Snaga argumenta (2. Dio)

Ili za onoga  koji  je,  prolazeći  pored  jednog  od  temelja  porušenog  grada,  povikao:  “Kako će Allah oživjeti ove što su pomrli?” I Allah učini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga oživi i zapita: “Koliko si ostao?” “Dan ili dio dana”, odgovori. “Ne”, reče On, “ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i piće svoje, nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga, da te učinim dokazom ljudima, a pogledaj i kosti, vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblažemo.” I kad njemu bi jasno, on povika: “Ja znam da Allah sve može!” (El-Bekare, 258-260)

Drugi ajet iz konteksta o kome govorimo u vezi je sa temom proživljenja. Ibn Kesir navodi objašnjenje ovog ajeta, ističući da mu prethode riječi Uzvišenog Allaha: “Zar ne znaš za onoga koji se s Ibrahimom o Gospodaru njegovome prepirao”, odnosno, da li ti je poznat primjer onoga koji je polemizirao s Ibrahimom a.s. o Gospodaru njegovom? Za njih se vežu gore navedene riječi: “Ili za onoga koji je prolazeći pored jednoga grada, čiji temelji su porušeni bili…” Postoje razilaženja ko je ovaj prolaznik, odnosno da li je to Uzejr ili Hidr, ili je to Eremija ibn Halkija ili Hazekijel ibn Bevvar, ili pak neki drugi čovjek od Izraelćana? Moguće da je to Uzejr. Što se tiče grada, to je Kudus, Jerusalem, kroz koji je prošao nakon što ga je Nabukodonosor porušio i pobio njegove građane, tako “da je bio pust”, tj. nikoga u njemu nije bilo.

Riječi Uzvišenog: “…i do temelja svojih porušena”, znači čiji su krovovi i zidovi pali na zemlju. Stoga je on stao razmišljajući šta je bilo s tim veličanstvenim građevinama, pa je rekao: “Kako će Allah oživjeti ove što su pomrli?!” Vidio je strašne ruševine i učinilo mu se da ih nije moguće ponovo podići. Allah Uzvišeni na to odgovara: “I Allah ga mrtvim učini stotinu godina, a zatim ga oživi”, jer je, nakon što je prošlo sedamdeset godina od njegove smrti, grad ponovo podignut i naseljen, te su se i Izraelćani vratili u njega. Oživjevši ga stotinu godina poslije njegove smrti, Allah mu je prvo dao oči da pogleda šta Allah čini, kako oživljava njegovo tijelo. Kada se to tijelo upotpunilo, “rekao mu je”, posredstvom meleka: “Koliko si ostao?” On reče: “Ostao sam dan ili dio dana!” Ustvari, kada je umro, bio je početak dana, a kada ga je oživio, bilo je pred kraj dana. Zato je on, ugledavši sunce kako sija, pomislio da je to sunce od istoga dana, pa je rekao: “…ili dio dana”, a zatim mu reče: “Ne, ostao si stotinu godina! Pogledaj jelo svoje i piće svoje, nije se pokvarilo”, a tu su bili grožđe, smokve i sok, što se nije bilo promijenilo. “A pogledaj i magarca svoga”, kako ga Allah oživljava dok ti to gledaš, “da Te učinim znakom za ljude”, tj. dokazom za Povratak, “a pogledaj i kosti, kako ih sastavljamo”, tj. kako ih podižemo da bi se jedna s drugom sastavila. Ima čitanja i: “…kako ih oživljavamo”, “a onda mesom oblažemo!” Dakle, nakon što budu razbacane i desno i lijevo, Allah šalje vjetar koji ih sakuplja sa svih strana, zatim stavlja svaku kost na njeno mjesto tako da nastaje magarac s kostima, ali bez mesa, da bi potom to Allah obložio mesom, živcima, krvnim sudovima i kožom, te poslao meleka da u nozdrvu magarca puhne i da ovaj zareve. Sve je to bilo uz dopuštenje Allaha Uzvišenog i naočigled Uzejra. Kada se uvjerio u to, “on je rekao: – Ja znam da Allah doista sve može!” (Ibn Kesir, 2002:171)

Racionalisti ovaj ajet posmatraju kao umetnuti primjer između dva slučaja u vezi sa pejgamberom Ibrahimom, a cilj mu je da, zajedno sa tim slučajevima, naglasi savršenstvo Božije stvaralačke moći. (M. Asad, str. 57) Segment te stvaralačke moći jeste sposobnost da oživi mrtvo. Ta sposobnost je očevidna i nadaje se jasno pogledu onih koji pažljivo posmatraju. Onima koji se čak samo zbunjeno  zamisle, On nudi dodatne prizore koji im u potpunosti otklanjaju tu kratkotrajnu zbunjenost.

U tradicionalnim tefsirima za ovaj ajet naći ćemo vezana pojašnjenja koja kao mogućnost nude da se tu  radi o Uzejru, a da je grad pred kojim se našao Kudus, Jerusalem, nakon što ga je Nabukodonosor porušio i pobio njegove građane. Tvrdi se da je, sedamdeset godina poslije Uzejrove smrti, grad ponovo podignut i naseljen te su se i Izraelćani vratili u njega. (Ibn Kesir, 2002:172)

Neki tefsiri donose više podataka. Tvrdi se da je Allah dao da Izraelćanima, nakon što su dostigli  vrhunac  u  činjenu  zla  i  nereda, zavlada babilonski kralj Nabukodonosor. On im je došao sa šest stotina hiljada zastava i pregazio cijeli  Šam i porušio Jerusalem. Izraelćane je podijelio na tri trećine. Jednu trećinu je pobio, jednu je naselio u Šamu, a jednu je odveo u ropstvo. Bilo je tu stotinu hiljada dječaka,  od kojih su neki već bili u pubertetu, a neki još nisu. On ih je podijelio vladarima koji su bili s njim. Svaki vladar lično je sebi uzeo po četiri dječaka. Među njima je bio i Uzejr. Nakon što ga je Allah, poslije određenog vremena, izbavio od njih, on je naišao pokraj Jerusalema i vidio ga u najružnijem stanju. Bio je to strašan prizor.

Stoga, iz ovog slučaja može se uzeti sljedeća pouka. Ukoliko onaj ko upućuje dovu vodi računa o  adabima  dove, na nju će brzo dobiti odgovor i bez muke koja bi je pratila. Ukoliko propusti adabe dove, slijedi muka, a odgovor ne dođe. Ibrahim a.s. zamolio je: ”Gospodaru moj, pokaži mi kako mrtve  oživljuješ”, pohvaljujući prvo Allaha kao Gospodara, pa tek onda moleći da mu pokaže kako oživljava mrtve. Allah mu je to pokazao na drugome – na pticama i brzo mu odgovorio. Uzejr je kazao: ”Kako će Allah oživjeti ove što su pomrli?” On mu je to pokazao na njemu samom, i to tek nakon isteka stotinu godina od njegove smrti. (I. Hakki, isto, str. 414-415)

Ovaj slučaj podsjeća nas da ima ljudi koji niječu tjelesno proživljenje, mada vjeruju u proživljenje duše.  Oni tvrde da je povezanost duše sa tijelom samo zbog njegovog upotpunjenja u svijetu osjetila. To je  kao kada dijete pošalju u mekteb da bude podučeno edebu. Kada postigne svoju namjeru učenja u mjeri  koja ga čini spremnim, on izlazi iz mekteba i ulazi u sastajalište učenih. S njima se druži mnogo godina i od njih nauči različite vrste znanja koje se ne mogu naučiti u mektebu, s tim što se on koristi znanjem učenih snagom edeba koji je naučio u mektebu. Tako on i sam postaje učen. Nakon što je odrastao i sazreo, a njegova vrijednost porasla, nema više potrebe da se vraća u mekteb i na nivo djeteta. Tako je i sa dušom. Pošto iziđe iz zatvora tijela i dođe u svijet svetih duša snagom znanja o pojedinačnostima, do čega je došla u svijetu osjetila, ona se okoristi od  duša iz višeg svijeta te sazna o općenitostima kojih nema u svijetu osjetila, tako da ona više nema potrebe da se vraća u zatvor tijela. Međutim, ovim  ljudima je njihov nefs ubacio zlu misao, a šejtan im je također ubacio ove sumnje.

Uzvišeni Allah je iz savršenosti Svoje dobrote i milosti prema Svojim iskrenim robovima usmrtio Uzejra na period od stotinu godina, a s njim i njegovog magarca. Onda ih je obojicu zajedno oživio da bi se time okoristili pametni, da Allah, kada oživljava Uzejra-ruha oživljava i magarca – njegovo tijelo. Pametan neće u to posumnjati zbog ubacivanja zlih misli i sumnji njegovog nefsa i šejtana, kao i sumnji filozofa u proživljenje tijela. Kao što će Uzejr-ruh biti u Sjedištu Istine kod Vladara Svemoćnoga,   magarac njegovog tijela bit će u Džennetu. Uzejr-ruh pit će iz pehara Uzvišenosti čistotu Ljepote i   Uzvišenosti, a sipat će ih Peharnik; Njihov Rabb će ih pojiti pićem čistim (El-Insan, 21) Za to vrijeme  će magarac tijela njegovog imati svoje pojilo, rijeke Dženneta, prijatne bazene i bašče, u njima ćete imati  sve za čim duša žudi i što je oku slatko (Ez-Zuhruf, 71) Svi ljudi će vrelo iz kojeg će piti znati! (El-Bekare, 60)

Nastavit će se…

Glas islama 356, R: Šerijat i pravo, A: Dr. Sumeja Smailagić