Orijentalna kuća bogatog trgovca i humaniste Mehmed-age Harčinovića iz Novog Pazara

Dijelio je sirotinji namirnice u komšiluku i po gradu, gdje god bi čuo da nekom treba pomoć. Nije volio da se zna da je od njega. Tek kada je umro i kada su siromašni prestali da dobijaju namirnice, shvatili su da je njihov dobrotvor bio Mehmed-aga Harčinović.

Porijeklo familije Harčinović

U tekstu vezanom za kuću Ali-bega Ćorovića (danas pretvorena u Muzej), istaknuto je da je 1939. godine na licitaciji Ministarstva prosvjete Kraljevine Jugoslavije Ali-beg Ćorović kupio dvije, a Mehmed Harčinović jednu kuću. To je upravo ova kuća, o kojoj ćemo sada nešto više saznati. Ko je bio Mehmed Harčinović? Ovo prezime je jedinstveno u Novom Pazaru i nose ga samo dvije familije u gradu. Prema izjavi njegovog unuka Harisa, njihovo prezime Harčinović je turskog porijekla. Zapamtio je da je njegov rahmetli otac Mehmedalija – Metko pričao da prezime potiče od turske riječi harčin, što znači ljutit. Inače, njegovi preci živjeli su u Užicu do 1862. godine, kada su protjerani od strane vojske srpskog kneza Mihaila Obrenovića.

Prije Prvog srpskog ustanka (1804.) u Srbiji je živio veliki procenat muslimanskog stanovništva (Bošnjaka, Albanaca, Turaka, Čerkeza), posebno u kasabama. U Beogradu su muslimani činili 80%, u Užicu 97%, a u Pomoravlju 65%.

„…Užice je u prvoj polovini 19. vijeka, pored Beograda, bila najveća kasaba u Srbiji, pa su ga zbog svoje ljepote nazvali „Mali Carigrad“. Prema Joakimu Vujiću: „Užice je tada imalo 2.000 muslimanskih kuća, 20 džamija i 80 srpskih domova.“ Nakon međunarodne konferencije u Kanlidži (predgrađe Istanbula), održane avgusta 1862. godine, Srbi su krenuli u konačan obračun sa muslimanima u svim kasabama uže Srbije. Prvo je na udaru bilo Užice, kada su Srbi podmetnuli veliki požar i za to optužili muslimane, a sve u cilju vršenja što većeg pritiska na „Turke“ da se što prije isele.

Za samo mjesec dana (od 25. avgusta do 25. septembra 1862.) iseljeno je kompletno muslimansko stanovništvo iz Užica – blizu 3.000 odraslih muslimana i oko 1.000 djece. Naselili su se preko rijeke Drine u istočnoj i sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini. Tamo su osnovali potpuno nove kasabe (varoši), kao što su: Kozluk, Šamac, Orašje, Kostajnica, Brezovo Polje i Orahovo. Danas u Užicu živi 18 muslimana, 10 Albanaca i 8 Bošnjaka. (https://historija.info)

Prema izjavi oftalmologa dr Harisa Harčinovića, datoj autoru ovog teksta u januaru 2024. godine: „Moj se čukundjed zvao Mustafa Harčin i on je, zajedno sa još trojicom braće, nakon što je protjeran iz Užica, došao u Gračanicu kod Tuzle. Trojica braće su ostala tamo da žive, a Mustafa je krenuo za Tursku. Hadži Mustafa je bio veoma obrazovan čovjek. Završio je medresu i govorio turski, arapski i perzijski jezik.

Put ga je vodio preko Novog Pazara. Tamo je, ne sluteći ništa, zanoćio kod jednog čovjeka. Mislio je da se malo odmori, pa da nastavi put ka Istanbulu. Međutim, nakon nekoliko dana, opljačkan je od strane domaćina. Ostavši bez novca, biva prinuđen da radi teške fizičke poslove kako bi ishranio svoju familiju.

Poslije nekoliko godina mukotrpnog rada stao je na svoje noge. Počeo je da se bavi trgovinom, jer je Yeni Pazar vjekovima bio glavni tranzitni trgovački centar na relaciji Dubrovnik-Sarajevo-Foča-Istanbul. Vremenom je u novoj sredini stekao veliki ugled upravo zbog svoje sposobnosti i lijepog ahlaka (ponašanja). Umro je u Pazaru i ukopan pored džamije u naselju Bukreš. Mustafa je iza sebe ostavio sina Ibrahima. On je uspješno nastavio da se bavi trgovinom koju je započeo njegov otac Mustafa. Ibrahim je također bio hadžija i imao je jednog sina koji se zvao Mehmed.“

Mehmed-aga Harčinović – sirotinjska majka

„Kada je stasao, Mehmed se oženio Ulfetom Biševac i sa njom dobio sina Mehmedaliju i tri kćerke: Hanifu, Aišu i Fatimu. Moj djed Mehmed-aga bio je hadžija i jedan od najvećih trgovaca u Novom Pazaru. Imao je veliki dućan na dva sprata u centru grada. U njemu je držao gvožđaru. Ovaj dućan i danas postoji i izlazi na dvije ulice. Njega su komunisti, nakon Drugog svjetskog rata, bespravno oduzeli. On je 1939. godine kupio ovu našu orijentalnu kuću koja je imala ogromnu bašču veličine 30 ari i prostirala se od Muftijskog sokaka, današnja ulica Rifata Burdžovića, pa sve do rijeke Raške. Kupio je još jednu kuću iznad Parka i nju je poklonio jednoj siromašnoj ženi koja je imala mnogo male djece, a koja su ostala siročad. Ja ni dan-danas ne znam gdje je ta kuća i o kojoj se familiji radi. Takav je bio moj djed – veliki dobrotvor i humanista kakvog grad ne pamti. Dijelio je sirotinji namirnice u komšiluku i po gradu, gdje god bi čuo da nekom treba pomoć. Nije volio da se zna da je od njega. Tek kada je umro i kada su siromašni prestali da dobijaju namirnice, shvatili su da je njihov dobrotvor bio Mehmed-aga Harčinović.

Naš komšija, rahmetli Rifat Melajac, koji je držao obućarsku radnju u čaršiji, poznavao je dobro mog djeda Mehmeda. On je govorio da je „Mehmed-aga podržavao svaki humanitarni projekat u Pazaru. Nama trgovcima je, za svaki hairli posao koji bi htjeli da napravimo, govorio: „Vi skupite polovinu para, a ja ću dodati još polovinu“.

Naš prvi komšija, rahmetli Ljutvo Bondžuk, grnčar po zanimanju, također je često pričao kakav je bio moj djed. Adžo Ljutvo je porastao sa mojim ocem Metkom, pa je nama djeci pričao da je i on ostao siroče i da ga je djed Mehmed-aga posebno pazio. On kaže: „Sve što bi Mehmed-aga kupio svom sinu Metku, kupio bi i meni. Ako bi loptu kupio njemu, kupio bi i meni. Nikada me nije odvajao od svoga sina. Da mu Allah lijepi Džennet podari.“

Autor ovog teksta je u oktobru 2018. godine, tokom obilaska svoje amidžinice Hasibe Crnovršanin (1926-2023) u Skoplju, saznao za još jedan veliki gest humanosti Mehmed-age Harčinovića. Naime, Hasibu je, kao djevojčicu od šest godina, nakon što je ostala siroče, sa sela, u svoju kuću doveo Mehmed-aga. Hasiba je bila rođaka njegovoj tašti Nazifi i supruzi Ulfeti. Odgajio je kao svoje dijete. Nije je odvajao od svog sina Mehmedalije i kćerki: Hanife, Aiše i Fatime. Hasiba se iz njegove kuće i udala i kasnije odselila u Skoplje sa svojim mužem Salihom-Salkom Crnovršaninom (1911-1967).

Glas islama 358, R: Historija, A: Dr. Harun Crnovršanin

Mehmed Harčinović (1892-1940), bogati trgovac, dobrotvor i humanista iz Novog Pazara. Sagradio abdesthanu sa česmama pored Kapudži-baše ili Kolo džamije.