Uticaj posta na zdravlje

Različita istraživanja pokazuju da post može doprinijeti u borbi protiv različitih autoimunih stanja, u kojima organizam napada sam sebe. Post nas i proljepšava. Podmlađuje kožu, usporava starenje. Do toga dolazi dejstvom preko struktura u koži koje se zovu kolagen i elastin, a koje daju koži čvrstinu i elastičnost. Ali to je samo fizička strana posta. Međutim…

Post poboljšava stanje mozga i općeg psihičkog zdravlja.

Kada sam jedne prilike govorio o dostignućima savremene medicine, upitan sam: „A kako su se ljudi ranije liječili?“

Zastao sam. Nesvjesno sam upao u klasičnu dilemu svih onih koji vole učenje, ali vole i brze zaključke.

Istina je da se korijeni svih nas, našeg djelovanja i svih nauka koje opisuju ovaj svijet nalaze u prošlosti, jer sve stvoreno ima svoj početak.

Medicinska nauka nije izuzetak.

Iako je istina da je za mnoge bolesti pronađen lijek, za ljude produžen životni vijek i kvalitet života, ona se i dalje jako malo oslanja na najmoćniji lijek – preventivu.

Onu koju su koristili oni prije nas. O toj osnovi govorim.

Primarna zdravstvena zaštita nije privlačna za brojne ljekare, jer je njen uspjeh ako do bolesti uopće ne dođe.

To nije privlačno za brojne ljekare.

Ali to je još jedna greška.

Možda zbog te greške ljekari danas pričaju malo o ishrani i o lijeku prije lijeka.

Možda se zbog toga jako malo priča o tome kako živjeti zdravo, a puno o tome kako liječiti bolest.

Zapravo, nije izlizana fraza da su najbolji lijekovi voda, vazduh, sunce, šetnja, hrana.

To je istina.

Znamo kako su živjeli naši djedovi. U svježem vazduhu, sa čistom vodom, spavali kada je vrijeme za spavanje i nije ih razarao stres.

Svjedoci smo dužine njihovih života i bez savremene medicine…

Kako je to moguće?

Navike naših starih direktno nas povezuju sa našim tijelima, od kojih smo u digitalnom dobu sve više odvojeni, a da toga nismo ni svjesni.

Sada je vrijeme da se vratimo korijenima uz sav savremeni život, koji nosi brojne izazove.

Ali korijenima koji traju vjekovima…

I koji će biti adekvatan lijek protiv onog sa čim se susrećemo: stres, zagađen vazduh, prerađena hrana…

U tom smislu, savremena medicina potvrđuje danas ono što je bila teološka konstatacija – post liječi.

Naime, post je stres za organizam…, ali ne u onom grubom značenju riječi. To je stres koji nas čini jačima. To je u nauci opisano kao fenomen hormeza.

Ona pokreće proces koji se zove autofagija.

Za otkriće ovog fenomenalnog samoiscjeljujućeg procesa dobijena je Nobelova nagrada za medicinu. I to japanski biolog Jošinori Osumi.

Naime, kada naše tijelo uđe u stanje stresa, kakav je nedostatak hrane i vode, ono koristi energiju tijela.

U čemu je trik? Koristi prvo oštećene dijelove, kojih ima u svakoj ćeliji, a onda mijenja te dijelove novim dijelovima. Na taj način naš organizam liječi sam sebe.

Koristi i rezerve masti, koje postoje više nego što bi trebalo kod većine nas…

U kontekstu prevencije, kada je bolje vrijeme nego vrijeme Ramazana da razmislimo o svemu do sada rečenom i dođemo do toliko neophodne promjene?

Ramazan, koji nam dolazi jednom godišnje, idealan je inkubator promjena uvjerenja o sopstvenom zdravlju, kao i zdravstvenog stanja. Jedinstvena prilika. U islamskoj tradiciji je naglašenost limitiranosti određenih trenutaka. Kaže se: „Iskoristimo troje prije troje.“

Ramazanski post je suhi tip intermitentnog posta. To znači se voda i hrana konzumiraju u striktno određenom vremenskom intervalu.

I pored toga što djeluje teško, istina je da čovjek prosječne visine i težine (180 cm, 80 kg, BMI 25) mogao bi da izdrži tri Ramazana (oko 90 dana bez hrane).

Post je naređen prije više od 1400 godina, ali je aktuelan i danas, kada postoje različiti oblici posta. I životinje imaju svoj način posta. Post je dio prirode.

Važno je napomenuti da postimo mjesec Ramazan, prije svega, zbog duhovnih dimenzija. To bi svakako trebalo naglasiti radi očuvanja namjere. Međutim, Ramazan ima nesagledive zdravstvene benefite, ukoliko se na pravi način sprovede.

Osim toga što može dovesti do mršavljenja kao vidljivog fenomena, postoje okom nevidljive dimenzije autofagije koje premašuju one vidljive.

Hajde da vidimo koji su to pozitivni efekti…, ono do čega je nauka došla…

Post smanjuje oksidativni stres u organizmu (djeluje kao antioksidans) i time doprinosi očuvanju integriteta DNK.

Zbog navedenih efekata, ramazanski post se sigurno može svrstati u polje djelovanja epigenetike, budući da je to nauka koja se bavi ekspresijom gena i djelovanjem vanjskih faktora na ekspresiju gena. Ona opisuje kako se neki geni „pale“ i „gase“.

Svakoga dana se u našem organizmu dešava puno različitih mutacija, koje imune ćelije “hvataju” i sprječavaju.

Sigurno je reći da je post prevencija ovih bolesti.

Post može produžiti životni vijek tako što utiče na telomere.

Telomere su repetitivne sekvence DNK na krajevima hromozoma koje štite genetički materijal od gubitka i oštećenja tokom ćelijske diobe. Telomere se skraćuju tokom svake ćelijske diobe. Istraživanja sugeriraju da post može uticati na održavanje dužih telomera. Očuvanje dužih telomera može biti povezano sa usporavanjem starenja i smanjenim rizikom od bolesti.

Telomere su naša biološka starost, bez obzira šta piše u ličnoj karti.

Post također pokreće stvaranje matičnih ćelija.

Nakon autofagije, zbog ćelijske smrti oštećenih ćelija, dolazi do stvaranja matičnih ćelija. Ove ćelije inače finansijski puno koštaju, a postom ih možemo dobiti besplatno.

Post utiče i na mikrofloru (mikrobiotu). To su dobre bakterije u crijevima, odgovorne u velikoj mjeri za naše zdravlje. Post povećava njihov broj i povezanost. To utiče pozitivno na zdravlje crijeva i borbu protiv infekcija.

U samim crijevima dolazi do oporavka crijevnih viliusa i povećanja apsorpcije hrane, onda kada je unesemo.

Time dolazi do sprječavanja fenomena koji se neformalno u medicini zove „sindrom propusnog crijeva“, u kojem se opisuje prodiranje različitih štetnih supstanci, toksina, mikroorganizama ili nekih neželjenih molekula kroz zid crijeva. Ovi potencijalni „proboji“ ponekad se povezuju s različitim zdravstvenim problemima, uključujući autoimune bolesti, alergije, upale i druge stanja.

Post utiče na poboljšanje stanja masne jetre. Smanjuje holesterol i trigliceride u krvi.

Povećava osjetljivost receptora za insulin i samim tim smanjuje insulinsku rezistenciju i mogućnost dobijanja šećerne bolesti (diabetes mellitus).

Smanjen unos tečnosti i vode dovodi do poboljšanja simptoma hipertenzije – povišenog krvnog pritiska.

Također, dolazi do smanjenja aterosklerotskih promjena – začepljenja krvnih sudova u organizmu.

Faktori koju su upravo opisani utiču na pojavu metaboličkog sindroma, koji je faktor rizika za pojavu srčanih i moždanih udara.

Post može biti prevencija.

Post jača imunitet.

Post dovodi do regulacije imunog sistema. Prije svega, dolazi do stabilizacije interleukina-2.

Interleukin-2 (IL-2) je citokin, odnosno signalni protein, koji ima ključnu ulogu u regulaciji imunološkog odgovora organizma.

U našem organizmu postoje često brojne, tihe upale.

Citokini, kao hemijski glasnici zapaljenja, smanjeni su u toku posta. Posljedično, upale u organizmu se smanjuju. To može doprinijeti mnogim stanjima u organizmu. U suprotnom, hronična upala može dovesti do pojave kancera različitih sistema.

Dolazi i do povećanja broja makrofaga (fagocita), prve linije odbrane od mikroorganizama. Oni jedu mikroorganizme. Tako post pomaže u borbi protiv infekcija.

Ketoni koji se javljaju tokom posta također pomažu u borbi protiv mikroorganizama.

Različita istraživanja pokazuju da post može doprinijeti u borbi protiv različitih autoimunih stanja, u kojima organizam napada sam sebe.

Post nas i proljepšava. Podmlađuje kožu, usporava starenje. Do toga dolazi dejstvom preko struktura u koži koje se zovu kolagen i elastin, a koje daju koži čvrstinu i elastičnost.

Ali to je samo fizička strana posta.

Međutim…

Post poboljšava stanje mozga i općeg psihičkog zdravlja.

Tokom posta dolazi do povećavanja neurotrofnog faktora iz mozga  BDNF (abrineurin). On je odgovoran za zaštitu neurona. Podržava preživljavanje nervnih ćelija. Na taj način dolazi do odlaganja i smanjenje efekata demencije.

Postoje dokazi da post utiče i kod neurodegenerativnih bolesti mozga.

Brojna istraživanja govore da su ljudi koji prođu neki oblik posta psihički izdržljiviji i fokusiraniji na zadatke. Post utiče na povećanje koncentracije i memorije. Uopće, dolazi do povećanog otpora prema psihičkom stresu i jačanja volje.

Istraživanja sprovedena na ispitanicima prije putem testova za emocionalnu inteligenciju, u toku i nakon posta ukazuju na povećanje emocionalne inteligencije nakon posta.

Post definitivno pomaže i kod stanja kao što su anksioznost i depresija.

Međutim, da bi se navedeni efekti ostvarili, period u kojem se hrana konzumira mora se sprovoditi kako treba.

Ljudi nemaju problem nikada ako prekid posta (iftar) bude mala količina hrane. Imaju problem kada je u pitanju velika količina hrane.

Upravo zbog toga, fenomen “malog” i “velikog” iftara meni lično pokazao se učinkovitim.

Prvo se krene sa tečnošću i ugljenim hidratima poput hurme.

Napravi se mala pauza.

Najbolje bi bilo nastaviti sa supom, čorbom…, a onda tek nakon još jedne kraće pauze sa punom hranom.

Međutim, tu se također držati principa da se prestane kada je “najslađe”.

Prije početka posta koristiti složene ugljene hidrate, poput integralnih žitarica i hranu bogatu proteinima, poput bijelog mesa.

Izbjegavati previše prerađene hrane i prostih ugljenih hidrata, poput kolača.

I, naravno, nadoknaditi tečnost. Voda je najbolji napitak poznat ljudima.

U svakom slučaju, benefitima posta svjedoče ljudi širom svijeta.

Ovo je vrijeme koje možemo iskoristiti i da popravimo druge životne navike.

Ne propustimo ovu priliku.

R: Zdravlje, A: Dr Haris Plojović, Glas islama 353,