Mudra i poučna kazivanja o pobožnosti (28. Dio)

 Ebu Bekr r.a., kada bi ga neko hvalio, rekao bi: “Allahu, učini me boljim od onoga kakvim me oni zamišljaju, oprosti mi ono što drugi o meni ne znaju i nemoj mi zamjeriti ono što o meni ljudi govore.”

Strah od tragova Allahove milosti

Omer ibn Abdulaziz r.a. bio je na putovanju sa halifom Sulejmanom ibn Abdulmelikom kada se nebo naoblačilo, sa svih strana je grmilo i sijevalo i počela je padati jaka kiša. Zbog tmine od gustih oblaka, sijevanja munja i gromova Sulejman se jako prestrašio. Omer se smijao, pa ga halifa Sulejman upitao: “Zašto se smiješ? Zar ne vidiš u kakvom smo teškom stanju?” Omer mu odgovori: “Vođo vjernika, ovo su tragovi Allahove milosti (kiša), pa pogledaj kako smo se prestrašili, a šta tek misliš o tragovima Allahove srdžbe i kazne?”  

Čovjek je sastavljen od tri trećine

Rekao je mudri Lukman r.a. svom sinu: “Sinak moj. Zaista se čovjek sastoji od tri rečine: jedna trećina pripada Allahu, druga insanu, a treća crvima. Trećina koja pripada Allahu jeste duša (ruh), trećina koja pripada čovjeku su njegova djela, a trećina koja pripada crvima je ljudsko tijelo.”

Dobro smo obojica ako ne lažemo

Sreli se na Baščaršiji u Sarajevu čuveni sufijski šejh, pobožnjak i komentator Mesnevije hadži Mujaga Merhemić i muderris Muhamed-ef. Fočak, pa se poslije selama upitaše za zdravlje. Efendija Fočak reče da je dobro, a šejh hadži Mujaga će: “Dobro smo obojica ako ne lažemo.”

Orijentacija u životu

Šejhu-l-islam Ibn Tejmije kazao je: “U međuljudskim odnosima sreća je u troje: da se prema svakom ophodiš u ime Allaha, da za svakog moliš Allaha i da nikoga ne moliš osim Njega.”

I rekao je: “U svom ophođenju naspram svijeta budi bogobojazan i ne strepi od ljudi; svakom dobro čini očekujući nagradu od Allaha, a ne od ljudi; svakog poštedi nepravde i nasilja bojeći se Allaha, a ne svijeta.”

Savjetovao je: “Čovječe, tvoj primjer je sličan ptici: što se više diže nebu, sve je manja.”

Ne osvrtati se na mišljenje ljudi

Ebu Bekr r.a., kada bi ga neko hvalio, rekao bi: “Allahu, učini me boljim od onoga kakvim me oni zamišljaju, oprosti mi ono što drugi o meni ne znaju i nemoj mi zamjeriti ono što o meni ljudi govore.”

Imam Ša'rani je rekao: “Ne budi zauzet onima koji te uznemiravaju i vrijeđaju, već Allahom. On će te od njih sačuvati.”

Najbliži i najudaljeniji Poslaniku a.s.

Džabir ibn Abdullah r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Najdraži i najbliži meni na Sudnjem danu bit će oni koji su bili najljepšeg ahlaka, a najudaljeniji od mene i najružniji će biti brbljivci, hvalisavci i umišljeni.” (Tirmizi)

Za koga udati kćerku

Jedan čovjek razgovarao je sa Hasanom Basrijem i upitao ga: “Ebu Seide. Imam kćer koja mi je jako mila. Jedan imućan čovjek joj je ponudio brak. Šta misliš koji je musliman najbolji za udaju kćerke?” Hasan mu odgovori: “Udaj kćerku za pobožna muslimana, onoga koji se boji Allaha, jer ako je voli – poštovat će je, a ako je ne voli – neće joj činiti nepravdu.”

I po dženazi se vidi vrijednost ljudi

Imam Ahmed ibn Hanbel govorio je: “Prava mjera između nas i njih (njegovih mučitelja) jesu naše i njihove dženaze (tj. broj ljudi koji prisustvuju na dženazama).” U njegovom slučaju, upravo to se i desilo. Prema nekim predajama, Ahmedovoj dženazi prisustvovalo je više od milion ljudi (čak se navodi da je deset hiljada Jevreja i kršćana prihvatilo islam pod dojmom tog impozantnog skupa), a dženazi kadije Ahmeda ibn Ebu Duada, koji je osudio imama Ahmeda na zatvor i bičevanje, prisustvovalo je nekoliko ljudi. (El-Bidaje ve-n-nihaje; Sijeru a'lami-n-nubela’)

Pobožan ne govori šta ne zna

Imam Šafija upitan je za jednu mes'elu, pa je rekao: “Ne znam.” Kad su ljudi čuli šta je rekao, ponovo su ga upitali: “Zar se ne stidiš kazati da ne znaš?” On im je odgovorio: “Kako da se stidim onoga čega se ni meleki nisu stidjeli kada su Allahu dž.š. odgovorili: – Mi ne znamo ništa osim onoga što Si nas Ti poučio.” (El-Bekara, 32)

Zbog jedne izgovorene riječi kajao se 30 godina

Čuveni gnostik i pobožnjak Seri es-Sekati kaže: “Povodom jednog događaja kazao sam: Elhamdulillah (hvala Allahu) i zbog te riječi kajao sam se punih trideset godina i molio Allaha za oprost. Naime, jedne noći izbio je pažar na čaršiji na kojoj se nalazio i moj dućan. Do mene je stigla vijest da je dućan izgorio. Istog časa, u ponoć, izašao sam vani da se raspitam o tom događaju. Na putu sam se susreo sa jednom grupom ljudi. Oni su dolazili sa mjesta požara i kazali su mi: ‘Ebu-l-Hasane, mnogo dućana je izgorjelo, ali tvoj dućan nije.’ Ja sam na to kazao: ‘Elhamdulillah, spašen mi je dućan.’ Poslije sam razmislio i shvatio da sam pogriješio. Jako sam bio tužan kako sam mogao kazati Elhamdulillah zato što moj dućan nije izgorio u požaru u kojem izgorjela imovina mnoge moje braće mu'mina. Kao iskup (kefaret) za to, sve što se nalazilo u dućanu podijelio sam siromasima, a poslije sam napustio i trgovinu.” (Kušejri, Risala)

Da zaštiti drugog trpio ezijet kog se mogao riješiti

Čitao sam da je neki čovjek imao robinju koja je bila prosta i neljubazna. Zloupotrebljavala je vlasnikovu dobrotu i nanosila mu sramotu. U ophođenju s njim nije se bojala Allaha. On je bio jedan od najuglednijih šejhova svog vremena, a učači Kur'ana i recitatori poezije dolazili su k njemu i provodili noći sa njim. Čuli su je kako bagateliše njegov ugled i uznemirava ga, pa su mu kazali: “Zašto je ne zamijeniš drugom osobom? Odmori se od njenog neodgoja, uznemiravanja i potcjenjivanja. Riješi se, konačno, njenih spletki i ružnog ponašanja. Dovedi drugu sluškinju koja će te poštovati, brinuti se o tebi i čuvati tvoj ugled.” Odgovorio im je: “Stidim se Allaha da sa njom ne bude iskušavan i drugi musliman.” (Kitabu ibtila'i-l-ahjar bi-n-nisa'i-l-ešrar)

Molio da ne bude u Džennetu sa dunjalučkom suprugom

Prenosi se da je neki čovjek imao lošu suprugu. Ona ga je stalno vrijeđala, rušila mu ugled, a on je bio smiren i strpljiv prema njoj. Jednog dana uzeo je Kur'an, po svom običaju, da ga uči i razmišlja o onome što pročita.

Čim je otvorio sahifu bio je prvi ajet: “O robovi Moji, za vas danas straha neće biti, niti ćete i za čim tugovati; oni koji su u ajete Naše vjerovali i poslušni bili – uđite u Džennet, vi i žene vaše, radosni!” (Ez-Zuhruf, 68-70)

Spustio je Kur'an na stolicu i počeo doviti: “Allahu, nemoj to učiniti; Allahu, nemoj to učiniti; Allahu, nemoj to učiniti. Molim Te ovom plemenitom Knjigom, i svakom knjigom koju Si objavio i svakim Tvojim vjerovjesnikom kojeg Si poslao. Allahu, nemoj to učiniti.” Potom je zaklinjao Allaha i na druge načine.

Supruga mu je to slušala, pa reče: “Šta je s tobom, čovječe? Šta ti se dogodilo? Slušam da doviš Allahu Uzvišenom i zaklinješ Ga raznim zakletvama?”

Muž joj reče: ”Ženo, kako da Ga ne zaklinjem kada je rekao: …Uđite u Džennet, vi i žene vaše, radosni! Na prolaznom svijetu, koji traje samo časak, nisam u mogućnosti da ga na miran način podijelim s tobom, pa kako to može biti u vječnom prebivalištu?”

Ona mu veli: “Dragi moj, nemoj to tražiti od Allaha. Ja se kajem zbog mog lošeg ponašanja, neću se više vraćati tome, promijenit ću se, neću te uznemiravati, neću tvome srcu nanositi bol, niti ću uznemiravati tvoje srce ni na ovom, ni na onom svijetu, inša Allah. Možda će nas Svemogući Allah  spojiti na Onome svijetu.” (Kitabu ibtila'i-l-ahjar bi-n-nisa'i-l-ešrar)

R: Duhovnost, A: MR. Muharem ef. Omerdić, Glas islama 360