Novopazarski komunisti su mojem ocu Ali-begu Ćoroviću oteli kuću i pretvorili je u Muzej

Višegodišnja borba Iskendera Ćorovića za povraćaj kuće svoga oca Ali-bega teška je i iscrpljujuća. Međutim, Iskender, kako ga u Pazaru zovu Kena, ne odustaje od svog cilja. Obrađujući serijal orijentalnih kuća u Novom Pazaru, slučaj kuće Ali-bega Ćorovića veoma je specifičan. Radi se o klasičnoj komunističkoj otimačini privatne svojine. Naime, na Zapadu, i u svakoj pravnoj državi, privatna svojina predstavlja svetinju.

Porijeklo familije Ćorović

Prema istraživanju bošnjačkih historičara i pisaca, rodonačelnik familije Ćorović je Mehmed Ćor-paša, koji je bio čuvar grada Osijeka u današnjoj Slavoniji. Njega pominje i čuveni austrijski historičar Jozef fon Hamer (III tom, str. 24). On je, nakon što je izgubio spahiluke u Osijeku, u ratu 1683-1699. godine, kao naknadu od velikog vezira, dobio spahiluke u Bihoru i na Pešteri.

U razgovoru sa rahmetli hadži Bahrijom Ćorovićem (1925-2021), jednim od najboljih poznavalaca historije Novog Pazara, vođenim 2015. godine, saznao sam da su Ćor-pašini potomci bili begovi: Sulejman, Selman, Kasum i Rustem. Ovaj posljednji, Rustem-beg je u nasljedstvo dobio posjede u nekoliko bihorskih i pešterskih sela. U Bihoru je imao zemlju u Hazanama i Jogoču, a na Pešteri: u Buđevu, Suhom Dolu, Biocu, Tvrdoševu i Živoliču kod Vučinića. Od njega potiče i familija hadži Bahrije Ćorovića. Rustem-beg je, zajedno sa bratom Kasum-begom, imao prelijepu kamenu kulu u selu Buđevu kod Sjenice na Pešteri. Kasum-beg je imao sinove: Saita, Selmana, Jakupa i kćerke: Ruvu i Nailu. Njegov brat Rustem-beg imao je dva sina: Bećira i Hasana i dvije kćerke: Zlatu i Veziru. Bećir je imao sina Derviša i kćerku Nefisu.

U ovom tekstu ćemo baciti akcenat na Kasum-begovog sina Jakuba i njegove potomke. Kasum-beg je 1912. godine, bježeći ispred zloglasnih crnogorskih komita, napustio sela koja su bila u njegovom posjedu: Buđevo, Bioce i Rudnik. Prema izjavi njegovog unuka Iskendera Ćorovića, Kasum-beg je posjedovao 5.000 hektara svoje zemlje.

Razgovor sa Ali-begovom kćerkom dr Fetijom Ćorović

Istražujući biografiju Aćif-ef. Hadžiahmetovića, saznao sam da se njegova majka zvala Jalduza Hajdinagić i da je bila u bliskom srodstvu sa dr Fetijom Ćorović (1935), prvom Bošnjakinjom iz Novog Pazara koja je završila Medicinski fakultet. Naime, rahmetli Jalduza bila je rođena sestra njenom djedu Dževdetu. To je i bio razlog da je posjetim u ljeto 2016. godine. Bio sam, zajedno sa svojom suprugom Selmom, gost kod čuvene doktorke Fetije. Vodili smo lijep muhabet o raznim temama.

Pričala mi je da je „njen otac Ali-beg Ćorović bio veoma ugledna i bogata ličnost. Svoje bogatstvo Ali-beg naslijedio je od oca Jakub-bega i djeda Kasum-bega. Sa majčine strane, njen djed je bio Dževdet Hajdinagić, također poznata ličnost u Novom Pazaru i šire. Njegova kuća nalazila se preko puta sadašnjeg Državnog univerziteta. Bavio se trgovinom i imao veliku zemlju u selima Rajetiće i Rikovo iznad Deževe.

Dževdet je tragično nastradao 1925. godine, koja je bila jedna od najtežih godina u historiji Novog Pazara. Kao vlasnik zemlje otišao je u selo Pnuće kod Deževe da uzme „trećinu“, koja ga je zakonski sljedovala, od tamošnjih seljaka Srba. Međutim, njegove sluge su ga pretukle i on je ubrzo od zadobijenih batina i umro 1927. godine. Kasnije se saznalo da su ga pretukli Kulezići iz Deževe. Nakon 1945. godine, dolaskom komunista, oduzeto nam je 10 hektara zemlje u selu Požegi i ostala su još tri hektara. Moj djed Dževdet imao je dvije kćerke: moju majku Mazlumu i Nusretu koja je bila udata za Huseina Mavrića.

Moja majka Mazluma Hajdinagić (1911-1995) bila je veoma lijepa i pametna žena. Ona je bila učiteljica u Ćilimarskoj školi koja se nalazila u ovoj našoj kući kod Parka u kojoj sada živimo. Otac Ali-beg bio je član tadašnjeg Gajreta, čiji su članovi bili najugledniji Pazarci. Bio je direktor Krojačke zadruge u Novom Pazaru. Imao je svoj krojački dućan ispred kuće u današnjoj ulici Stevana Nemanje, koju je kupio 1939. godine, a koju su nam kasnije lokalni komunisti oteli i napravili Muzej.“

Kuća u Novom Pazaru, u ul. Gojka Bačanina (sada porušena), koju je 1912. godine kupio Kasum-beg Ćorović.

Razgovor sa Ali-begovim sinom hadži Iskenderom Ćorovićem

Višegodišnja borba Iskendera Ćorovića za povraćaj kuće svoga oca Ali-bega teška je i iscrpljujuća. Međutim, Iskender, kako ga u Pazaru zovu Kena, ne odustaje od svog cilja. Obrađujući serijal orijentalnih kuća u Novom Pazaru, slučaj kuće Ali-bega Ćorovića veoma specifičan. Radi se o klasičnoj komunističkoj otimačini privatne svojine. Naime, na Zapadu, i u svakoj pravnoj državi, privatna svojina predstavlja svetinju. O čemu se zapravo radi saznat ćete iz izjave mog sagovornika Iskendera Ćorovića (1943), koju je dao autoru ovog teksta 25. januara 2024. godine.

Sa njim sam imao veoma sadržajan razgovor potkrijepljen obimnom sudskom dokumentacijom i agrumentima koji idu u prilog priči mog sagovornika. Ovaj izuzetno smiren i imanski veoma jak hadžija počinje svoju još uvijek nedovršenu priču ovako:

„Moj pradjed Kasum-beg je 1912. godine došao u Novi Pazar, jer mu je u njegovom selu Buđevu prijetila opasnost po život od crnogorskih pljačkaških bandi koje su harale graničnim područjem Bihora i Pešteri. Kasum-beg je imao četiri sina: Ćamila, Rustema, Selmana i mog djeda Jakuba. Od Jakuba je moj otac Ali-beg Ćorović. Dolaskom u Novi Pazar Kasum-beg je kupio veliku kuću u Ćerčijskom sokaku (danas je to ulica Gojka Bačanina) gdje je smjestio svoju familiju. Bavio se trgovinom kao i njegovi sinovi. Moj otac Ali-beg izučio je krojački zanat kod tada poznatog majstor Joca.

Ubistvo Hasan-bega Ćorovića 1916. od ruke njegovog sluge Petra Petrovića-Hazanca. Ilustraciju uradio umjetnik Sabahudin Muranović-Muran.

U Kraljevini Jugoslaviji, kroz tzv. Agrarnu reformu, mojoj se familiji oduzima 5.000 hektara zemlje u selima: Buđevo, Bioc i Rudnik. Zalaganjem poslanika JMO i Džemijeta u skupštini Kraljevine Jugoslavije, kralj odlučuje da jednim dijelom isplati begovima otetu zemlju. Od novca koji je tada moj otac Ali-beg dobio od države kupuje 1939. godine na licitaciji u Novom Pazaru tri prelijepe kuće:

1. Kuću u ul. Stevana Nemanje, u kojoj je nekada bila turska škola Ruždija (danas pretvorena u Muzej „Ras“),
2. Kuću u ul. Svetosavska br. 5 u kojoj je nekada bio Mearif mekteb (osnovna škola) uz samu Sinan-begovu džamiju iznad Gradskog parka i
3. Kuću u Muftijskom sokaku (današnja ulica Rifata Burdžovića) u kojoj je bila osnovna škola. Međutim, Ali-beg je na kraju odustao od ove kuće, jer je prepustio svom prijatelju Mehmedu Harčinoviću da je on kupi.“

Naša kuća, u kojoj je sada muzej, imala je dva sprata, sa po šest soba na obadva sprata, podrum i aneks, obadva veličine po 60 metara kvadratnih. Kada su nam uzeli kuću, oni su kasnije od ovog aneksa napravili stan za čistačicu Muzeja. Kuća je imala ukupnu stambenu površinu od 400 metara kvadratnih.

Ali-beg Ćorović (označen) sa suprugom Mazlumom (označena pod pečom), nastavnicima i učenicama Zanatske škole.

Glas islama 357, R: Historija, A: Dr. Harun Crnovršanin