Socijalizacija i formiranje miroljubive generacije (3. Dio)

Uzvišeni je rekao: „O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.“ (El-Hudžurat, 13)

Svjetske religije i nasilje

Svjetske religije poslane su radi dobrobiti čovjeka, radi očuvanja ljudske duše i stvaranja sistema moralnih vrijednosti koje vode ljudsko ponašanje i određuju njegov odnos s drugim ljudima. Islam, kao posljednja od svjetskih religija, poslan je u korist cijelog čovječanstva. To je religija milosrđa, tolerancije i uzajamne pomoći. Kada neko želi uvrijediti islam – optužuje ga za poticanje na nasilje, a kada se bilo koji od istraživača poziva na historijske činjenice, navodno svjedočeći o nasilnoj prirodi islama, on istrgne iz historije reference na ratove koji su vođeni u ime političkih ciljeva i nemaju ni najmanje veze sa religijom. Tako mi, muslimani, nemamo pravo, na primjer, optuživati kršćanstvo za nasilje ili kriviti Poslanika milosrđa Isusa, neka je mir na njega, za propovijedanje nasilja kada govorimo o povijesti vjerskih ratova u Evropi, kada su milioni života položeni u ime Kristove vjere, ili kada govorimo o krstaškim ratovima i drugim sukobima pokrivenim vjerskim parolama. Isto se odnosi i na sve ostale religije.

Religije su dolazile ljudima sa intencijom da osude nasilje, da bi ispravile loše strane ljudskog ponašanja, uspostavile ispravno, humano ponašanje koje odgovara ljudskoj prirodi, što ga razlikuje od drugih stvorenja i dodjeljuje mu posebnu misiju. Islam je sa sobom donio sistem moralnih stavova, zahvaljujući kojem su ljudski odnosi dostigli najviši nivo, obećavajući dobrotu i milost cijelom čovječanstvu.

Uzvišeni je također rekao: „…a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.“ (El-Enbija, 107)

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, na drugom mjestu kaže: „Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova i On zna one koji su na Pravome putu.“ (En-Nahl, 125)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Musliman je onaj od čijeg jezika i ruke su mirni drugi muslimani, dok je muhadžir onaj koji napusti ono što je Allah zabranio.“ (Sahih Buhari, br. 10)

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, također je rekao: „Nema prednosti Arap nema nearapom, niti nearap nad Arapom; niti bijeli nad crnim, niti crni nad bijelim, osim po bogobojaznosti.“ (Musnad Ahmad, br. 23536)

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, također je rekao: „Primjer vjernika u njihovoj međusobnoj ljubavi, samilosti i brižnosti je kao primjer jednog tijela – ukoliko oboli jedan njegov organ, preostali dijelovi tijela reagiraju groznicom i nesanicom.“ (Sahih Muslim, br. 4691)

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u drugom hadisu kaže: „Najsavršeniji od vjernika u vjeri je onaj koji je najbolji od njih, koji je najljepšeg ahlaka.“ (Musnad Ahmad, br. 10829)

Alehisselam kaže: „Vjernici u međusobnim odnosima su poput čvrsto izgrađene zgrade čiji se dijelovi međusobno jačaju“, a zatim je isprepletao prste. (Sahih Buhari, br. 5680)

Još uvijek postoji mnogo dokaza koji potvrđuju toleranciju islamske religije, koji ukazuju da je to religija koja je došla s ciljem da poboljša ljudsko ponašanje, nudeći mu sistem visokih moralnih vrijednosti, noseći dobro za sve ljude. Postoji još mnogo dokaza koje ne možemo navesti u ovom članku. Islamski fikh, koji je etabliran na neupitnim kategoričkim dokazima, potvrđuje da Šerijat, ili bolje rečeno, svi Božiji zakoni u svojoj ukupnosti slijede cilj očuvanja pet neotuđivih temelja života: vjere, duše, uma, časti i imovine. Pokušaj njihovog ugrožavanja smatra se zločinom za koje je potrebna srazmjerna kazna. U uslovima u kojima su svih ovih pet vitalnih temelja sigurni i sama osoba i njeno društvo su mirni. U mnogim muslimanskim zemljama i društvima ovih je pet vitalnih temelja pogaženo i podvrgnuto neprijateljskim napadima kako bi se ljudima nametnuli drugi ideološki, politički, vjerski ili sektaški stavovi. Društva u ovim zemljama živjela su pod jarmom straha i tjeskobe, u uvjetima izrazito oslabljene pažnje na životne probleme. Pod prijetnjom nasilja i smrti, društveni i obrazovni programi, programi ekonomskog razvoja u mnogim muslimanskim društvima povukli su se u drugi plan.

Preporuke

– Da bi se izašlo iz začaranog kruga nasilja, otuđenja i ksenofobije potrebni su programi socijalizacije, za čiju su provedbu potrebni zajednički napori svih ćelija civilnog društva uz podršku političkog vodstva, ideoloških i duhovnih vođa muslimanske zajednice – svih kojima je stalo do odgoja zdrave ličnosti, njenog formiranja od najranije dobi do trenutka kada mlada osoba postane aktivni član društva.

– Pravilno vaspitanje predstavlja formiranje osobe zdrave psihe, lišene fobija, ovisnosti i strahova, sa ispravnim ideološkim stavovima, lišene sklonosti prema bahatosti, nasilju i ekstremizmu. Ona mora dobiti kulturno i naučno obrazovanje kako bi mogla samostalno učiti, spoznati svoje mjesto u svijetu i razumjeti svijet koji je okružuje. Osim toga, potrebno mu je usaditi socijalne vještine pravilne komunikacije sa članovima svog i drugih društava.

– Dijete počinje spoznavati stvarnost oko sebe od prvih godina života, a javne i kulturne organizacije dužne su pomoći roditeljima u pronalaženju najboljih načina komunikacije s djecom, najuspješnijih metoda njihovog poučavanja. Porodica je prva faza u formiranju novog člana društva, a poticanje i pomaganje porodici doprinijet će odgoju zdrave ličnosti.

– Slušne i vizuelne informacije zauzimaju značajno mjesto među faktorima koji utiču na razvoj djeteta i doprinose formiranju njegovog mišljenja. Stoga bi mediji trebali ponuditi programe za djecu, pripremljene uzimajući u obzir mišljenje nastavnika specijalista, te pratiti sadržaj televizijskih programa namijenjenih djeci u smislu njihovog uticaja na svijest djeteta. Mediji bi trebali praviti obrazovne programe društvene prirode koji će doprijeti do najširih slojeva stanovništva.

– Mediji bi trebali ponuditi dječije programe koji uče djecu pravilima ponašanja, poput pravilnog prelaska ulice, održavanja čistoće, ophođenja s prijateljima u školi itd. na atraktivan i zabavan način.

– Treba obratiti pažnju na obrazovna pitanja. To podrazumijeva obezbjeđivanje obrazovnih ustanova potrebnim administrativnim i pedagoškim osobljem, kao i pažnju prema nastavnom planu i programu i kontrolu nad njima.

– Vrlo važan zadatak jeste briga o nastavnom osoblju. Uostalom, učitelj je taj koji direktno utiče na učenika tokom formiranja njegove ličnosti i njegovog mišljenja. On ga direktno ili indirektno gura prema ispravnim ili pogrešnim idejama. Obuka nastavnika i praćenje njihovog rada odvija se kroz programe cjeloživotnog učenja, kada nastavnik redovno pohađa kurseve usavršavanja, gdje se upoznaje sa najnovijim dostignućima u oblasti pedagogije i nastavnih metoda. Kada govorimo o nastavnom osoblju, mislimo i na školske administratore, koji imaju ključnu ulogu u upravljanju i praćenju nastavnog procesa, kao i u organizaciji društvenih događaja i pružanju psihološke podrške.

– Ništa manje važno pitanje od pitanja osoblja nisu programi obuke i metodološki razvoj. Pažnja koja se pridaje nastavnim planovima i programima znači primjenu naučne metode prenošenja znanja na studente i najlakši način da se to znanje učvrsti. Drugo, to znači pažnju prema naučnim sadržajima. Nećemo moći formirati miroljubivu, nenasilnu generaciju ljudi ako ova generacija crpi pregršt nasilja iz programa koji propovijedaju i opravdavaju agresiju, iskrivljujući značenja imena i izraza za to. Udžbenici su prepuni ove vrste teksta koji ponekad posredno, a ponekad direktno potiče nasilje. Nastavne programe trebaju nadzirati u smislu njihovog naučnog i ideološkog sadržaja stručnjaci koji rade pod nadzorom službenih odjela.

– Treba obratiti pažnju i na štampane materijale. U protekle dvije decenije vladao je potpuni haos u štampanim i drugim medijima. To se posebno odnosi na elektronske kanale za prijenos informacija, odnosno internet, koji je za značajan dio sadašnje generacije ljudi postao važan izvor distribucije informacija i kulturnih materijala. Službena tijela i organizacije sposobne za stvaranje informacijskog proizvoda koji zadovoljava islamske vrijednosti, najviše ideale humanizma, čuva njegovu dušu u osobi, pomaže ljudima da se međusobno prepoznaju i međusobno sarađuju, dužni su razjasniti pogrešne stavove navedene u štampanom izdanju i drugim materijalima koji uključuju izopačene neprijateljske ideje prema društvu i cijelom čovječanstvu, kao i u knjigama koje sadrže štetne destruktivne ideje.

– Pažnju također treba usmjeriti na instituciju vjerskih zajednica, na ulogu džamijskih imama i propovjednika. Džamija je institucija koja, ruku pod ruku sa porodicom, doprinosi procesu ideološkog sazrijevanja osobe, pa je potrebno obratiti pažnju na ispravno školovanje imama, podizanje njihove kulture tako da budu propovjednici dobrote i mira, te usaditi čovjeku vještine dostojanstvenog ponašanja, umjesto da ga odvede u lavirinte i zamršenosti ideološke, političke i sektaške borbe, da ga pod maskom vjerskih parola gurne u nasilje. Takvi ljudi, umjesto da propovijedaju ideje dobrote i mira, nastavljaju propagandu uništenja i propasti. Još jedan fenomen koji danas vidimo jeste haos koji je vladao na polju vjerske privlačnosti pod uticajem vizuelnih medija. Danas svako sa svojim gledištem može otvoriti video kanal putem kojeg izražava svoje stavove bez podvrgavanja bilo kakvoj kontroli službenih ili vjerskih institucija. Zvanične institucije i organizacije šerijatskog prava trebale bi ujediniti napore za prevladavanje ove anarhije, u kojoj svako ima priliku širiti svoje štetne ideje, utičući na umove mlađih generacija, ulijevajući im lažne misli, zbog čega neki od ovih mladih ljudi dolaze u sukob sa društvom i kreću putem uništavanja muslimanskih, društvenih i univerzalnih vrijednosti, skrivajući se iza islamske terminologije. Vjerske institucije dužne su obrazovati ljude, otvoriti oči sadašnjoj generaciji o pogubnosti ideja koje pozivaju na nasilje, a ponekad čak i na uništenje društva. Za to postoje tri metode: metoda uspostavljanja kontrole nad destruktivnim radnjama i pokušaji njihove blokade, metoda suprotstavljanja takvim radnjama i objašnjavanje ljudima njihovih opasnosti, te na kraju, metoda usvajanja jasnih i transparentnih zakona u tom pogledu, tako da svako ko želi svoje ideje i apele putem medija plasirati masama to učini u skladu sa zakonima koji štite bezbjednost društva i sprječavaju da bude izmanipulirano. Ne možete dopustiti nikome ko želi propagirati ono što je štetno za društvo širiti ideje ekstremizma i druge avanturističke teorije.

– Jačanje najviših ljudskih vrijednosti, usađivanje prihvatanja vrijednosti drugih ljudi, upotrebom jezičkih sredstava i dijaloga za pronalaženje ideja koje ujedinjuju članove društva i olakšavaju komunikaciju s drugim društvima. Jačanje ideje da se pripadnik muslimanskog društva ne protivi predstavnicima drugih društava, da su svi oni dio jedne ljudske civilizacije i da je njegov zadatak sudjelovati u izgradnji ove civilizacije, a ne biti stalno po strani ovog procesa u ulozi kritičara i neprijatelja, ili začuđenog filistera. Obrazovne i kulturne institucije imaju važnu ulogu u ovom nastojanju širenjem ideje o samopouzdanju među ljudima, ulijevanjem i razvijanjem njihovih komunikacijskih vještina.

Glas islama 355, R: Analize, A: Prof. dr. Enver Gicić