Islamski pogled na dobro i zlo (2. Dio) 

Slobodna volja je mogućnost da pojedinac dobrovoljno odabere svoja djela – dobro ili loše, da prihvati ili odbaci Božije naredbe. Kur’an ističe: „Mi mu na Pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti.“ (Ed-Dehr, 3) Nepokornost je, dakle, izbor koji nosi sa sobom loše posljedice.

Svrha stvaranja čovječanstva u odnosu na zlo

Islamski stav o smislu i svrsi stvaranja jasan je i nedvosmislen. Na više mjesta u Kur’anu Allah dž.š. iznosi svrhu kreacije: „Džine i ljude Sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju.“ (Ez-Zarijat, 56)

Pokornost, obožavanje na koje se referira ovaj ajet korist je za čovjeka, ne za Boga, jer Bogu ljudska pokornost ne treba. Allah je stvorio svijet i zakone koji vladaju ne samo u prirodnom svijetu, već i u društvenom poretku. Kada ljudi pređu granice ovih zakona to kao posljedicu nosi zlo, grijeh, bol, patnju. Dakle, Allah želi da prihvatimo Njegovu volju, jer je u tome interes i korist za nas i kako bismo izbjegli bol i patnju. Svrha stvaranja čovječanstva je iznad same pokornosti Bogu. Onaj ko potpuno ispuni svrhu svog stvaranja postao je Božiji namjesnik na Zemlji. Sve što je na Zemlji veliča Allaha dž.š., ali samo čovjek može biti Božiji namjesnik na Zemlji.

Jedino ljudska bića su sposobna spoznavati realnost svojih djela, uzdižući se iznad svoje zemaljske, kontigentne prirode. Onda kada shvate svoju duhovnu suštinu, imaju sposobnost ostvariti svrhu svoje kreacije; kada se fokusiraju na svoju zemaljsku dimenziju, onda padaju na najniži nivo. Ogromno povjerenje dato čovjeku kako bi bio Božiji namjesnik na Zemlji ne može nositi nijedno drugo stvorenje, kako Kur’an objašnjava: „Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen.“ (El-Ahzab, 72)

Drugi način promišljanja svrhe ljudske kreacije jeste kroz Allahova svojstva. Svrha stvaranja je razumijevanje Allahovih svojstava i život u skladu sa tim. Drugačije rečeno, pokoravajući se Allahu mi postajemo Njegovi namjesnici na Zemlji. Jedan od najvećih poklona koji je Allah dao čovjeku, koji ga čini različitim od drugih stvorenja, jeste slobodna volja. Slobodna volja je mogućnost da pojedinac dobrovoljno odabere svoja djela – dobro ili loše, da prihvati ili odbaci Božije naredbe. Kur’an ističe: „Mi mu na Pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti.“ (Ed-Dehr, 3) Nepokornost je, dakle, izbor koji nosi sa sobom loše posljedice.

Zlo proizilazi iz izbora da se učini nepokornost Bogu. Meleki su bili svjesni toga, kao što Kur’an ističe: „A kada Gospodar tvoj reče melekima: ”Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!” – oni rekoše: ”Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo.” On reče: ”Ja znam ono što vi ne znate.”“ (El-Bekara, 30)

Primjetno je da Allah ne negira konstatacije meleka, ali ih podsjeća na njihovo ograničeno znanje. Budući da je Allah Svemoćan te da je svrha kreacije pokornost Njemu, nameće se pitanje zašto nije stvorio ljude bez mogućnosti da budu nepokorni i da čine zlo? Odgovor je jednostavan. U tom slučaju, svijet bi bio pun, umjesto slobodnih ljudi, robota bez slobodne volje. Drugačije rečeno, da ne postoji mogućnost činjenja grijeha, zla i slično, na Zemlji ne bi bilo ljudi, već bi postojale samo biljke, stijene itd.

Stoga, može se kazati da je Allah odabrao stvoriti svijet koji uključuje mogućnost slobodne volje koja će proizvoditi činjenja grijeha i zla. Da bismo odgovorili na pitanje o zlu, potrebno je prije toga odgovoriti na pitanje slobodne volje. Znajući da će čovjek činiti nered na Zemlji i krv prolijevati, Allah je, uprkos tome, naredio melekima da mu se poklone.

Činjenica da je Allah zatražio od meleka, koji su bezgrješni i perfektni u pokornosti, da se pokore Ademu aludira na činjenicu da čovjek posjeduje uzvišeniji status od meleka u općoj hijerarhiji kreacije.

Slobodna volja jedna je od tajni ovog uzvišenog statusa. Postoje najmanje dva fundamentalna razloga zašto nam je data slobodna volja. Prvo, može se razumjeti na način da je status sopstveno ostvarene vrline bolji od poklonjene vrline. Iz događaja kada se meleki pokoravaju Ademu može se zaključiti da je Allahu draže da čovjek svojim slobodnim izborom bira pokornost Allahu, a ne nepokornost u poređenju sa pokornošću koja nije rezultat slobodne volje. To je analogno situaciji roditelja koji su radosniji i zadovoljniji kada njihova djeca svojom slobodnom voljom biraju biti poslušna, a ne zbog toga što moraju biti poslušna. Ljudska pokornost je rezultat slobodne volje, a ne determinizma, kao što je to slučaj sa Suncem i Mjesecom koji se moraju pokoriti Gospodaru.

Drugo, ukoliko su ljudska bića stvorena s ciljem da spoznaju Boga, da promišljaju o Njegovim svojstvima, onda slobodna volja mora biti atribut čovjekove prirode. Allah nam je dao mali dio slobodne volje i moći, što proizilazi iz Njegove slobodne volje i moći. Jedino je čovjeka Allah podučio imenima svih stvari, ne meleke, biljke ili nešto drugo.

Smisao bola i patnje 

Bol služi da preusmjeri diskurs naših djela na Pravi put. Allah je stvorio svijet uz precizne zakone koji vladaju ne samo prirodnim svijetom, već i društvenim i moralnim poretkom čovječanstva. Drugačije rečeno, princip kauzaliteta primjenjuje se na sve dimenzije: prirodne, moralne i društvene. Kada prekoračimo granice ovih zakona, moramo se suočiti sa posljedicama. Ukoliko osoba odluči skočiti sa litice, zakon gravitacije neće prestati funkcionirati i spriječiti ga da ne padne. Ukoliko neko odluči učiniti grijeh i zlo kao rezultat mržnje, pohlepe ili ljubomore, patnja ili osveta će uslijediti odmah, kasnije u životu ili na budućem svijetu, svidjelo se to nama ili ne.

To su zakoni koje je Allah postavio za naše lično dobro. Kur’an naglašava: „…prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za one koji su bili i nestali! A ti nećeš u Allahovom zakonu izmjene naći.“ (El-Ahzab, 62) Božiji zakoni dati su u Kur’anu i sunnetu Poslanika s.a.v.s. tako da mogu biti spoznati u svako vrijeme. Slobodna volja koja nam je data ima za cilj da nam omogući otkriti njene granice, kao i granice svijeta čiji smo dio. Mi smo tako programirani da osjetimo kaznu kada god prekoračimo granice zakona. Kur’an sadrži brojne ajete koji govore o posljedicama slobodno izabrane nepokornosti: „Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga.“ (Ez-Zilzal, 7-8)

„Ova gomila će zajedno s vama tiskajući se u Džehennem ući!“ – „Ne bilo im prostrano! U vatri će oni, doista, gorjeti!“ (Sad, 59)

„O oče naš,“ – rekoše – „bili smo otišli da se trkamo, a Jusufa smo ostavili kod naših stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam nećeš vjerovati, iako istinu govorimo.“ (Jusuf, 17)

„A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.“ (El-A’raf, 96)

Nastavit će se…

Glas islama 352, R: Akaid , A: Dr. hfz. Almir Pramenković