankcije jeste pribavljanje koristi, ali i da se zastraše oni koji krše pravila i preveniraju eventualni potencijalni novi zločini. Zato vlasti u državi trebaju da ulažu sve napore kako bi svoje građane zaštitili od svih oblika nemorala, što je jedna od glavnih uloga države. U pravnim tekstovima ne postoji direktno kazna za konzumiranje nikotina ili duhana u bilo kojim oblicima kojima se danas koristi, jer je duhan otkriven u 16. stoljeću, ali sankcije i mjere koje se mogu poduzeti i koje u velikoj mjeri ili potpuno mogu spriječiti konzumiranje duhana jeste zabrana proizvodnje, prodaje i uvoza duhanskih proizvoda, jer je to najviši nivo prevencije na razini države. Prema tome, uzrok problema riješio bi se odmah u korijenu te bi se rezultati poduzetih mjera ubrzo uvidjeli. Na osnovu konsenzusa većine islamskih učenjaka, smatra se da se konzumiranje cigareta treba zabraniti, kao i proizvoditi i distribuirati, zbog općeg interesa u društvu. Štetnosti u konzumiranju duhana ogledaju se u sljedećem:

– Šteti razumu onoga ko konzumira duhan,

– Šteti njegovom organizmu (naročito plućima i disajnom sistemu),

– Šteti imovini (imovina se troši u ono što je zabranjeno te se na taj način rasipa),

– Oslabljuje porodične veze i odnose naročito prema onima koji ne puše i koje to ne vole,

– Slabi odgovornost prema sebi i obavezama kada se postane ovisnik o duhanu,

– Može da ekonomski optereti porodicu, a i društvo zbog liječenja od bolesti uzrokovane konzumiranjem duhana.

1.3.2. Doktrinarna prevencija (sprečavanje pušenja u općem značenju kroz kur’anske ajete i hadise)

Mnogo godina unazad, kada nauka još nije dostigla visoki stepen, većina islamske uleme u to doba, kada se pojavio duhan, smatrala je da je pušenje mekruh (pokuđenim djelom). Možemo izdvojiti sljedeći hadis koji možemo usporediti sa konzumiranjem cigareta. Bilježi ga Buharija u svom Sahihu, a on glasi: „Ko je jeo bijeli luk i luk neka se izdvoji.“ U drugom hadisu se slično kaže: „Ko jede bijeli ili crveni luk neka se ne približava džamiji, neka sjedi kod kuće, zaista melekima smeta ono što smeta Ademovim potomcima.“

Zaključujemo da je Poslanik a.s. zabranio dolazak u džamiju zbog lošeg zadaha, ne zbog samog luka, koji je u osnovi dozvoljen, već zbog mirisa koji luk izaziva poslije njegovog konzumiranja. Na osnovu toga možemo reći isto da i onaj koji konzumira cigarete ima loš zadah, pa čak i gori nego od luka. Osim toga, miris se osjeti i na odjeći zbog dima, što je još veći uticaj na širenje lošeg mirisa. Upravo na osnovu ovog hadisa većina tadašnjih islamskih učenjaka smatralo je da je to djelo pokuđeno na osnovu analogije. Nauka je sada napredovala i postoji toliko informacija o štetnosti konzumiranja cigareta, da je to jedna vrsta lahkog otrova. U bilo kojoj formi da se nalazi duhan koji se proizvodi u obliku cigareta, nargila, ili čak žvakanja duhana, sadrži neki oblik nikotina, a znamo da je nikotin vrsta droge koja izaziva ovisnost i truje organizam.

Većina proizvođača cigareta smatraju da je pušenje zabranjeno, odnosno štetno, ne samo u islamskim nego i u neislamskim državama. To je ujedno jedan od razloga zašto se stavlja natpis na paketima cigareta kao upozorenje na štetnost konzumiranja. Znamo da godišnje u prosjeku od posljedica pušenja, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, umre oko 4 miliona ljudi, da pušenje izaziva kardiovaskularne bolesti te da je veliki broj smrtnih slučajeva. Većina islamskih učenjaka danas smatraju da su svi oblici konzumiranja duhana zabranjeni (haram). Allah dž.š. u Kur’anu kaže: I imetak na Allahovom putu žrtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite. (El- Bekare, 195) Ovo u principu znači da ne ubijaš samog sebe. Zbog toga je pušenje jedna vrsta samoubistva u blažoj formi, jer samoubistvo se ne dešava konzumiranjem jedne cigarete, već postepeno korištenjem duhana u dužem periodu. Poslanik s.a.v.s. kaže: „Ko izvrši samoubistvo pijući otrov, otrov će biti u njegovoj ruci iz koje će piti vječno u vatri Džehennema.“ (Br. hadisa 2004, čiju autentičnost je potvrdio šejh Albani). Postepeno, svaki dim skraćuje život. Allah dž.š. u Kur’anu kaže: Ne rasipaj mnogo jer su rasipnici braća šejtanova. (Al- Isra, 26-27) Svi koji konzumiraju cigarete troše imetak u haram i time rasipaju imetak. Na taj način, čovjek ustvari „pali“ svoj novac, a rasipništvo je zabranjeno u islamu.

Pušenjem se šteti okolini, pa tako pušač šteti ljudima u blizini. Taj termin naziva se pasivno pušenje. Smatra se da je pasivno pušenje opasnije od aktivnog pušenja. Dim iz cigareta prouzrokuje veću štetu drugima nego samim pušačima. Vjerovjesnik a.s. je rekao: „Nije dozvoljeno nanositi štetu, niti je dozvoljeno na štetu uzvraćati štetom.“ Upravo je to razlog zašto je Singapur zabranio pušenje na javnim mjestima. Pored toga, prema mišljenju većine islamskih učenjaka modernog doba, pušenje kvari post. Kada osoba puši, ne samo da kvari post, već umanjuje sebi nagradu od posta koja je posebna kod Allaha dž.š. Mnogi koji ne puše tokom posta, kada se post završi omrse se cigaretom ili puše čitavu noć i na taj način ne postižu jačanje bogobojaznosti, što je smisao posta. Ako se neko može suzdržati od pušenja tokom posta ili mjeseca Ramazana, može se suzdržati tokom čitavog života. Iako u vrijeme Poslanika s.a.v.s. nisu postojale cigarete niti duhan, jer je on otkriven tek u 15. i 16. stoljeću, mnogi ajeti i hadisi koji su prethodno spomenuti govore u prenesenom značenju o štetnosti konzumiranja cigareta i prema tome takvo djelo se smatra zabranjenim.

Na osnovu svega izrečenog, možemo reći da je pušenje izuzetno opasno iz razloga što ne šteti direktno samo pušačima već i okolini, odnosno pasivnim pušačima. Po nekim istraživanjima, smatra se da je čak opasnije pasivno pušenje u odnosu na aktivno pušenje. Korisnik cigareta radi ono što je Allah zabranio da se radi, što ukazuje da se ne poštuju Allahovi propisi, te da se slijede strasti i nagoni. Allah dž.š. u Kur’anu kaže: Allah vam naređuje pravednost, činjenje dobra i pomaganje bližnjih, a zabranjuje vam bestidno djelo, sve što je zlo i nasilje. U ovom ajetu uočavamo da se naređuje činjenje dobrih djela i da se pomaže u njihovom činjenju, a da se zabranjuje sve ono što je zlo, nasilje i nemoral. Ako se bude nemoral činio to samo otvara vrata strastima i nagonima da zavladaju čovjekovim razumom. Na taj način otvaraju se brojna vrata za društvene bolesti poput depresije koja osobu ostavlja u osjećajima tuge i brige. Konzumiranjem cigareta čovjek ne razmišlja o rješavanju svojih problema nego bježi od stvarnosti, upušta se u zadovoljavanje strasti. Poslanik a.s. podstiče da se čovjek bori sa samim sobom, pa kaže: „Najbolja je borba boriti se protiv svoje loše naravi i svojih prohtjeva.“ Na taj način potiče se osoba da se bori protiv svojih strasti i nagona, da mu je to najbolja borba koju može da vodi i da će od takve borbe imati koristi i na ovom i na Onom svijetu.

Duhan je zlo i zasigurno od njega nema nikakve koristi, dok je najbolji lijek za smirenost dova Allahu Uzvišenom i činjenje sedžde. (Bašić, 2006.)

Nastavit će se…

A: Dr. Semir-ef. Čupović , R: šerijat i pravo