Mudra i poučna kazivanja o pobožnosti (19.dio)

 Ibnu-s-Semmak je govorio: “Kako smo samo izloženi opasnosti od onoga što smo u prošlosti učinili i kako samo malo strahujemo za svoju budućnost.”

Snažna pobožnost u ostatku života

Neka se Allah smiluje mekanskom pobožnjaku Fudajlu ibn ‘Ijadu koji je sreo jednog čovjeka i upitao ga koliko ima godina. Ovaj mu reče: “Imam 60 godina.” Fudajl mu veli: “Dakle, putuješ Allahu 60 godina i skoro ćeš stići.” Čovjek reče: “Allahovi smo robovi i Njemu ćemo se vratiti.” (El-Bekara, 56)

Fudajl ga upita: “Znaš li značenje tih riječi (ajeta)?” Reče čovjek: “Da, spoznao sam da sam Allahov rob i da ću se Njemu vratiti.” Fudajl mu reče: ”Brate, ko je spoznao da je Allahov rob i da će se Njemu vratiti, zna da je pod stalnom Njegovom pažnjom i čekanjem; a ko zna da je u tom statusu, svjestan je svoje odgovornosti; ko zna da ima odgovornost, treba se pripremiti za sva pitanja koja će mu biti  postavljena i da na njih zna odgovoriti.” Čovjek poče plakati i reče: “Mudri Fudajle, gdje mi je izlaz?” On mu veli: “Nemoj posustati.” Čovjek će: “Allah ti se smilovao, šta to znači?” Fudajl ga blago pouči: “Da budeš bogobojazan, pobožan i svjestan svega u vremenu koliko ti je još ostalo, pa će ti Allah oprostiti i ono što je bilo i ono što će biti.” (Zamahšeri, Rebi'u-l-ebrar, 212)

Pobožnjaci su najplemenitiji ljudi

Neki su učenjaci govorili: “Razuman čovjek jeste onaj koji shvata šta mu Svemogući Allah naređuje, a šta zabranjuje.”

Imam Ali je govorio: “Čovjek se vrednuje prema onome u čemu je najbolji.”

Mus'ab ibn Zubejr veli: “Uči! Ako nemaš imetak, ono što znaš bit će tvoj ukras i blago.”

Od nekih učenika Imama Šafije zabilježene su riječi: “Kada čovjek oporuči trećinu imetka najpametnijim ljudima, ta trećina se treba dati pobožnjacima, jer su se oni poveli za razumom, a nisu obmanuti lažnom nadom.”

Grijesi su breme na oba svijeta

Prenosi se da je Vjerovjesnik a.s. rekao: “Oslobodite se grijeha prije nego što vas Allah uzme Sebi nemoćne i izgubljene.”

Zato su neki učenjaci zapisali: “Najbolji su oni ljudi čiju privrženost islamu ne ruši strast i čije uvjerenje u vjeri ne slabi sumnja.”

Hammad ibn Zejd bio je u nedoumici kada je rekao: “Čudim se ljudima koji se sustežu neke hrane jer je štetna, a ne čuvaju se grijeha zbog kojih će biti osramoćeni.”

Neki dobri iz časnih generacija su govorili: “Grješnici imaju bolesna srca.”

Neko je upitao mekanskog pobožnjaka Fudajla ibn ‘Iljada: “Ko ti je najčudniji?” Reče: “Onaj koji je spoznao Allaha, a neposlušan Mu je.”

Razboriti vele: “Grješnik smjelo izbjegava Božije farzove, a zaboravlja veličinu grijeha.”

Ebu Hazim E'aredž običavao je reći: “Ne želimo umrijeti sve dok se ne pokajemo, ali umiremo ne pokajavši se.”

Usporedba između učenog i pobožnog

Ashab Ebu Umame r.a. pripovijedao je: “Allahov Poslanik a.s. upitan je u vezi  alima  i pobožnjaka, pa je rekao: – Prednost alima nad pobožnjakom je kao prednost  mene nad najslabijim među vama.”

Halifa  ‘Abdulmelik ibn Mervan savjetovao je svoje sinove: “Sinovi moji, stičite znanje! Ako budete starješine, nadmašit ćete ljude; ako budete srednji, opet ćete biti starješine; a ako budete obični, ugodno ćete živjeti.”

Neki mudraci su govorili: “Znanje je neizmjerna počast. Lijepo ponašanje je imetak za kojim ne treba strahovati.”

Poznati oratori bi govorili: “Stiči znanje. Ono te usmjerava i upućuje u mladosti; čini te prvakom i  starješinom u zrelosti; ispravlja tvoje greške, nastranosti, težnje, želje, nastojanja i nade; a srdi tvoje neprijatelje i zavidnike.”

Znanje o vjeri kroz trud, pobožnost i poniznost

Humejd prenosi da je ashab Enes r.a. prenio Poslanikov a.s. hadis: “Sticanje znanja o vjeri  dužnost je svakog muslimana…”

U drugom Poslanikovom a.s. hadisu kaže se: “Iz mog ummeta najviše će nastradati dvije vrste ljudi: pokvaren alim i pobožan džahil.” Neko upita: “Koji ljudi su najgori?” Poslanik a.s. reče: “Učeni kada se pokvare.”

Sulejman ibn Jesar kazuje da je ashab Ebu Hurejre r.a. prenio hadis od Poslanika a.s.: “Najbolje za obožavanje Allaha jeste sticanje dinskog znanja; pravi alim teži je šejtanu od hiljadu pobožnjaka; svaka stvar ima svoj stub, a stub islama je znanje.”

Hazreti Alija je rekao: “Srce mladića slično je plodnoj zemlji: šta god se u nju posije, ona to prihvati, jer je mlado srce slobodno, ima manje obaveza, lakše se privikava pobožnosti i ponizno je.”

Mnogo pobožnosti sa mnogo grijeha ili malo pobožnosti sa malo grijeha

Neki čovjek upitao je ashaba Ibn Abbasa r.a.: “Koji ti je draži od dvojice: onaj koji čini malo grijeha i malo dobrih djela, ili onaj koji mnogo griješi i ima mnogo dobrih djela?” On mu je odgovorio: “Ni jedno ni drugo ne vodi u spas!”

Jednog pobožnjaka neko je upitao: “Šta kažeš u vezi s noćnim namazom?” On je odgovorio: “Boj se Allaha i budi pobožan danju, a spavaj noću.”

Isto tako, jedan pobožnjak čuo je nekog čovjeka kako upozorava ljude: “Spavanje će vas uništiti!” “Ne! Budnost će vas uništiti”, ispravio ga je pobožnjak.

Pobožnost je pažljivo čuvanje od grijeha

Neko je upitao ashaba Ebu Hurejru r.a.: “Šta je bogobojaznost?” On reče: “Jesi li ikada hodao po trnovitoj zemlji?” “Jesam”, odgovori ovaj. Ebu Hurejre ga još upita: “Kako si hodao?” Čovjek odgovori: “Pažljivo.” Ebu Hurejre: “Bogobojaznost je nužno čuvanje od grijeha.”

U stihu imama Abdullaha ibn Mubarek velika je poruka:

“Garantira li mi čovjek sustezanje od grijeha, ja mu garantiram spas,

udobnost će osjetiti samo oni koji su Allahu poslušni i od grijeha sustegnuti.” 

Samouvjerenje da činimo dobro

Neko je upitao Rebiju Adeviju: “Jesi li ikada učinila djelo i bila uvjerena da će ti biti primljeno?” Odgovorila je: “To da sam ikada učinila takvo djelo, bilo bi pojavom straha da mi djela neće biti primljena.”

Ibnu-s-Semmak je govorio: “Kako smo samo izloženi opasnosti od onoga što smo u prošlosti učinili i kako samo malo strahujemo za svoju budućnost.”

Mudraci su rekli: “Sveznalica se oslanja na lažnu nadu, a razuman čovjek na svoja djela.”

Pripovijeda se da je neki pobožnjak stao ispred skupine ljudi i na sav glas povikao: “Obraćam vam se, o bogataši: Činite mnogo dobrih djela jer vaši grijesi su veliki! Obraćam se vama, o siromasi: Sustežite se od grijeha jer su vaša dobra djela malobrojna!”

Muverrik Idžli je rekao: “Da prespavam cijelu noć i probudim se s osjećajem griže savjesti, draže mi je nego da klanjam noćnu nafilu i da osvanem samozadivljen.”

Mudraci su govorili: “Između čovjeka i nedostatka dobra u njemu stoji samo njegova svijest da u njemu postoji dobro.”

Pothranjivanje lažne nade

‘Amr ibn Šu'ajb prenosi od svoga oca, a ovaj od svoga oca da je Alejhisselam rekao: “Prvi razlog uspjeha ovog ummeta jeste skromnost i uvjerenje, a propast je škrtost i lažna nada.”

Hasan Basri veli: “Svaki čovjek koji dugo pothranjuje lažnu nadu čini loše.”

Neki čovjek je upitao jednog basrijskog pobožnjaka: “Treba li nešto da ti donesem iz Bagdada?” On mu odgovori: “Ne volim pothranjivati nadu dok otputuješ u Bagdad i vratiš se.”

Neki oratori vele: “Lažna nada sliči fatamorgani: prevaren je ko je vidi i u nju se pouzda.”

Glas islama 349, A: Mr. Muharem-ef. Omerdić , R: Duhovnost