Islamski pogled na znanost – inspiracija za generacije

…Reci: „Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!“

Obrazovanje u Kurʼanu

Obraćajući se Svome najodabranijem poslaniku, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvišeni Allah u Kurʼanu kaže:

﴿وَقُل رَّبِّ زِدْنِي عِلْمًا﴾

…i reci: „Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!“ (Ta-Ha, 114)

Brojni islamski učenjaci, nakon temeljitog iščitavanja kurʼanskih ajeta i hadisa Allahovog Poslanika, alejhi selam, ukazuju na izuzetno značajnu činjenicu da Uzvišeni Allah nije Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da od Njega traži povećanje ičega osim znanja. Riječi iz navedenog ajeta izrečene su bez vremenskog, prostornog ili sadržajnog ograničenja, što sugerira da se radi o trajnoj i stalnoj obavezi, ne samo za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego i za svakoga ko ga uzima za uzor.

Ova kurʼanska naredba, zapravo, predstavlja univerzalni poziv svakom vjerniku da nikada ne prekida svoje traganje za znanjem, jer put ka spoznaji nije prolazan, već je to neprekidan proces koji traje čitav život. Ako je najodabranijem među ljudima naređeno da ne prestaje učiti, onda je jasno da je sticanje znanja temeljna dužnost svakog muslimana koji teži Allahovoj blizini i mudrosti u ovom i budućem svijetu. Tako ovaj ajet postaje ne samo lična uputa Poslaniku, nego i vječni orijentir cijelom ummetu – da znanje tražimo s poniznošću, širimo s odgovornošću i živimo s istinskim razumijevanjem.

U drugom ajetu Uzvišeni Allah kaže:

﴿وَمَا أُوتِيتُم مِّنَ الْعِلْمِ إِلَّا قَلِيلًا﴾

„…a vama je dato samo malo znanja.“ (El-Isra, 85)

Ovaj ajet, iako posredno, snažno ukazuje na važnost i obavezu obrazovanja. Čovjek koji je istinski svjestan svojih nedostataka, nastojat će ih nadoknaditi tako što će uložiti trud u sticanje onoga što mu nedostaje. Vjernik, svjestan beskonačnosti Allahovog znanja i ograničenosti ljudske spoznaje, razumije da je čak i znanje najučenijeg među ljudima tek kap u okeanu Božanskog znanja. Sve tajne svemira, sve zakonitosti stvaranja, poznate su samo Uzvišenom Allahu, dok je čovjeku darovan tek djelić spoznaje. Upravo ta svijest podstiče vjernika da neprestano teži učenju, da svoje znanje obogaćuje i produbljuje, jer ga ono približava istinskom razumijevanju veličine, mudrosti i savršenstva njegovog Gospodara.

Upravo zato težnja ka znanju nije samo intelektualni čin, već ibadet – svako novo saznanje vodi ka dubljoj vjeri, većem divljenju i snažnijem ubjeđenju u savršenstvo Onoga Koji zna sve, od širine nebesa do treptaja srca.

Pored prethodno spomenutih ajeta, jedan od najdojmljivijih kur’anskih primjera koji govori o važnosti cjeloživotnog učenja jeste kazivanje o Musau, alejhi selam, u suri Kehf. Musa, alejhi selam, bio je jedan od petorice najodabranijih Allahovih poslanika, čovjek kome se Uzvišeni Allah direktno obratio i koji je u svom vremenu nosio najuzvišenije znanje o Stvoritelju. Ipak, kada mu je objavljeno da na Zemlji postoji čovjek koji poznaje određene istine koje su njemu nepoznate, Musa, alejhi selam, nije oklijevao. Bez imalo oholosti, odmah se zaputio u potragu za tim čovjekom – Hidrom, s iskrenom nakanom da uči od njega i time proširi svoje spoznaje. Taj čin veličanstvene poniznosti jednog velikog vjerovjesnika svjedoči da istinsko znanje nikada ne može biti spojeno s umišljenošću, te da traganje za mudrošću ne prestaje ni kada se dostigne najviši duhovni stepen.

U drugim dijelovima Kur’ana, Uzvišeni Allah obraća se ljudima pozivajući ih na ljubav prema znanju, prikazujući učenost kao vrlinu koja oplemenjuje srce i uzdiže čovjeka. Učenima se, kroz kur’anski govor, daje posebno mjesto, jer znanje nije samo moć, već svjetlost kojom se raspoznaje istina, put kojim se korača ka spoznaji Gospodara i sredstvo putem kojeg se uzdiže duša iznad neznanja, sumnji i zabluda.

﴿قُلْ هَلْ يَسْتَوِي الَّذِينَ يَعْلَمُونَ وَالَّذِينَ لَا يَعْلَمُونَ إِنَّمَا يَتَذَكَّرُ أُولُو الْأَلْبَابِ﴾

…Reci: „Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!“ (Ez-Zumer, 9)

Na drugom mjestu Allah, dželle šanuhu, opisujući učene napominje još jednu odliku pravih vjernika, a to je bogobojaznost:

﴿إِنَّمَا يَخْشَى اللَّهَ مِنْ عِبَادِهِ الْعُلَمَاءُ إِنَّ اللَّهَ عَزِيزٌ غَفُورٌ﴾

„…A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni. Allah je, doista, Silan i On prašta.“ (El-Fatir, 28.)

Govoreći o istinitosti poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvišeni Allah se obraća ljudima pozivajući ih da razmisle o potvrdi prethodnih objava, svjedočenju učenih ljudi iz prijašnjih naroda, kao i o trajnoj vrijednosti znanja. Kroz te argumente, Kur’an pokazuje da istina nije vezana isključivo za jedno vrijeme, već je vječna i prepoznatljiva onima koji traže znanje i istinsko razumijevanje. Učenjaci iz prethodnih zajednica, prepoznajući poruke koje su bile objavljene i ranijim poslanicima, svjedočili su istinitost onoga što je donio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, čime se znanje potvrđuje kao most između prošlosti i sadašnjosti, ali i kao sredstvo prepoznavanja Istine. Tako Kur’an znanje uzdiže ne samo kao intelektualni ures, već kao sredstvo duhovnog raspoznavanja i put ka vjerovanju.

﴿وَيَقُولُ الَّذِينَ كَفَرُوا لَسْتَ مُرْسَلًا قُلْ كَفَىٰ بِاللَّهِ شَهِيدًا بَيْنِي وَبَيْنَكُمْ وَمَنْ عِندَهُ عِلْمُ الْكِتَابِ﴾

Oni koji ne vjeruju govore: „Ti nisi poslanik!“ Reci: „Meni i vama dovoljan će biti kao svjedok Allah, i onaj koji zna šta je Knjiga.“ (Er-Rad, 43)

U kur’anskim ajetima koje smo razmatrali jasno se iščitava jedna duboka poruka: znanje ne može stajati odvojeno od odgoja, niti odgoj može biti potpun bez znanja. Akcent se najprije stavlja na odgoj, kao temeljnu silu unutarnjeg oblikovanja čovjeka, a potom na obrazovanje, kao njegov prirodni nastavak i produžetak. Ova dva stuba zajedno tvore cjelovitog čovjeka, koji ne samo da zna, već i zna kako živjeti s onim što zna.

Ajeti koje smo naveli, obasjani tumačenjima velikih autoriteta islamske misli, ne govore samo o učenju, već o dostojanstvu znanja i plemenitosti onih koji ga posjeduju. Znanje je, u svakom vremenu i prostoru, predstavljalo duhovnu vrijednost bez premca. Njegova svjetlost ne blijedi s vremenom niti gubi na važnosti pred valovima civilizacijskih mijena. Ljudi koji su tu svjetlost nosili u sebi, koji su znali i živjeli svoje znanje, bili su prepoznati, uzdignuti i darovani stepenima kod Uzvišenog – ne zbog titula, već zbog unutarnje svjetlosti koja proizlazi iz Božanske riječi.

Takvo znanje, ukorijenjeno u Kur’anu i oplemenjeno odgojem, nije samo skup činjenica – ono je orijentir, moralni kompas i uzvišena staza kojom kroče oni koji uče ne da bi govorili, već da bi razumjeli; ne da bi se uzvisili nad drugima, već da bi se približili svome Gospodaru.

Nastavit će se…

Glas islama 355, R: Nauka, A: Msc. Ajla Uluč Bajrović