Prokrastinacija i bezvoljnost

Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Dvije blagodati neiskorištene su od većine ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme.” (Buhari)

U savremenom dobu, obilje informacija, brz način života i konstantna izloženost društvenim mrežama doprinose pojavi sve izraženijih problema poput prokrastinacije (odlaganja obaveza) i bezvoljnosti (apatije). Iako se često smatraju manjim svakodnevnim poteškoćama, ovi obrasci ponašanja imaju dalekosežne posljedice po mentalno zdravlje, međuljudske odnose, akademsku i profesionalnu uspješnost.

S obzirom na sve veću zastupljenost ovih pojava, potreban je sveobuhvatni pristup koji objedinjuje znanstvene spoznaje i duhovne vrijednosti, posebno kod pojedinaca koji crpe snagu iz vjerskih uvjerenja.

Psihološki uzroci prokrastinacije

Prokrastinacija se ne svodi samo na lijenost. Psihološki uzroci uključuju:

• Perfekcionizam– Perfekcionisti često doživljavaju visok nivo anksioznosti jer se plaše da njihov rad neće biti dovoljno dobar. Ovaj strah može paralizirati i dovesti do potpunog izbjegavanja zadataka.
• Nedostatak motivacije– Kada ljudi ne vide neposrednu korist ili emocionalnu nagradu od zadatka, gube interes za njegovo izvršavanje. Motivacija je često povezana s unutrašnjim nagradama, poput osjećaja postignuća; ili vanjskim, poput pohvale.
• Preopterećenost– Suočavanje s velikim brojem obaveza može dovesti do takozvane “paralize donošenja odluka”, gdje osoba ne zna odakle da počne, što rezultira neaktivnošću.
• Nisko samopouzdanje– Osobe s manjkom vjere u vlastite sposobnosti često ne započinju zadatke jer očekuju neuspjeh. Ova idealizacija negativnog ishoda dodatno pojačava anksioznost.
• Afektivna disregulacija– Psihološke studije pokazuju da osobe koje ne mogu adekvatno upravljati svojim emocijama češće prokrastiniraju, jer pokušavaju izbjeći neugodne emocije povezane sa zadatkom.
• Impulsivnost i niska tolerancija na dosadu– Ljudi skloni traženju trenutnog zadovoljstva (hedonistički stil ponašanja) češće odgađaju važne, ali zahtjevne zadatke.

Istraživanja su također pokazala da prokrastinacija često djeluje kao mehanizam izbjegavanja – pojedinac odlaže zadatke koji izazivaju anksioznost, dosadu, frustraciju ili osjećaj neadekvatnosti. Na taj način prokrastinacija postaje privremeno rješenje koje donosi kratkoročnu emocionalnu nagradu, ali dugoročno pogoršava stanje.

Iz islamske perspektive, odugovlačenje (arapski tesvif) posmatra se kao oblik nemara (gaflet). U islamskim tekstovima vrijeme se smatra jednim od najdragocjenijih resursa koji je povjeren čovjeku, te se gubitak vremena kroz beskorisne aktivnosti ili odgađanje zadataka smatra štetnim. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Dvije blagodati neiskorištene su od većine ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme.” (Buhari)

Dodatno, prokrastinacija se može posmatrati i kao šejtansko oruđe koje odvraća vjernika od korisnog djelovanja. U islamskoj tradiciji posebno se ističe vrijednost dosljednosti (istikamet) i odlučnosti (azm) u djelovanju, čime se podstiče preuzimanje inicijative i stalni trud (džihadun-nefs). Kur’an u suri El-Asr poručuje da je čovjek na gubitku osim onih koji vjeruju, čine dobra djela i preporučuju istinu i strpljenje, što ukazuje na neophodnost aktivnog, a ne pasivnog životnog stava.

Psihološki uzroci bezvoljnosti

Bezvoljnost, odnosno emocionalna i mentalna tromost, često se javlja kao simptom dubljih psiholoških problema:

• Depresija– Gubitak interesa i energije za svakodnevne aktivnosti primarni je simptom depresivnih poremećaja.
• Anksioznost– Stalna napetost i strah mogu iscrpiti psihološke resurse i dovesti do pasivnosti.
• Stres i umor– Dugotrajan psihofizički napor vodi ka iscrpljenosti, pri čemu tijelo i um gube sposobnost za angažman.
• Nedostatak svrhe– Kada pojedinac ne prepoznaje širu sliku u onome što radi, motivacija opada.
• Neravnoteža neurotransmitera– Smanjen nivo dopamina i serotonina u mozgu povezuje se s osjećajem ravnodušnosti i demotivacije.
• Loše navike spavanja– Neredovan san ili nesanica direktno utiču na mentalnu energiju i kognitivne funkcije, što može rezultirati apatijom.
• Socijalna izolacija– Nedostatak međuljudskih kontakata može pogoršati osjećaj usamljenosti i bezvoljnosti, stvarajući začarani krug emocionalne tromosti.
• Monotonija i nedostatak izazova– Kada život ili posao postanu predvidljivi i bez promjene, mozak gubi stimulaciju, što utiče na pad motivacije i volje.

U kontekstu svakodnevice, bezvoljnost može biti posljedica loših životnih navika, monotonije, socijalne izolacije ili fizičkih faktora poput deficita vitamina D ili B12. Također, neka istraživanja pokazuju da takozvana “naučena bespomoćnost” – uvjerenje da ništa što osoba učini neće promijeniti ishod – doprinosi stanju pasivnosti i gubitku volje za djelovanjem.

Iz islamske perspektive, bezvoljnost (kesl) je stanje koje se spominje u dovama Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je tražio utočište kod Allaha od “lijenosti i slabosti”. Islam podučava da je aktivnost i trud duhovna obaveza vjernika. U suri El-Bekare (2:277) Allah obećava “veliku nagradu onima koji vjeruju i čine dobra djela”, čime se naglašava vrijednost djelovanja naspram pasivnosti.

Dodatno, islam njeguje koncept ihsana – nastojanja da se svaka obaveza obavlja na najbolji mogući način, što podrazumijeva unutrašnju motivaciju, energiju i prisutnost. Kur’anski podsticaji na zahvalnost (šukr) povezani su s povećanjem blagodati, uključujući psihološku otpornost. Psihološki gledano, zahvalnost povećava lučenje serotonina, hormona koji doprinosi osjećaju zadovoljstva i motivacije.

U hadisu se navodi: “Vaše tijelo ima pravo kod vas” (Buhari), što podrazumijeva i potrebu za fizičkim i mentalnim oporavkom. Stoga se bezvoljnost u islamu ne tretira samo kao moralna slabost, već i kao stanje koje zahtijeva razumijevanje, balans i duhovno jačanje.

Glas islama 358, R: Psihologija i islam, A: Msc. Ajla Uluč Bajrović