Ramazan – mjesec duhovne obnove

Tražite od svog Gospodara, iskrenim nijetom i čistim srcem, da vas pomogne u postu koji vam je propisao i u učenju i razumijevanju Knjige koju vam je objavio.

Dolazi nam mubarek mjesec Ramazan, veliki Allahov dar svima onima koji istinski vjeruju i koji će pokorno postiti u punini svega onoga što se propisuje uzvišenim Šerijatom, kako bi ova islamska dužnost bila savršeno izvršena. Istinski musliman Ramazan dočekuje sa radošću, ne sa strahom i uznemirenošću. Taj neprocjenjivi Allahov dž.š. dar svake godine iznova dolazi kako bi vjernici u svoj punini doživjeli novu duhovnu obnovu i šansu za potpuno čišćenje svega lošeg iz dana prethodnog života i da ostatak bude proveden u potpunoj formi savršenih događanja i pripreme za odlazak sa ovoga svijeta te ojačeni i pripremljeni za vječnost.

Kur'anski ajet precizira određenje smisla posta: „O vjernici, propisuje vam se post, kao što je propisan i onima prije vas da biste bogobojazni bili.“ (El-Bekare, 183)

Pobožnost i bogobojaznost je put najvišeg dobra. Ashab Ibn Mes'ud r.a. kaže: “Kada čuješ da Uzvišeni Allah poziva: – O vjernici…, pomno poslušaj, jer će uslijediti naređivanje dobra, bez čega ne možete, ili zabrana zla, u čemu je vaš spas.” U ovom ajetu vjernicima je naređeno i ponuđeno neizmjerno dobro u ibadetu posta. Najvažniji rezultat posta jeste iskrena vjera i puna svijest o Uzvišenom Allahu. Post snažno afirmira živost i čistoću ljudskog duha i ega te gradi zdravu i potpunu ličnost.

Muhammed a.s. je rekao da mu je u hadisi-kudsijji Uzvišeni Allah kazao: “Postač ostavlja svoje jelo, svoje piće i ukroćuje svoju strast radi Mene. Post je Moj i Ja za njega posebno nagrađujem.” A sam Poslanik a.s. je spomenuo da “nema dobra kao što je post”.

Neka u ovom Ramazanu svakom muslimanu često na umu bude savjet dragog Poslanika a.s.: “Tražite od svog Gospodara, iskrenim nijetom i čistim srcem, da vas pomogne u postu koji vam je propisao i u učenju i razumijevanju Knjige koju vam je objavio.”

Muslimani Ramazan uzimaju u svojoj duhovnoj obnovi da bi ublažili težinu životnih iskušenja i nedoumica kroz koja prolaze. Kako bi bilo moguće očistiti prethodni svoj život, ili prethodnu godinu, od propusta, grešaka, pokliznuća, a da nam to nije omogućio Gospodar svjetova kroz ramazanski post i savršeno obavljeni ovaj farz. Uz to zikrom, nafilama i čvrstom samokontrolom provesti cijeli jedan mjesec na savršeni način, što nismo u mogućnosti u drugih jedanaest mjeseci.

Tokom cijele godine svjesni vjernici ublažavaju svoja svakojaka iskušenja namazom, sedždom, nafilom, postom, istigfarom, tevbom, učenjem Kur'ana, sohbetima sa odličnicima, ulemom, pobožnjacima, pokornicima raznih vrsta koji su im primjeri u svakodnevnom  ugledanju. Svi znamo, tome smo učeni, kada bi se umrlom muslimanu u mezaru kazalo: ”Poželi nešto kako bi ti ovdje bilo bolje”, svaki bi poželio jedan namaz, jedan dan posta Ramazana, jednu sadaku ili neko pohvalno dobro djelo sa iskrenošću uraditi. Kako je rekao Hasan el-Basri jednom čovjeku na mezaru tek sahranjenog musimana: “Šta bi ti želio uraditi da si sada na njegovom mjestu”, pa je odgovorio: “Da klanjam jedan namaz, ili da postim jedan dan, ili da podijelim sadaku.”

Nije teško postići u Ramazanu ono što se preporučuje, ako se to želi postići iskrenom dovom ili nekim drugim dobrim djelom, u ime Allaha. Nije moguće doseći zacrtani cilj ako se putem dolaska do njega ne usavršava sve ono što će olakšati dolazak do željenog. “Sa Allahovom uputom i pomoći sve je moguće, bez Njega ništa”, govorio bi mudri Ataullah Iskenderi.

Mjesec Ramazan je specifično stanje duha svakog muslimana, poseban izraz egzistencije ljudskog bića. Koliko je Ramazan mjesec pobožnosti i bogobojaznosti, toliko je trenutak našeg posebnog ponašanja, doživljaja, neslućenih uspjeha, radosti, vanredne ozbiljnosti i vlastitog uozbiljenja. Ovakva težnja za promjenom svakog postača i klanjača u vjeri obogaćuje novim deredžama, budući da se kroz osnove ramazanskih darova život podiže na najdostojnije razine muminskog ponosa i uznositosti. Valja islam i svaki njegov propis doživljavati kao božansko nuđenje da se dostignu visoke razine časti i ponosa. O tome je veliki ashab hazreti Omer r.a. govorio da su “muslimani svoj ponos dostigli darovima islama, a ako ga izgube to će biti zbog okretanja leđa islamu”.

Mi, muslimani Balkana, životni prostor dijelimo sa pripadnicima drugih vjera i tradicija, pa su nam zato vrlo karakteristične i ramazanske obaveze. Kroz mjesec posta ispunimo svoj životni prostor pozitivnim aktivnostima i doživljajima, pokrenemo pobožnost u porodici i Zajednici, pokazujući i drugima šta možemo postići i dostići u duhovnoj obnovi samo tokom jednog mjeseca.

Jedan intelektualac nemusliman vidjevši šta je njegov poznanik i radni kolega postigao samo kroz jedan Ramazan, sljedeće je godine i sam postio kazavši da želi postići mir, smirenost, urednost, kvalitet ponašanja, širinu pogleda i sva moguća dobro kao i njegov poznanik, do čega je uspio doći samo kroz jedan mjesec svoje vjerničke dosljednosti i univerzalnog posta.

Svakako, u Ramazanu je važno postići univerzalnost posta, ne samo apstinencijom od hrane, pića i bračnih dopuštenosti. Možda je to tada najlakše u odnosu na kontrolu svoje naravi, ćudi, morala i svega drugog. U karakterističnim zahtjevima i darovima Ramazana dužnost nam je utvrdili vlastito mjerilo moralne snage, odgovornosti, samopouzdanja, slobode i svega drugog što će nas kao muslimane pokazati i dokazati kao dostojne nosioce emaneta vjere u svakom pogledu. Ako uspijemo u tome, to će postati upečatljiv izraz i slika našeg identiteta i na razini vjerovanja, morala, kulture i međusobne koegzistencije sa drugima i svojim okruženjem. Najlakše je u postu ništa ne jesti i ne piti od zore do zalaska sunca. Mnogo čega drugog treba se odreći i od toga postiti, a podrazumijeva se da to ne treba biti prisutno tokom posta: ne ogovarati druge ljude, ne govoriti nedostojne besjede, ne gledati što je zabranjeno itd.

Jedan drevni alim pričao je da je htio svoj jezik obuzdati na način da kada nekoga ogibeti da klanja dva rekata namaza. Kaže: “Ogovarao sam ljude i klanjao. Nisam ništa time postigao. Onda sam odlučio” – priča on – ”da ako nekoga ogovorim da ću podijeliti sadake deset dirhema.” Rezultat je bio da više sa njegovog jezika nisu silazile ružne riječi o bilo kome.

Sama riječ ibadet podrazumijeva potpunu predanost i pokornost Allahu dž.š. Kako je značajno da tome posvetimo naročitu pažnju u Ramazanu. Poslanikov a.s. časni hadis snažno ukazuje na veličinu ovog mjeseca i podstiče na otkrivanje svih njegovih darova: ”Kada bi robovi znali vrijednosti mjeseca Ramazana, poželjeli bi da traje cijelu godinu.”

Bezbroj je pitanja koja bi tada trebali sebi postaviti: kako klanjamo namaz, koliko vremena provedemo u učenju Kur'ana, u obavljanju nafila, da li poslije jacije ostanemo budni dio noći u zikru, poslije sehura žurimo li na spavanje, jesmo li sve namaze klanjali u džematu, da li smo redovno pratili mukabele koje uče hafizi, a potom pročitali značenja svih tih ajeta iz prijevoda Kur'ana, da li svojim izvršavanjem jednog ibadeta zapostavljamo drugi itd.

U djelu Mezahiru-l-hakk kaže njegov autor: “Nema namaza za onog ko živi blizu džamije osim u džamiji.” Znamo način klanjanja teravih namaza u mnogim džematima gdje je žurba potpuno uništila svetost tog najvećeg ibadeta. Kao putnik sam u Ramazanu svratio u neki džemat i stigao na prvi rekat jacije namaza. Imam je bio hafiz. Kada je počeo klanjati teraviju, od kiraeta bih razumio samo riječ El-Hamdulillah i ništa više. Brzina je bila takva da sam poslije prvog selama otišao iz džamije. Na ovaj način se u Ramazanu postiže grijeh i prokletstvo.

Mogli bismo navesti mnogo divnih primjera iz kojih bi učili ispravan način posvećivanja pobožnosti u Ramazanu i izvan ovog mubarek mjeseca, čak i onih koji su u dubokoj starosti i bolesti. Imam Muhammed Zekerijja Kandehlevi u svom djelu Vrijednosti Ramazana navodi sjajan primjer svog šejha Halil Ahmeda i njegove prakse tokom Ramazana, iako je bio star i bolešljiv. Kaže da bi on samo na jednoj nafili u Ramazanu proučio cijeli džuz i jednu četvrtinu Kur'ana, na teraviji bi ostajao dva sata, a kada bi bio u Medini to bi trajalo i sat duže, dok bi do sehura vrijeme provodio u nafili i zikru.

Nevoljno se prisjetim prakse kod nas, kada neki u Ramazanu uđu u džamiju kada čuju ikamet za jaciju namaz. Poslije farza jedni odlaze, a jedni ostanu i ne klanjaju dva rekata sunneta, onda pristupe džematu i klanjaju osam rekata teravije i napuštaju džamiju remeteći safove i uznemiravajući one koji nastavljaju sa namazom. Kada izađu iz džamije ostaju u haremu glasno pričajući i remeteći red. Kod njih se ništa pozitivno ne obnavlja.

Takvi i njima slični nisu se pripremali za Ramazan dobrovoljnim postom, nafilma, razmišljanjem o onome što su imali kroz život i onome koliko im je ostalo života, kakvi će i s čime doći pred svoga Gospodara. Oni nisu razmislili da je i njima dat Kur'an da ga slijede kao i drugim ljudima, da su dio najodabranijeg ummeta i sljedbenici naodličnijeg pejgambaera. da im je dat Ramazan i učinjen najodabranijim mjesec sa svim vrijednostima kojih nema u drugim mjesecima kao što je Lejletu-l-Kadr. Njima protekne ovaj mjesec uobičajeno kao i drugi mjeseci.

Naš jezik je tumač našega srca, naše ponašanje je izraz naše bogobojaznosti i pobožnosti, življenje nam je dokaz našeg islama – ima li ga u srcu ili nema, jesmo li postigli njegovu puninu ili smo ga odbacili. Da li smo nosioci svoga dina ili nismo, svakome bi trebao biti na umu Poslanikov a.s. hadis u kome je rekao: “Ova vjera će doseći tamo dokle dospijeva dan i noć. Nijedne kuće neće biti, bilo od čega da je sagrađena, a da u nju sa Allahovom dozvolom i ponosom ne uđe islam za onoga ko ga prigrli ili poniženjem onome ko ga odbaci.” (Ahmed)

Cilj i mudrosti ramazanskog posta, prije svega, jeste u izvršavanju Allahove zapovijesti (emr), pa onda slijedi sve drugo. Ovim islamskim šartom i farzom vrši se osvjetljavanje puteva koji vode Allahu dž.š. i načinu ispunjenja islamskog življenja. ”Ovo osvjetljavanje nekada polazi od traga prema onome što trag ostavlja, a nekada obratno”, rekao je jedan mudri alim. Onaj koji nosi svjetlost ramazanske mudrosti na svome licu može, shodno ispravnosti nijjeta i dubini pogleda, dovesti sebe i mnoge ljude do savršenog dobra i ljepote u prezentaciji čistog islama. Njegovim blagoslovljenim nastupanjem važno je pogledati u svoju dušu i upitati se: ”Šta mi donosi ovaj blagoslovljeni božanski dar: oprost grijeha, Džennet, doživljaj Lejletu-l-Kadra, uspješniju obnovu cijelog mog duhovnog života.” Vlastita analiza svog života, otkrivanje počinjenih grijeha i vlastita zapuštenost koja je trajala dugi niz godina moćan su odgovor na duhovnu obnovu kojoj trebamo odlučno pristupiti, sada i odmah, bez odgađanja.

Veliki hanefijski imam Rebbani, sažimajući vrijednosti duhovne obnove u Ramazanu, kaže: “Mubarek Ramazan ima veliku vrijednost. Nafila namaz, zikr, sadaka i svi drugi ibadeti učinjeni u ovom mjesecu imaju vrijednost farza učinjenog u drugim mjesecima. Farz učinjen u ovom mjesecu ima vrijednost sedamdeset farzova u drugim mjesecima. Spremanje iftara postaču biva uzrokom brisanja grijeha i oslobađanja od Džehennema. Ko pripremi iftar postaču dobija nagradu kao i sam postač, bez da se njemu išta umanjuje. Grijesi će biti oprošteni i onima koji svojim podređenim u ovom mjesecu olakšaju poslove. Poslanik a.s. je u mjesecu Ramazanu oslobađao robove i davao sve što bi se od njega zatražilo. Oni koji u ovom mjesecu uspiju da čine dobročinstvo i ibadet, to će im biti umnoženo tokom cijele godine. Ko u ovom mjesecu bude griješio i pokazao nepoštovanje, cijelu godinu će provesti u neuspjesima. Ovaj mjesec treba smatrati izuzetnom prilikom i činiti što više djela kojima je Allah zadovoljan.”

Glas islama 353, R: Duhovnost, A: Mr. Muharem-ef. Omerdić