Socijalizacija i formiranje miroljubive generacije

Društvo u kojem dominira nasilje postaje krhko, sklono propadanju i osjetljivo na mahinacije zlih neprijatelja. U svjetlu ovoga, odgoj moralno zdrave i kulturne generacije ljudi prioritetan je zadatak koji zaslužuje prioritetnu pažnju vođstva muslimanskog društva, njegovih akademskih krugova i ideoloških institucija zbog ogromnog značaja za budućnost svijeta i ummet islama.

Uprkos raznolikosti mišljenja i tumačenja o ciljevima religije i ljudske civilizacije, većina mislilaca i naučnika slaže se da je jedan od ciljeva svih religija i cijele ljudske civilizacije formiranje dobre, visokomoralne osobe koja boravi, živi i egzistira na Zemlji. Religije nose niz moralnih principa usmjerenih na obrazovanje ljudske duše. Oni ocrtavaju opće karakteristike odnosa osobe sa bratom čovjekom, odnos prema svijetu koji ga okružuje, odnos sa Stvoriteljem.

Unatoč svim razlikama u pristupima pitanjima teleologije i uzročno-posljedičnoj vezi između religije, filozofije i ideoloških teorija, niko ne poriče da je formiranje moralne osobe, formiranje zdrave, mirne generacije ljudi visoki cilj za svakoga kome je stalo do sudbine društva, njegove budućnosti, koja želi dobro sebi i svojim potomcima. Posljednjih decenija primjećujemo da se muslimanska društva sve više suočavaju sa rastom nasilja kao oblika društvenog ponašanja, kao načina izražavanja stava, kao moralnog i političkog stanja društva. Od ove vrste nasilno ponašanje predstavlja prijetnju muslimanskom društvu, postaje prepreka na putu ka njegovom stabilnom i dosljednom razvoju. Društvo prožeto strahom i tjeskobom gubi sposobnost razmišljanja o obrazovanju, zdravlju i programima razvoja zajednice općenito.

Društvo u kojem dominira nasilje postaje krhko, sklono propadanju i osjetljivo na mahinacije zlih neprijatelja. U svjetlu ovoga, odgoj moralno zdrave i kulturne generacije ljudi prioritetan je zadatak koji zaslužuje prioritetnu pažnju vođstva muslimanskog društva, njegovih akademskih krugova i ideoloških institucija zbog ogromnog značaja za budućnost svijeta i ummet islama. Nasilje je odstupanje od norme ponašanja koje je neprihvatljivo za ljudsko društvo u cjelini. Iz tog razloga, neprijatelji islama pokušavaju povezati nasilje sa islamom, pokušavajući stvoriti iskrivljenu sliku o ovoj vjeri u svijesti i umu ljudi. Da bi to učinili, izmišljaju takve formulacije kao „islamski terorizam“, pokušavaju povezati koncept džihada s nasiljem i agresijom na nevjernike, čine sve kako bi se te negativne ideje o muslimanima i islamu nakupile u svijesti ljudi, u cilju stvaranja stereotipnog negativnog stava prema njima. Nasilje je pratilo čovječanstvo na cijelom putu njegovog razvoja, poprimajući brojne oblike, počevši od individualnog nasilja, kao što je to bio slučaj sa Kabilom, kojeg su osjećaji lične zavisti i ljutnje doveli do nasilja i primorali da počini prvo krivično djelo u historiji. Nasilje je bilo neodvojivo od ljudskog postojanja, kao što su dobro i zlo neodvojivi od njega. To je bio način ilegalnog sticanja materijalnog bogatstva takvim kriminalnim djelima, kao što su ubistvo s predumišljajem, krađa itd.

To je bilo „oruđe“ koje se koristilo i za provođenje ratne politike, i za borbu protiv okupacije i okupatora i za provođenje društveno-političkih revolucija usmjerenih protiv moći eksploatatora i tirana porobljivača. Mnogi oblici nasilja koje sam ovdje spomenuo nisu ništa drugo nego reakcije na nasilje, bilo prikriveno ili otvoreno. Prema definiciji sociologa i psihologa, nasilje je odstupanje u ponašanju, obično bolnog porijekla, nastalo pod uticajem različitih nasljednih, emocionalnih, društvenih i obrazovnih faktora, kao i različitih vrsta poremećaja. Nasljedni ili kongenitalni faktori diktiraju čovjekovu želju za preživljavanjem, posjedovanjem i dominacijom, a također su u osnovi emocionalnih stanja poput straha skrivenog duboko u podsvijesti nasilne osobe, ukočenosti, bijesa, stidljivosti, depresije, razočaranja, poniženja i prezira.

Faktor poremećaja izražava se u ličnosti, ponašanju, psihološkim i mentalnim odstupanjima od norme. A društveni faktori su uticaj na ponašanje, vrijednosti, doktrine, ideale, običaje, tradicije i vrste društvenih odnosa. Dakle, odgoj miroljubive generacije sposobne da izrazi sebe i svoje potrebe bez pribjegavanja nasilju zahtijeva razvoj koncepata socijalizacije u muslimanskim društvima.

Socijalizacija

Socijalizacija osobe počinje od djetinjstva, od trenutka kada počne percipirati informacije o svijetu oko sebe. Mislim na sve što utiče na dijete tokom njegovog rasta, učestvuje u formiranju njegove ličnosti, određuje načine njegovog razmišljanja, ponašanja i interakcije s drugim ljudima. Drugim riječima, sve što doprinosi njegovoj transformaciji u društveno biće, sposobno za uspostavljanje kontakta i interakcije sa društvom. Obrazovanje počinje učenjem djeteta nazivima stvari oko sebe. Zatim, uči običaje i tradiciju, a potom se u njemu počinje formirati sistem ideoloških i moralnih koncepata. Ovaj proces je, dakle, usko povezan sa ulogom užeg porodičnog okruženja, šireg porodičnog kruga i društvenim životom dječijeg kraja i grada.

Škola sa svojim nastavnim planom i programom te nastavnicima, vizualnim i pisanim podacima, džamijom, štampanim materijalima koji dođu u ruke tinejdžera i drugim faktorima koji utiču, zajedno čine kriterije, vrijednosti, norme društvenog ponašanja date osobe i dalje na temelju kojih se grade njegovi kontakti i odnosi s drugim ljudima. Stoga, kada govorimo o osobi, istovremeno govorimo o društvu u cjelini. Liječenje društvene bolesti, kao i svake tjelesne bolesti, počinje prepoznavanjem njenog prisustva, nakon čega slijedi želja da se od nje izliječi, a zatim počinju druge faze borbe sa njom. Prije svega, moramo priznati prisutnost bolesti koja je pogodila naše muslimansko društvo: okrutnost, neprijateljstvo prema strancima, neprijateljski pogled na mnoga dostignuća ljudske civilizacije i korištenje metoda nasilja kada naše političke ili društvene težnje ne mogu da se realiziraju drugačije.

U želji da se izliječimo, potrebno je da svi koji na neki način utiču na stanje društva: političko vođstvo, javni i vjerski vođe, naučnici, kulturni djelatnici, obrazovne institucije i mediji – poduzmu koordiniranu politiku suzbijanja ove bolesti, nadopunjujući se svojim programima djelovanja. Cilj je njegovanje zdrave generacije sposobne za izgradnju zdravih društvenih odnosa i zdravog društva u kojem će ljudi moći slušati jedni druge, koji ne toleriraju nasilje i imaju sposobnost pozitivne interakcije i komunikacije sa drugim društvima.

Glas islama 351, R: Analize, A: Prof. dr. Enver Gicić