Situacije u kojima se donose salavati na poslanika s.a.v.s. (6. dio)

Pisanje salavata treba biti u islamskoj literaturi, govorima, fetvama i svakom kontekstu gdje se spominje ime Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.

Pisanje salavata prilikom spominjanja Poslanika s.a.v.s. kroz prizmu hadisa

Pisanje salavata prilikom spominjanja Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ima značajnu ulogu u islamskoj tradiciji i duhovnom životu muslimana.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ponižen neka je čovjek koji čuje da sam spomenut, a ne donese salavat na mene.” (Tirmizi, br. 3545)

Ovaj hadis ukazuje na značaj donošenja salavata svaki put kada se spomene Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, ime – bilo riječima, bilo pisanjem.

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko donese jedan salavat na mene, Allah na njega donese deset salavata.” (Muslim, br. 408)

Pisanje salavata u tekstovima i dokumentima osigurava dodatne prilike za nagradu, jer svaka ispisana rečenica može postati oblik zikra koji donosi Allahovu milost.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Najbliži meni na Sudnjem danu bit će oni koji najviše donose salavat na mene.” (Tirmizi, br. 484)

Ovaj hadis podsjeća vjernike da je donošenje salavata, uključujući njegovo pisanje, sredstvo približavanja Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na Sudnjem danu.

Pisanje salavata prilikom spominjanja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u literaturi i svakodnevnoj komunikaciji odražava praksu učenjaka kroz povijest. Mnogi autori islamskih djela nikada nisu spominjali Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, ime, a da uz njega nisu napisali puni oblik salavata.

Pisanje salavata pomaže u očuvanju Sunneta i podsjeća čitatelje na dužnost donošenja salavata prilikom spominjanja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Učenje i zapisivanje salavata čuva praksu koja se prenosi kroz generacije muslimana.

Pisanjem punog oblika salavata sallallahu alejhi ve sellem svaki put kada se spomene Poslanikovo ime izražavamo poštovanje i slijedimo praksu hadisa. Skraćenice poput s.a.v.s. nisu preporučljive (osim u naslovima tekstova), jer umanjuju značaj i ljepotu salavata.

Pisanje salavata treba biti u islamskoj literaturi, govorima, fetvama i svakom kontekstu gdje se spominje ime Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Dakle, pisanje salavata prilikom spominjanja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, oblik je ibadeta koji ima duboko ukorijenjene temelje u Kur'anu i hadisima. To nije samo tehnička ili stilistička praksa, već čin ljubavi, poštovanja i zahvalnosti prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Kroz ovo djelo muslimani stiču Allahovu milost, povećavaju svoje nagrade i jačaju vezu s najodabranijim Božijim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Stoga, svaki musliman treba nastojati da ispisivanjem salavata oživi ovu praksu u svojim djelima i svakodnevnim tekstovima.

Donošenje salavata prilikom držanja predavanja i širenja Poslanikovog s.a.v.s. znanja

Ova praksa ima poseban značaj tokom držanja predavanja i širenja znanja koje je proizašlo iz Sunneta i poslaničke misije.

Allah Uzvišeni kaže u Kur'anu: “Allah i Njegovi meleki donose salavat na Vjerovjesnika. O vjernici, donosite i vi salavat na njega i selam mu šaljite.” (El-Ahzab, 56)

Donošenje salavata tokom predavanja, posebno kada se spominje ime Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, direktno je ispunjenje ovog kur'anskog imperativa. Osim toga, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je upozorio: “Škrt je onaj u čijem prisustvu se spomenem, a on ne donese salavat na mene.” (Tirmizi, br. 3546)

– Vrijednost donošenja salavata u kontekstu širenja znanja

Blagoslov i bereket u znanju: Donošenje salavata prilikom širenja znanja donosi bereket predavanju i samom znanju. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko na mene donese jedan salavat, Allah na njega donese deset.” (Muslim, br. 408) Kada se salavat uputi tokom govora, to djeluje kao duhovni podsticaj za slušatelje, približavajući ih sunnetskom načinu razmišljanja.
Podsticaj na ljubav prema Poslaniku s.a.v.s.: Tokom predavanja, salavat podsjeća prisutne na ulogu i značaj Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u njihovim životima. To jača emotivnu vezu prema njemu i motivira slušatelje da više prakticiraju njegov sunnet.
Duhovni značaj predavanja: Predavanja koja uključuju redovno donošenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dobijaju dodatnu dimenziju duhovne ljepote. Meleki prisustvuju takvim skupovima, a prisutni dobivaju posebnu milost. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Nijedna skupina ljudi ne sjedne u društvo gdje spominju Allaha, a da ih meleki ne okruže, milost ih ne obaspe, smirenost na njih ne spusti i Allah ih ne spomene kod onih koji su kod Njega.” (Ibn Madže, br. 3073)

– Praktični aspekti donošenja salavata tokom predavanja

Pri svakom spominjanju Poslanikovog s.a.v.s. imena: Preporučljivo je da predavač svaki put, prilikom spominjanja Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, imena donese salavat jasno i glasno, kako bi time potakao slušatelje na istu praksu.
Uvod u predavanje: Početak predavanja treba uključivati donošenje salavata, jer to donosi bereket i olakšava predavaču prenošenje znanja.
Tokom citiranja hadisa: Prilikom citiranja hadisa predavač treba donijeti salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer je to praksa koja odražava ljubav i poštovanje prema izvoru znanja koje se prenosi.

U tom kontekstu, donošenje salavata tokom predavanja i širenja znanja ima duboko ukorijenjeno mjesto u islamskoj tradiciji. To nije samo čin izgovaranja riječi, već je izraz poštovanja, dova za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te sredstvo za postizanje Allahove milosti. Predavači i učitelji trebaju ovu praksu uključiti u svoj rad kako bi im predavanja bila blagoslovljena, a njihova poruka primljena s ljubavlju i poštovanjem.

Donošenje salavata na Poslanika s.a.v.s. početkom i krajem dana

Donošenje salavata na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ima posebno mjesto u životu muslimana, a početak i kraj dana idealne su prilike za prakticiranje ove plemenite ibadetske radnje. Ovaj čin nije samo izraz ljubavi i zahvalnosti prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, već i sredstvo za postizanje Allahove milosti, blagoslova i unutarnjeg mira.

– Vrijednost donošenja salavata početkom i krajem dana

Zaštita od nedaća i iskušenja: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
“Ko na mene donese deset salavata ujutro i deset salavata navečer, bit će mu osigurano moje zauzimanje na Sudnjem danu.” (Et-tergibu ve et-terhib, 1/261. Šejh Albani je hadis ocijenio slabim)
Ovaj hadis jasno ukazuje na duhovnu zaštitu i korist za onoga ko redovno donosi salavat na početku i kraju dana.
Blagoslov u djelima: Donošenje salavata ujutro donosi bereket u svim djelima koja se planiraju tokom dana, dok donošenje salavata navečer donosi spokoj i mir u srcu prije sna.
Otklanjanje briga i oprost grijeha: Prenosi Ubejj ibn Ka'b, radijallahu anhu, da je rekao: “Allahov Poslaniče, koliko salavata da donesem na tebe u svojoj dovi?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: ”Koliko želiš.” Rekao sam: ”Četvrtinu?” Poslanik reče: ”Koliko želiš, a ako povećaš, bolje je za tebe.” Rekoh: ”Pola?” Reče: ”Koliko želiš, a ako povećaš, bolje je za tebe.” Rekoh: ”Cijelu?” Poslanik reče: ”Tada će ti Allah otkloniti tvoje brige i oprostiti grijehe.” (Tirmizi, br. 2457) Ovaj hadis dodatno naglašava koliko donošenje salavata, posebno ujutro i navečer, pomaže muslimanu da rastereti svoje srce i osjeti Allahovu milost.

– Praktične upute za donošenje salavata početkom i krajem dana

Dova nakon sabah namaza: Preporučuje se da musliman, nakon klanjanja sabah namaza, donese deset salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, moleći Allaha za blagoslov tokom dana.
Večernji zikr i salavat: Prije spavanja, dok obavlja večernji zikr, musliman može donijeti deset salavata, zahvaljujući Allahu na blagodati proteklog dana i moleći za mirnu noć.
Učenje poznatih oblika salavata: Jedan od najljepših oblika salavata koji se može donositi ujutro i navečer jeste salavat Ibrahimi: “Allahumme salli ala Muhammedin ve ala ali Muhammed, kema sallajte ala Ibrahime ve ala ali Ibrahime, inneke hamidun medžid. Allahumme barik ala Muhammedin ve ala ali Muhammed, kema barekte ala Ibrahime ve ala ali Ibrahime, inneke hamidun medžid.”

Musliman koji usvoji ovu praksu započinje svoj dan s bereketom, a završava ga spokojem, gradeći čvrstu vezu s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i osiguravajući sebi Allahovu milost i oprost.

Donošenje salavata nakon počinjenog grijeha

Islam, kao vjera milosti, pruža svakom muslimanu priliku za povratak Allahu nakon počinjenog grijeha. Jedan od puteva ka duhovnom čišćenju i povratku Allahovoj milosti jeste donošenje salavata na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo djelo, uz tevbu (pokajanje) i istigfar (traženje oprosta), može biti ključan korak ka Allahovom zadovoljstvu.

– Kako donositi salavat nakon grijeha

Započeti tevbu sa salavatom: Osoba koja se želi pokajati može započeti svoju tevbu donošenjem salavata, nakon veličanja Allaha. Ovaj čin otvara vrata Allahovoj milosti i donosi bereket dovi.
Uključiti salavat u zikr: Nakon počinjenog grijeha preporučuje se učiti salavate kao dio večernjeg ili jutarnjeg zikra. To može uključivati poznati salavat Ibrahimi ili kraće forme, poput:
“Allahumme salli ala Muhammedin ve ala ali Muhammed.”

– Donošenje salavata u vrijeme dove za oprost

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio nas je da započnemo i završimo dovu salavatom, jer se dova na taj način uzdiže ka Allahu. On je rekao: “Kada neko od vas moli Allaha, neka započne zahvalom Allahu i donošenjem salavata na Poslanika, a zatim neka traži ono što želi.” (Tirmizi, br. 3477)

Dakle, donošenje salavata na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nakon počinjenog grijeha snažno doprinosi procesu duhovnog čišćenja. Ovo je čin koji Allah voli, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najbolji primjer pokajanja i povratka Allahu.

Donošenje salavata prilikom prosidbe, zaruka i vjenčanja

Islam pridaje veliku važnost bračnim odnosima, jer brak nije samo društveni ugovor, već i ibadet i sredstvo sticanja Allahovog zadovoljstva. Donošenje salavata na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, tokom ovih blagoslovljenih trenutaka – prosidbe, zaruka i vjenčanja donosi bereket, olakšanje i smiraj srca, te podsjeća na sunnetske smjernice u ovoj važnoj oblasti života. Bračni život je institucija utemeljena na Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, sunnetu, a donošenje salavata tokom početka bračne zajednice podsjeća na Poslanikovu, alejhis-selam, praksu u odnosima sa suprugama.

Donošenje salavata tokom prosidbe, zaruka i vjenčanja dodaje duhovnu dimenziju ovim blagoslovljenim trenucima, osiguravajući Allahov blagoslov i smiraj srca. Ovaj čin ne samo da spaja supružnike na temelju vjere, već i podsjeća na važnost Sunneta u građenju porodice i međusobnih odnosa. Muslimani trebaju iskoristiti svaku priliku da donose salavate u ovim prilikama, jer to doprinosi ne samo sreći na ovom svijetu, već i uspjehu na Ahiretu.

Donošenje salavata prilikom kihanja

Kihanje je prirodni tjelesni refleks, ali u islamu ima posebnu duhovnu dimenziju, jer je to trenutak kada musliman zahvaljuje Allahu riječima Elhamdulillah (Hvala Allahu). Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, podučio je svoje sljedbenike kako postupiti prilikom kihanja, uključujući donošenje salavata kao izraz zahvale i poštovanja prema Allahu i Poslaniku.

Kihanje je blagodatan trenutak kada se Allah Uzvišeni spominje, a prilikom odgovora na kihanje muslimani se pozivaju na salavate i dove. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah voli kihanje, a ne voli zijevanje. Pa kad neko kihne i zahvali Allahu, obaveza je svakome ko to čuje da mu odgovori.” (Buhari, br. 6223)

Prenosi se da je jedan čovjek kihnuo pored Ibn Omera, radijallahu anhu, i rekao: “Hvala Allahu i selam na Allahovog Poslanika.” Na to je Ibn Omer rekao: “I ja kažem: ‘Hvala Allahu i selam na Allahovog Poslanika’, ali nas nije tako podučio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Podučio nas je da kažemo: ‘Hvala Allahu u svakoj situaciji.'” (Tirmizi, br. 2738. Šejh Albani hadis je ocijenio dobrim)

Drugi učenjaci smatraju da se prilikom kihanja ne donosi salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer to nije propisano u ovoj situaciji, kao što nije propisano donositi salavat na ruku'u, pri povratku s ruku'a, na sedždi, na početku jela, prilikom klanja kurbana i u sličnim okolnostima.

Donošenje salavata na Poslanika s.a.v.s. nakon abdesta

Donošenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon abdesta preporučeno je i ima posebnu vrijednost, zasnovano na autentičnom hadisu. Prenosi se od Omera ibn Hattaba, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko uzme abdest i pritom ga upotpuni, a zatim kaže: Ešhedu en la ilahe illallah, vahdehu la šerike leh, ve ešhedu enne Muhammeden ‘abduhu ve resuluhu. Allahumme'dž'alni mine't-tevvabine vedž'alni mine'l-mutetahhirin, otvore mu se vrata Dženneta i može ući na koja god želi.” (Muslim, br. 234)

Donošenje salavata prilikom ulaska u kuću, radi bereketa

Sehl ibn Sead, radijallahu anhu, kaže: ”Došao je neki čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio se na siromaštvo i neimaštinu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: ‘Kada uđeš u svoju kuću nazovi selam, bio ko unutra ili ne, zatim donesi selam na mene i prouči jedanput Kulhuvallahu ehad!’ Kaže se da je taj čovjek tako postupio, pa mu je Allah dao nafaku koja je dotekla i njegovim komšijama i rodbini.” (Spominje Es-Sehavi u djelu El-kavlu el-bedi’, str. 135. Hadis prenosi Ebu Musa el-Medini sa slabim lancem prenosilaca)

Donošenje salavata na svakom mjestu gdje se čini zikr – spominje Allah dž.š.

Mjesta gdje se čini zikr (spominjanje Allaha) imaju poseban značaj u islamu, jer su to mjesta na kojima se spušta Allahova milost, smirenost i prisustvo meleka. O tome govore brojni hadisi koji ističu vrijednost skupova i mjesta gdje se spominje Allah, dželle šanuhu.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Zaista Allah, dželle šanuhu, ima vrstu meleka koji se kreću, pa kada naiđu na halku zikra (skupinu koja spominje Allaha), kažu jedni drugima: ‘Sjedite!’ Ako ti ljudi budu učili dovu, oni će na to aminovati; ako oni donose salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i oni će s njima donositi salavat na njega. Kada oni završe, onda meleki jedni drugim govore: ‘Blago ovima, vraćaju se oproštenih grijeha.”’ (Osnova ovog hadisa nalazi se u Muslimovom Sahihu, br. 4/2689, kako je navedeno u djelu Dželal-efham)

Glas islama 350, R: Hadis, A: Edin Redžepović