Priprema iftara i spoj tradicije i ibadeta

„Ko pripremi iftar postaču, imat će nagradu kao i on, a da se postaču njegovi sevabi uopće ne umanju.“ (Ibn Madže)                                    

Mjesec Ramazan ima posebno mjesto kod muslimana. Mi Bošnjaci muslimani koji živimo u Sandžaku najbolje razumijemo šta znači Ramazan za naš narod i naše podneblje. Ramazan je mjesec milosti, oprosta i oslobađanja od džehennemske vatre. U mjesecu Ramazanu život muslimana se umnogome mijenja na svim poljima, poput discipliniranog ustajanja, sehura, klanjanja namaza, učenja Kur’ana, obavljanja svojih poslava u prilagođenom vremenskom intervalu, prisustva na mukabelama, pripremanja iftara i samog iftara sa svojom porodicom, kao i obavljanja teravih namaza u džamijama. Ramazanske aktivnosti su preporod za svakog iskrenog vjernika koji želi da se Allahu pokori i približi i koji se nada Allahovoj milosti i oprostu.

Vjernici se intenzivno pripremaju dva mjeseca prije Ramazana postom ponedjeljkom i četvrtkom. Nekoliko dana prije početka Ramazana čiste se i uređuju kuće i dvorišta, kao i džamije gdje se organiziraju džematlije i džematlijke da je očiste, kao i njeno dvorište. Sve mora biti spremno za nastupajući mjesec Ramazan. Prva noć Ramazana je posebna, ulicama se širi miris halve – tradicionalnog slatkog koje se priprema za posebne prilike, kandilji zasijaju na džamijama u znak početka Ramazana, sa svih strana kreću ljudi, žene i djeca prema džamijama kako bi obavili prvu teraviju namaz. Već prvog dana posta sve je nekako drugačije u kući, na poslu i na ulicama, jer većina ljudi posti i ima poseban pristup značaju ovog mjeseca. Većina restorana je zatvorena u toku dana, a otvaraju se tek za iftar. Prediftarsko vrijeme većina ljudi koristi da dočeka ezan u svojoj kući sa porodicom, gdje se pripremaju posebna jela i pića samo za iftar. Okupljanje pred pekarama u red za pitice prvo je što nas podsjeti da je Ramazan već došao, koji smo dugo iščekivali.

Allah dž.š. spušta poseban bereket i blagoslov u Ramazanu. Posaban bereket je za sofrom koja okuplja porodicu, rođake i prijatelje na porodičnim i kolektivnim iftarima. Porodični odnosi se učvršćuju, svi članovi porodice jedni drugima pomažu i podstiču na dobro. Obnavljaju se rodbinske veze pozivanjem i prisustvovanjem na zajedničkim iftarima među bližnjom i daljnjom rodbinom. Prijateljski i kolektivni iftari učvršćuju međuljudske odnose.

Iftar se priprema sa posebnom pažnjom i ljubavlju. Naše hanume vode računa o svakom detalju pripremanja hrane i serviranja na iftarskoj sofri. Njima to ne predstavlja nikakvu poteškoću, iako imaju puno posla oko same pripreme. Svijest o tome da Allah dž.š. obećava velike nagrade za postače i za one koji pripremaju hranu postaču prevladava bilo kakve poteškoće. Zejd b. Halid el-Džuheni, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Ko pripremi iftar postaču, imat će nagradu kao i on, a da se postaču njegovi sevabi uopće ne umanju.“ (Ibn Madže)

Ovaj hadis ukazuje nam na vrijednost pripremanja iftara postaču i podstiče nas na to dobro djelo. Onome ko uradi ovo djelo piše se nagrada kao i postaču, ali se od nagrade postača ništa ne umanjuje. Ovo je velika blagodat Uzvišenog Allaha prema Njegovim robovima jer se kroz ovo djelo potpomaže u dobru i bogobojaznosti, uspostavlja ljubav i veza među muslimanima. Vanjština hadisa ukazuje da ukoliko nekoga iftarimo, pa makar to bilo i jednom hurmom, imamo tu nagradu. Zbog toga, čovjek treba da se trudi onoliko koliko može da pripremi iftar postačima, posebno ako su oni u potrebi i siromaštvu, ili pak nemaju nekoga da im pripremi iftar. Posebno se to odnosi na naše vrijedne hanume koje, premda i same poste i podnose velike vrućine, spremaju iftare i tako zavrjeđuju dodatnu nagradu. Zamislimo kakva li je samo nagrada za ženu koja sprema iftar za više osoba.

Iftarsko vrijeme poseban je trenutak za dovu koja se ne odbija. Kada nastupi vrijeme iftara ne treba se odgađati, nego je sunnet da se požuri sa iftarom. Od Sehla b. Sa'da es-Sai'dija, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ljudi će biti u dobru sve dok budu žurili s iftarom.“ (Muttefekun alejh)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavještava nas u ovom hadisu da će ljudi biti na dobru sve dok budu žurili sa iftarom jer tim postupkom čuvaju sunnet. Kada to budu zanemarili i kasnili sa iftarom, bit će to dokaz prestanka dobra kod njih, jer su ostavili pridržavanje sunneta. Riječ žurba, u ovom hadisu, ne smije biti krivo shvaćena. Žuriti sa iftarom ni u kom slučaju ne znači jesti na brzinu. Dakle, žuriti sa iftarom znači ne odugovlačiti puno sa mubarek trenucima koje postač ionako s nestrpljenjem očekuje.

Kada se završi iftar sunnet je da se uputi dova za onoga ko ga je pripremao. Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, došao kod Sa'da b. Ubade, radijallahu anhu, i on mu je iznio hljeba i ulja, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jeo i onda rekao: „Neka se kod vas iftare postači, neka vašu hranu jedu pobožni i neka za vas istigfar čine meleki.“  (Hadis bilježi Ibn Madže)

Ovo predanje ukazuje na to da gostu treba ponuditi ono čega domaćin ima, a iftari su posebna prilika ugošćavanja gosta sa kojim Allah dž.š. spušta poseban bereket. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio nam je u amanet da blagoslovljeno iftarsko vrijeme upotpunimo i dovom koja se postaču ne odbija, bilo da smo iftarili u svojoj ili tuđoj kući.

Iftar je uvijek imao posebno mjesto kod muslimana. Vjernici se raduju iftaru i to je njihova prva radost u Ramazanu, a druga radost je nagrada koju će vidjeti kod svoga Gospodara. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: „Postač ima dvije radosti: prilikom iftara i prilikom susreta sa svojim Gospodarom.“ (Buhari, Muslim)

Molim Allaha dž.š. da nam olakša u ovom Ramazanu, da ga u ibadetu provedemo, da nam ukabuli naša dobra djela, da nam grijehe oprosti i da nam podari posebnu obećanu nagradu, a On Uzvišeni u hadisi-kudsijju je rekao: „Post je Moj i Ja za njega posebno nagrađujem.“ (Muttefekun alejhi)

R: Tradicija u Ramazanu, A: Msc. Anida Smailagić-Murić, Glas islama 353,