Progresivna istina i strpljenje kao etička i karakterna vrlina (2. dio)

Ko želi pravu sreću može je naći samo u druženju sa istinom. Ko želi ostati blizu istine mora imati neku vagu i standard na kome mjeri tu istinu. Ta vaga je vaga etike, vjere, logike, nauke i drugi standardi i vage koje nam mogu koristiti da dođemo do istine ili da joj se približimo.

Poenta je u ravnoteži. Zašto želim potencirati ravnotežu i sa ovim principom ćemo se družiti više puta. Poenta jeste u ravnoteži, pogotovo za one ljude koji žele da budu blizu istine, koji istinu doživljavaju kao vrijednost bez koje se ne osjećaju dobro. Ko želi pravu sreću može je naći samo u druženju sa istinom. Ko želi ostati blizu istine mora imati neku vagu i standard na kome mjeri tu istinu. Ta vaga je vaga etike, vjere, logike, nauke i drugi standardi i vage koje nam mogu koristiti da dođemo do istine ili da joj se približimo. Šta je poenta kod samog vaganja? Smisao vage je ravnoteža. Kada je uravnotežena ona je ispravno izmjerila i kada je na sredini, kada se uspostavi koncept ravnoteže, tu je istina i tu je ispravno izmjereno.

Zašto nam je bitan taj koncept ravnoteže? Želimo da olakšamo ljudima u ovoj situaciji, a olakšat ćemo im ako im ponudimo još jedan zrak smisla u ambijentu koji se zove vanredno stanje. Ako je stanje vanredno ne znači da je katastrofalno. Vanredno stanje je neka vrsta nenormalnog stanja. Pitanje koje baca svjetlost na njegovu važnost jeste: Da li je moguće biti normalan u nenormalnom stanju?

To je ono što bi trebao biti smisao svih naših poruka i razmjena misli. Jedan aspekt borbe protiv virusa jeste da se što manje ljudi razboli i da što manje ljudi od onih koji se razbole budu teški bolesnici, da što manje od onih koji budu teški bolesnici zbog toga izgubi život. To je, medicinski gledano, iako mi vjernici znamo da pitanje života nije u našim rukama. Zna se – Gospodar života odlučuje o trajanju života, neovisno kakve opasnosti postojale.

Od 17 časova smo u kućama, a nismo navikli na to. U zatvorenom prostoru smo od 17 sati. Kako je moguće i da li je moguće iole imati normalan život u zatvorenom prostoru, a navikli smo se na otvoreni prostor. Zatvoreni prostor znači neku vrstu statičnosti ili minimalne dinamike koja je neuporedivo manja u odnosu na dinamiku koju smo imali prije vanrednog stanja. Ključno pitanje je kako će se sve ovo odraziti na naše mentalno zdravlje. Mislim da nam je potrebna zdrava edukacija, gdje bi možda sve ove besjede mogle biti samo jedan mali doprinos i ukoliko to bude milimetarski doprinos bit ću presretan. Želim sebe staviti na raspolaganje bar komunikacijski.

Imamo zaustavljanje jednog načina života, iz dinamike ogromne u statičnost, iz otvorenog u zatvoreno. Imate agresiju vijesti, neophodnih informacija o širenju bolesti, šta treba uraditi, da li će se produžiti policijski sat, da li će zatvoriti gradove? Nimalo nije lahko primati sve te udarce u sebe. Između toga, imamo želju da saznamo još više i uđemo u medije društvenih mreža gdje se pojavljuju mega genijalci, mega budale, manijaci ili senzacionalisti koji imaju svoje fb-stranice i portale koji podižu čitanost i gledanost na tome kakvu će senzaciju da objave. Tu se objavljuju naslovi senzacionalističkog profila gdje se vi svaki put stresirate. Od toga da će se zaraziti 70% stanovništva, umrijeti milioni, kolabirati privreda, nastati socijalni haos, nemiri, otimačine, a to sve može da se nađe na društvenim mrežama. Javljaju se stručnjaci koji daju informacije o ovom virusu i izgledaju prilično ubjedljivo, pa čak i ako ima nešto od toga tačno, vrlo je teško da se dokaže.

Imate momente psihološkog stanja od vremensko-prostornog, manje dinamičkog do agresije vijesti. U vijestima i informacijama nije se nimalo lahko održati normalnim u vertikali psihološkog i mentalnog ponašanja prema svemu tome. Zato je potreban ovaj koncept ravnoteže. Složit ćete se da je koncept ravnoteže najbolji i zato se za normalnog kaže da je uravnotežen, a nenormalan je neuravnotežen. To jeste suština u svakom smislu života – pojedinačnog i kolektivnog, kulturnog i civilizacijskog, privrednog i socijalnog. Tamo gdje postoji ravnoteža, postoji i sklad. Harmonija održava ravnotežu. Tamo gdje ne postoji ravnoteža, dešava se nakrivljenost. Jedna njemačka poslovica kaže da sve što je nakrivljeno jednoga dana se mora srušiti. Bit će nam potrebno ne samo da priznamo koncept ravnoteže kao izlaz iz svih teških situacija, uključujući i ovu. Pored koncepta, bit će nam potreban recept ravnoteže. Do njega je najteže doći, jer danas je teško doći i do dobrog recepta za kolač, pošto oni koji ga spremaju izostave neki sastojak kada daju recept jer žele da ostanu ekskluzivni u toj hrani koju spremaju.

Princip je jasan, ali sebe u praksi treba da naučimo da održimo tu ravnotežu, što nimalo nije lahko. Prvi uslov je odnos prema istini. Zadajte sebi da vam je cilj istina. Ukoliko ispred stavite istinu, a ne refleks, vi ste već jedan korak napravili. Gdje je problem gubljenja ravnoteže? Upravo isključivanje istine, a to znači isključivanje razuma i argumenta. Tada nastupaju refleksi i oni nas vode, a oni su vrlo često taoci raznih emocija, trenutaka, događaja i tada se gubi kontrola. Najveća opasnost za gubljenje ravnoteže jesu strahovi, pretjeran strah. To je nešto čime se moramo ozbiljno pozabaviti. Strah je nešto što je realnost i sastavni je dio čovjeka, to je jedna od najjačih emocija kod čovjeka. Postoje objektivni, neosnovani strahovi, ali za refleksno reagiranje čovjeka nema puno razlike da li je jedan strah objektivan ili nije. Stari su govorili: „Za strah ni hamajlija ne može da pomogne.“ To govori o tome da ni iracionalni poduhvat ne može da odagna strah.

To je veoma realna dimenzija koja je regularna i to nije neka manjkavost. Osjećaj kontroliranog straha nije manjkavost. Ne postoji čovjek koji se ne boji. Svaki čovjek ima strah i samo potpuno mentalno poremećena osoba nema straha. Svaki čovjek ima straha, ukoliko je normalan i ukoliko su mu ispravne mentalne funkcije. U pogledu odnosa prema strahu bitno je pitanje samokontrole straha. Ukoliko imate mentalno, etničko, duhovno određenje da vam je u svemu bitna istina, kada čujete neke informacije ne puštate svoje biće da podlegne refleksu toga što čujete, nego kažete i ispitate šta je od toga zaista tačno, da li je to beznačajna pojava koja će da protutnji i prođe, sa malo kašljanja i kome bude suđeno da ode, a kome nije da ostane. Ili je u pitanju nešto što će da pokosi cijeli svijet i napravi kolaps od koga ne znamo da li se možemo ikada oporaviti. Ukoliko se refleksno prepustite jednoj ili drugoj dimenziji, gubite samokontrolu. Ako izgubite samokontrolu niste kapetani svog mentalnog stanja već ste objekat i bit ćete voženi. Za kapetanski upravljač sijeda refleks, a refleksi nisu ono što čovjeka čini čovjekom. Oni su svojstveni životinjama, njima je to normalno i zato su i razvijeniji kod životinja negoli kod čovjeka.

Nastavit će se… (Besjeda 1)

Glas islama 356, R: Besjeda, A: Rahmetli muftija Muamer-ef. Zukorlić