Mudra i poučna kazivanja o pobožnosti (22. Dio)

Omer ibn el-Hattab r.a. veli: “Ko nema ove tri odlike, neće mu koristiti njegov iman: blagost kojom uzvraća džahilu na njegovo neznanje, pobožnost koja ga odvraća od harama i lijep odgoj i moral kojim se ophodi prema ljudima.”

Omerova vlast

Hazreti Omer r.a. veli: “Ko se puno smije – umanji svoju veličinu i uticaj; ko se previše veseli – bude podcijenjen; ko u nečemu prijeđe granicu – biva poznat po tome; ko puno priča – puno griješi; ko puno griješi – umanjuje se njegov stid; kod koga se umanji njegov stid – umanji se i njegova pobožnost; kod koga se umanji pobožnost – njegovo srce zamre. Zaista, pretjerani smijeh ukazuje na zaborav ahiretskih  iskušenja.”

Osloni se na pobožne muslimane

Kada je Omer ibn Abdulaziz r.a. izabran za halifu, poznati tabi'in Tavus  mu je napisao pismo u kojem ga savjetuje: “Ako hoćeš da ispravno postupaš i da ti postupci budu dobri, onda se oslanjaj na pobožne muslimane koji se boje Allaha.” Omer je pročitavši taj kratki nasihat rekao: “Meni je ovaj njegov savjet sasvim dovoljan.”

Dunjaluk i Ahiret

Halifa Omer ibn Abdulaziz r.a. poslao je Hasanu Basriju pismo i tražio da mu napiše uputstvo o bitnim pitanjima dunjaluka i Ahireta. Mudri Hasan ga je posavjetovao: “Dunjaluk je san, Ahiret je stvarnost, smrt nešto između, a mi smo kao u zamršenim snovima. Ko sa sobom svodi račun, taj se okoristio; ko taj odnos ne razumije – propao je; ko sagledava posljedice – uspijeva; ko se pokori svojoj strasti – zalutat će; ko bude blag – prosperirat će; ko bude bogobojazan – spasit će se; ko uzme pouku – bit će prosvijetljen; ko bude prosvijetljen – razumjet će; ko razumije – saznat će; ko spozna – primijenit će spoznaju; ko pogriješi – povratit će se; ako tobe dođeš – ne ponavljaj grijeh; ako ne znaš – pitaj; a ako te huja uzme – osaburi.”

Zasitili se ibadeta

Jednom prilikom je u džamiju ušao prvi tabi'in Hasan el-Basri. U društvu mu je bio pratilac po imenu Firkad. Sjeli su pored jedne grupe ljudi koji su razgovorili o pobožnosti. Njih dvojica su to pažljivo slušali. Hasan se okrenu Firkadu i kaza mu: “Firkade, Allaha mi, ovim ljudima je dosadio ibadet, a teško im je postalo činjenje dobrih djela i smanjio im se intenzitet njihove bogobojaznosti, pa su shvatili da im je priča lakša od djela i zato samo pričaju prazne priče.”

Nasihat nosiocu vlasti

Halifa Harun er-Rešid jednom je rekao čovjeku poznatom po pobožnosti, čestitosti i poštenju: “Šejhu, posavjetuj me!” On mu reče: “O Harune, da nije Allahove volje i odredbe, ne bi pripala vlast tebi, nego nekome drugom, niti bi trajala.” Harun mu reče: “Reci mi još.” Reče: “O Harune, vladari gledaju u svoje dvorce, a zaboravljaju na mezare koji ih čekaju.” Harun će: “Pouči me još.” Ovaj nastavi: “Smrt je čovjeku dovoljna pouka.” Harun tako zaplaka da su mu suze navlažile bradu.

Kada se smiri, upita šejha: “Imaš li kakav dug da ti ga otklonimo?” On mu reče: “Mani se tog pitanja. Otklonit će od mene moje dugove Onaj ko je moćniji od tebe.” Harun mu reče: “Onda uzmi od nas koliko ti treba za tvoju porodicu.” Šejh se nasmiješi i reče: “Stani malo Harune. Zar ti misliš da će Uzvišeni Allah tebe opskrbiti, a mene zaboraviti?”

Poniznost i pobožnost

Muhammed ibn Sirin je rekao: “Ne znam ni za jednu osobu da je, nakon što je nešto pojela, namjerno to povratila, osim za Ebu Bekra r.a. Jednom prilikom donesena mu je hrana pa, nakon što ju je pojeo, rečeno mu je da ju je donio Ibni Nu'man. On tada reče: ‘Zar ste me nahranili hranom – vradžbinama lbni Nu'mana?’ Nakon toga je namjerno izazvao povraćanje.”

Ovim se postiže pobožnost

Upitali su čuvenog pobožnjaka Ibrahima ibn Edhema: “Čime se postiže pobožnost?” On odgovori: “Postiže se podmirenjem vlastitih obaveza s ostalim ljudima i time što ćeš se, umjesto okupiranosti tuđim mahanama, pozabaviti svojim grijesima. Razmisli o svojim grijesima i pokaj se svome Gospodaru. Odstrani ličnu nezasitost, ambicije i požude, osim onih koje ti je Uzvišeni Allah dozvolio.”

Pobožnost i strah od Allaha

Kada je Imam Šafija prešao u Egipat, Ebu Muhammed ibn Hakim mu je savjetovao: “Kada se doseliš u neku zemlju, pobrini se da imaš hrane koja će ti biti dovoljna za jednu godinu i nastoj da imaš svoje mjesto kod vladara koje će čuvati tvoj ugled i dostojanstvo.” Imam Šafija mu reče: “Ebu Muhammede, koga ne uzdigne pobožnost i strah od Allaha, taj neće imati ni ugleda, ni dostojanstva. Ja sam rođen u Gazi, a odrastao u Hidžazu. Znalo se desiti da zanoćimo bez hrane, ali nikada nismo zaspali gladni.”

Oholost zbog lažne pobožnosti

Vehb ibn Munebbih pripovijeda da je neki poznati pobožnjak rekao svojim prijateljima: “Napustili smo porodice i imetke bojeći se oholosti, ali se bojim da smo se na ovaj način više uzoholili nego bogataši svojim imetkom: kada nekog od nas sretnu ljudi – željet će da bude poštovan zbog svoje pobožnosti, ukoliko ima neku potrebu – hoće da mu je ljudi ispune, ako nešto kupuje – očekivat će da mu se da jeftino.”

Taj njegov govor dopro je do vladara, koji je izašao sa svojom pratnjom, a dolina se ispuni ljudima. Pobožnjak upita: “Šta je ovo?” Neko reče: “To je kralj.” Pobožnjak reče: “Donesi mi hranu.” Donijeli su mu povrće, suho grožđe i srž drveća. On poče halapljivo jesti, otvarajući usta koliko može, pa kralj upita: “Gdje je vaš drug pobožnjak?” Rekoše: “Ovo je on.” Kralj upita: “Kakav si ti”, a on odgovori: “Kao i ostali ljudi.” Kralj reče: “Nema u njemu dobra” i ode. Na to pobožnjak reče: “Hvala Allahu Koji ga odvrati od mene i učini da me ne voli.”

Povjerenik je onaj koji je bogobojazan

El-Kajjim ibnu-l-Dževzi u djelu Sifetu-s-Safveh navodi riječi hazreti Omera r.a. kojim savjetuje nekog čovjeka: “Ne govori ono što te se ne tiče, dobro analiziraj svoga neprijatelja, čuvaj se onoga koji ti se lažno predstavlja kao prijatelj, osim ako ga krasi neizmjerna povjerljivost, a nju jedino ima onaj koji se iskreno boji Allaha. Ne hodaj s grješnikom, pa da te navikne svojim grijesima, niti mu odaj svoje tajne. Savjetuj se samo s pobožnim insanima, sa onima koji strahuju od Allaha dž.š.”

Kako biti neovisan od ljudi

Hatim Esamm el-Belhi bio je poznat po svojoj skromnosti, bogobojaznosti i pobožnosti. Kada je došao u Bagdad, želio je da se susretne sa Ahmedom ibn Hanbelom. Imam ga je primio i pokazao mu svoje uvažavanje. Nakon izvjesnog vremena provedenog s njim, Imam Ahmed ga upita: “Obavijesti me, Hatime, kako biti neovisan od ljudi?” Hatim  mu reče: “Ebu Abdullahu. To se može postići ako budeš uporan i predan u troje: da im daješ od svoga imetka, a da od njih ništa ne tražiš, niti uzimaš; da im omogućiš da dođu do ostvarenja svojih prava, a da od njih ne tražiš svoje pravo; da podnosiš njihovu neuljudnost prema tebi, a da im istom mjerom ne uzvraćaš.” Ahmed ibn Hanbel mu je na to rekao: “Hatime, to je zaista teško.” Hatim mu reče: “Da. Kada bi mogao u tome ustrajati.” To je ponovio tri puta.

Klasovi žita

Jedan mudrac veli: “Stajao sam ispred jednog polja pšenice i vidio dvije vrste klasova: jedni su bili uspravni – trepere se i njišu, dok su drugi omalehni – iskrivljeni i pognutih glava. Kada sam malo bolje pogledao, primijetio sam da su prvi klasovi prazni, a drugi puni procvalih zrna pšenice.”

Bio sam sa mojim dedom Osman-efendijom u njivi zrele raži. Poneka stabljika raži visoko je stršala u odnosu na drugo žito. On je takve otkidao, pa sam ga upitao u čemu je tajna tog njegovog postupka. On mi je rekao: “Žito liči na insane. One stabljike koje visoko strše prazne su, dok su sa savijenim klasovima pune. Tako je i kod insana: pametni i pobožni su ponizni i neprimjetni, a praznoglavi su galamdžije i nametljivi.”

S pravdom je vlast dugotrajna

Abdullah ibn Tahir rekao je čovjeku poznatom po njegovoj pobožnosti: “Koliko dugo će trajati ova naša država i ostati pod muslimanskim okriljem?” Čovjek odgovori: “Sve dotle dok u njoj traje vladavina pravde i pravednih postupaka”, zatim prouči ajet iz Kur'ana, u kojem Alah dž.š. kaže: Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni ono što je u njemu. (Er-R'ad, 11)

Pazi se pretvaranja

Šejh Husejn el-Mersafi veli: “Onaj ko se odlučio da poziva ljude na dobro i pravi put treba da je najudaljeniji od pretvaranja i da teži konstantnom dobru, jer ako napravi bilo kakav propust ili pogrešku, izgubit će na ugledu i ljudi ga više neće ozbiljno shvatati. Njegove riječi kod njih neće imati važnost i dolazit će mu iz dangube. Kazano je: – Najbolja kruna je ona na glavi dobrog i pravednog vladara, najljepši biser je na čednoj i čestitoj djevojci, a najljepše riječi upute su one koje dolaze od učenog, kreposnog, bogobojaznog i pobožnog.”

Glas islama 352, R: Duhovnost, A: Mr. Muharem-ef. Omerdić