Stihovima u zagrljaj Kurban bajramu

Dunjaluk je trunka iskušenja; Ahiret je vječiti boravak; Uz ljepote il’ uz patnje teške. Pa zar babo zbog trunčice bola; Da pogazim tvoje amanete; Što si dao Svevišnjem Allahu?

 Iako je jedan od manjih sandžačkih gradova, Priboj je kroz svoju bogatu povijest iznjedrio brojnu plejadu istaknutih ličnosti iz svih sfera života: književnosti, sporta, medicine, zanatstva, teologije… U ovom tekstu želim se osvrnuti na lik i djelo jednog od najvećeg sandžačkog živućeg književnog pregaoca, koji je podjednako cijenjen kako u svom Priboju, tako i u cijelom Sandžaku i R. Srbiji, ali i izvan granica svoje domovine. Jedna posve osobena, autentična, umjetnička persona u bošnjačkom poetskom izražaju – Rasim Ćelahmetović.

Rođen je u Priboju 15.08.1945. godine. Rasimovi roditelji cijenili su bogatstvo u hajirli evladu, u njihovoj slozi, međusobnoj ljubavi i harmoniji. Imali su devet sinova i četiri kćerke da im razgale dušu, ukrase dom, uzvrate pažnju i ljubav kada budu stari i nejaki. U rodnom gradu završio je osmogodišnju i srednju ekonomsku školu kao đak generacije. Dalje školovanje nije mogao nastaviti zbog porodičnih prilika.

Cijeli svoj radni vijek proveo je u Industriji „Polister“ Priboj. Pored ostalog, obavljao je dužnost šefa Službe za informisanje, reklamu i propagandu, a preko dvije decenije bio je rukovodilac Kadrovske službe u pomenutom preduzeću. Za njegov nesumnjiv doprinos u radu i razvoju „Poliestera“ dobitnik je značajnog društvenog priznanja – Ordena rada sa srebrnim vijencem.

Rasim Ćelahmetović jedan je od osnivača Kluba pisaca u Priboju i utemeljivača književne manifestacije „Limske večeri poezije“.

Zastupljen je u preko 40 antologija, zajedničkim zbirkama, zbornicima poezije i tematskim knjigama. Bavi se književnom kritikom i esejistikom.

Priređivač je antologije „Otisci začaranih ogledala“ – poezije Bošnjaka u Srbiji, koja je sastavni dio Antologije „Trajnik“ – poezije pjesnika nacionalnih manjina i etničkih zajednica u Srbiji, koja je na Sajmu knjiga u Beogradu bila izdavački poduhvat Srbije za 2009. Pored ove antologije obznanio je jedan fenomen u pjesničkom Priboju, kada je aktivno pisalo i poetski se ispoljavalo preko 60 poetesa, kroz antologiju „Pjesnikinje Priboja“.

Dobitnik je književnih nagrada: „Blažo Šćepanović“ (dva puta), „Limske večeri poezije“, „Vukovi lastari“, „Vijesti“, „Susreti drugarstva“ i dr. Za doprinos u razvoju kulture dobitnik je najviših priznanja Opštine Priboj – „Zlatne značke“ Kulturno-prosvjetne zajednice Srbije, kao i najvišeg priznanja u oblasti kulture Sandžaka „Dukat Isa-bega Ishakovića“, koji se dodjeljuje za kulturno pregalaštvo i doprinos u očuvanju kulturne baštine Bošnjaka.

O književnom pregalaštvu Rasima Ćelahmetovića pisali su istaknuti književni kritičari i književnici u Beču, Sarajevu, Novom Pazaru, Priboju, Prijepolju, Sjenici, Plavu… Član je Udruženja književnika Srbije i Udruženja pisaca Sandžaka. Zastupljen je u čitankama za bosanski jezik.

Do sada su mu objavljene zbirke poezije: Preprane vatre (1974), Zimzelene tuge (1992), Kazivanja o crnim gujama (1993), Pisma sinu Samiru (1998. prvo izdanje, 2000. drugo izdanje), Nepomenice (1996. knjiga priča); Za vodom bi krenule obale (2004. izbor poezije), Alkatmeri u bašči sudbine (2007. izbor iz cjelokupnog književnog pregalaštva). Pjesme su mu prevođene na: turski, poljski, bugarski, makedonski i albanski jezik. Jednom riječju – svjetski, a naš – pribojski.

U susret Kurban bajramu želim sa Vama podijeliti jedan od najljepših bejtova o ovom velikom mubarek blagdanu muslimana, pisan perom Rasimove emocije, koji oslikava dijalog dvojice pejgambera, oca Ibrahima i sina Ismaila, onako kako je to doživjela ova pjesnička duša:

gLAS ISLAMA 356. R: Islamske teme, A: Dr. Harun-ef. Eminagić

KURBAN BAJRAM ILI ISMAILOVA RIJEČ

Ibrahime, moj premili babo,

Što ti grca u grlu jabuka?

Što ti drhti nož u desnoj ruci?

Što oklijevaš – što me žališm babo?

Što amanet Božiji ne izvršiš?

Znaš kako se ruža podrezuje.

Jednim rezom oštrim kao munja,

Prereži mi pod vratom damare,

Nek pupoljak – moja rusa glava,

Padajući još sedždu obavi.

Sjećaš li se babo, Ibrahime,

Sjećaš li se šta si me učio:

Dunjaluk je trunka iskušenja,

Ahiret je vječiti boravak,

Uz ljepote il’ uz patnje teške.

Pa zar, babo, zbog trunčice bola

Da pogazim tvoje amanete,

Što si dao Svevišnjem Allahu

Da bi mene tebi darovao,

Da nastaviš lozu i prezime?

Kolji babo, mrdnuti se neću!

Biću krotko janje bez avaza,

Da se kandilj aška Stvoritelju

Mojom krvlju ummetu upali.

Misli: režeš vrbu za pištaljku,

Da otkidaš latice sa đula,

Kako sipaš šerbe iz đuguma,

Pa ćeš lakše naum ispuniti.

Ibrahimu suze se oteše.

Krenu nožem ka tanahnu vratu.

Al’ Bog dade – crni burak pade

Ismailu da zamijeni glavu.

Božiji rahmet obasja mrklinu.

Otad Kurban i u vjeru uđe:

Da događaj ovaj vjekovječi,

Da bajramsku radost upotpuni,

Din i insaf mu’minu ojača,

Da podmladi islam u korijenu.

Slika preuzeta sa interneta, RTCG