Progresivna istina i strpljenje kao etička i karakterna vrlina

Šta je vanredno stanje, je li moguće iole biti redovan u vanrednom stanju?

Sam pojam ukazuje na to. Imali smo do proglašenja redovno stanje, redovne navike, poslove. Dobili smo vanredno stanje, ukidanje onoga što je redovno, van okvira, gdje moramo određene svoje prakse uskladiti sa novim okvirima i normama koje propisuje zakon i određene uredbe i pravila.

Norme vanrednog stanja, koje su jasne i propisane, kao što je ograničeno kretanje i određene mjere zaštite protiv virusa, moramo shvatiti do kraja ozbiljno i prema njima se ne ophodimo kao loš nestašan učenik prema normama škole ili učitelja. U mentalitetu balkanskih naroda, kao i zbog činjenice da su mnogo puta bili pokoravani od raznih osvajača, postoji uvjerenje i osjećaj da se novim pravilima nikada ne treba brzo i potpuno pokoriti. Ako pogledamo u našu historiju, bilo bošnjačku, srpsku, crnogorsku, koju god balkansku, jedni imaju komitu, drugi hajduke, treći uskoke. Imaju razne pobunjenike koji i kada su činili ponešto što nije bilo pohvalno smatrani su herojima. Smatralo se da režimi koji su nam bili nametnuti u određenim vremenskim periodima nisu bili naši režimi i zato je pobuna i nepoštivanje sistema bilo nešto pohvalno. U situacijama pod raznim okupacijama to ima smisla i nije negativno. Narod dok ima kapacitet pobune protiv okupatora, bilo koje vrste, time uspijeva da sačuva svoju ljudskost i ljudsku suštinu vrijednosti.

Kada smo u situaciji da se određeni režim nameće sa vrlo konkretnim razlogom od opasnosti, kao što je sada slučaj sa virusom COVID-19, tada bi trebala da dođe do izražaja drugačija svijest. Sada u poređenju ponašanja određenih nacija i naroda, između Nijemaca i Italijana, discipliniranih Nijemaca i Kineza i nedisciplinovanih Mediteranaca, ipak bi pametni trebali zaključiti da ti mentaliteti koji su nastajali pod određenim historijskim okolnostima ne bi trebalo da budu nešto čime se ponosimo i čime bi trebalo do kraja ostati dosljedni i insistirati na tome.

Balkanski narodi, baš zbog pomenutih razloga, imaju taj naglašen individualno-slobodarski duh. To ima svoju prednost u nekim aspektima kulture, posebno umjetnosti, jer narodi sa naglašenim individualnim slobodarskim duhom, konceptom i orijentacijom ostvare značajniji prostor kreativnosti. To je dobro u pogledu kulturnog, umjetničkog stvaralaštva i kreacije. Kada su ovakve opasnosti u pitanju tu se individualnost mora podrediti interesu opstanka, odbrane od ove opasnosti. Od ovakve opasnosti jedino se može odbraniti visokom kolektivnom sviješću koja se pretače u visok stepen organizacione svijesti, a koja se implementira kroz visok stepen discipline u organizaciji. To bi trebalo biti fokusirano u našoj svijesti gdje bismo onaj naš balkanski duh individualizma, pobunjeništva, negacije svega što je režimsko i što se nameće, u ovom slučaju sa bilo kog aspekta vrijednosti – civilizacijskog, duhovnog, ličnog i kolektivnog interesa, morali promijeniti. Ovakve opasnosti se ne mogu pobijediti, niti posljedice umanjiti ukoliko se ne prihvati koncept visoke kolektivne svijesti i visoke kolektivne discipline u praksi ponašanja.

Ljudski je imati dilemu i kada su u pitanju stvari sa kojima se prvi put suočavamo to nije čudno. Ponašanje najvećih stručnjaka bilo je prilično konfuzno u samome početku do trenutka suočavanja sa ovom opasnošću. Prvo je bilo omalovažavanje ovog virusa, kvalifikacija da je smiješan. Nemojte se ljutiti na njih, jer to je bio potpuno logičan refleks. Neko radi u struci blizu 40 godina, genijalac je na tom polju i sva njegova iskustva su da se sa virusima sličnog tipa ne ponaša na način da se oni precijene, da izazovemo paniku, da ih ne doživimo kao opasnost koja će sve da nas pokosi. Kao što ste vidjeli, kod nas na našem prostoru sami vrh države se konsolidirao i relativno brzo shvatio opasnost u njegovoj stvarnoj razmjeri. Šta je ta stvarna razmjera? Imamo stručnjake koji govore da to nisu virusi koji su u historiji zaraza, epidemija kao što su: kuga, kolera, variola vera.

Ovo sada što imamo od Kine preko Italije, nemamo tu smrtnost zbog koje bi trebalo da postoji tako paničan strah koji se, između ostalog, mogao i osjetiti. Imamo krajnost omalovažavanja opasnosti i drugu koja je bila panika. Treba se staviti akcenat u pokušaju uravnoteženog shvatanja same opasnosti. Ja nisam stručnjak za to polje, niti dajem sebi pravo da o tome govorim, jer nije ni potrebno o tome da govorim. Imate na dnevnoj bazi više puta u toku dana da nam se obraćaju stručnjaci na našem prostoru, a isto tako kroz medije, društvene mreže možete konsultirati bilo koje stručnjake. Vidjeli ste da se stavovi kreću od jedne do druge krajnosti, ali ono što pristojno inteligentan laik, koji se dovoljno informirao, može da zaključi jeste sljedeće: Ne radi se o običnom virusu koji je sličan sezonskim virusima koji pogađaju u sezoni virusa i gripa, iako po mnogo čemu sliči. Isto tako, sa druge strane, ne radi se o opasnosti koja će svojom pojavom sve da nas pokosi.

Ne sliči sezonskim virusima, prije svega, što se mnogo brže širi nego ostali virusi i veoma je opasan po one kategorije stanovništva koje imaju oslabljen imunitet određenim bolestima, prije svega starije osobe, dijabetičari, ljudi sa visokim krvim pritiskom i drugim bolestima koje već ugrožavaju ljudski organizam.

To je osnov zbog čega su odgovorni ljudi u državama ovo do kraja shvatili ozbiljno i krenuli sa ovakvim mjerama prevencije. Mjere prevencije u koje spada vanredno stanje, ograničeno kretanje, zatvaranje država – da li su u redu?

Vidjeli smo koliko sama država, tj. Ministarstvo prosvjete može da se modificira i učini nastavu na osnovnom i srednjem nivou dostupnom učenicima kako ne bi bila potpuno suspendirana iz njihovog života. Ono što mene čini radosnim, jer sam bio jedan od aktera u inicijativi kada su se Matica Bošnjačka i Sandžak televizija pojavili sa projektom pred Ministarstvom prosvjete i dobili taj projekat, potpisali sporazum i krenuli sa svim tim. Jako sam ponosan što sam bio prvi u komunikaciji sa vrhom države i Ministarstvom kako bi do sporazuma došlo. Proteklih dana sam gledao kako se to kvalitetno izvodi na Sandžak televiziji, jer imamo kvalitetne učitelje, nastavnike, kvalitetnu organizaciju i kako je bio pravi izbor Matice Bošnjačke i Sandžak Televizije da naprave takav iskorak.

Nastavit će se… (Besjeda 1)

Glas islama 355, a: rahmetli muftija Muamer Zukorlić, R: Besjeda