Vakuf Kapudži-baša: Sudbina jedne od najljepših džamija Novog Pazara

Kapudži-baša džamija nije samo vjerski objekat koji je nestao iz pejzaža Novog Pazara, već i simbol sistematskog oduzimanja vakufske imovine. Islamska zajednica, putem Vakufske direkcije, vodi proces evidentiranja i dokumentiranja oduzete vakufske imovine, nastojeći da osigura njeno vraćanje i ponovnu namjenu u svrhu za koju je prvobitno bila namijenjena.

U samom srcu Novog Pazara, na mjestu gdje se danas ukrštaju ulica 28. novembra i Šabana Koče, nekada se uzdizala jedna od najimpozantnijih i najljepših sandžačkih džamija. Priča o njoj nije samo priča o jednoj džamiji, već i svjedočanstvo o historiji, vakufskoj tradiciji, urbanističkom razvoju Novog Pazara, ali i sudbini islamske baštine u ovom dijelu Balkana.

Početak i značaj vakufa Kapudži-baše

Iako precizni podaci o tačnoj godini izgradnje džamije nisu sačuvani, sigurno je da je podignuta prije 1516. godine, jer se u historijskim dokumentima već tada pominje mahala graditelja džamije. Njegovo ime bilo je Hamza, a bio je poznat po svojoj tituli kapudži-baša – počasnoj tituli koja se dodjeljivala aga-rangiranim službenicima Osmanskog carstva.

Hamza kapudži-baša nije samo podigao ovu džamiju, već je uz nju sagradio i 25 trgovačkih radnji, formirajući tako snažan vakufski kompleks koji je doprinosio ekonomskom razvoju grada. Ovaj vakuf postao je ključna tačka u vjerskom i društvenom životu Novog Pazara, privlačeći vjernike i trgovce, te osiguravajući održivost Islamske zajednice.

Rušenje i obnova džamije

Poput mnogih drugih važnih građevina u ovom dijelu Balkana, ni Kapudži-baša džamija nije izbjegla razaranja. Stradala je 1689. godine tokom ratnih sukoba, ali je na istim temeljima u 18. vijeku obnovio Ismail-paša, zbog čega je od tada nosila njegovo ime – Ismail-pašina džamija. Ipak, u narodu je ostala poznata kao Kolo džamija, ime koje je, prema predanju, dobila zbog svoje prostrane galerije, tako velike da se u njoj moglo igrati kolo. Ova džamija nije služila samo za obavljanje namaza, već je zbog svog prostranog enterijera povremeno korištena i za druge društvene svrhe.

Jedan od zabilježenih događaja koji su se odigrali u njoj bio je komemorativni skup nakon atentata na kralja Aleksandra Karađorđevića. Ovo pokazuje da je džamija imala poseban značaj ne samo za vjernike, već i za cjelokupnu zajednicu, čineći je ne samo vjerskim već i društvenim simbolom Novog Pazara.

Drugi svjetski rat i konačni nestanak

Kolo džamija pretrpjela je ozbiljna oštećenja tokom bombardiranja Novog Pazara 7. novembra 1944. godine. Poslije rata, ostaci ove važne građevine nastavili su da stoje kao nijemi svjedoci jednog prohujalog vremena, sve dok gradske vlasti 1949. godine nisu odlučile da ih potpuno uklone. Gradski narodni odbor Novog Pazara, svojim aktom broj 263 od 7. januara 1949. godine, izdao je naredbu Vakufskom mearifskom povjerenstvu da se svi preostali zidovi i ruševine džamije poruše, uz obrazloženje da su potencijalna opasnost za prolaznike i da narušavaju estetski izgled grada.

Zanimljivo je da su vlasti planirale izgradnju upravne zgrade Općine Novi Pazar na mjestu gdje je nekada stajala džamija, a u drugim dokumentima pominje se mogućnost podizanja Vatrogasne stanice. Međutim, niti jedan od tih planova nije realiziran, već su na ovom mjestu kasnije podignute stambene zgrade.

Borba za povratak vakufske imovine

Kapudži-baša džamija nije samo vjerski objekat koji je nestao iz pejzaža Novog Pazara, već i simbol sistematskog oduzimanja vakufske imovine. Islamska zajednica, putem Vakufske direkcije, vodi proces evidentiranja i dokumentiranja oduzete vakufske imovine, nastojeći da osigura njeno vraćanje i ponovnu namjenu u svrhu za koju je prvobitno bila namijenjena.

Glas islama 352, R: Historija/Kultura, A: Redakcija