Specifične crte poslanikove ličnosti (2. Dio)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prezirao je hvaljenje i zabranio njegovo uzdizanje, pa je rekao: “Nemojte me uzdizati kao što su kršćani uzdizali Isaa, sina Merjemina – doista sam ja Allahov rob i Njegov poslanik, već recite: – Allahov rob, Njegov poslanik.” (Buhari, br. 3445)

Poslanikova bliskost sa ljudima

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio je poseban u tome: bio je skroman znajući svoga Gospodara, iz strahopoštovanja, stideći se Njega, Njegove uzvišenosti, veličine i moći. Pokorio se Gospodaru i priznao beznačajnost i ništavost luksuza, pompe, bogatstva i ugleda.

Njegova duša je preselila Allahu, dželle šanuhu, i on je preselio u vječnu kuću. Postao je istinski rob svoga Gospodara. Skromno je postupao prema vjernicima, stajao je sa starima, obilazio bolesne, bio milostiv i darivao siromašne, tješio slabašne. Igrao se s djecom, šalio se s porodicom i razgovarao s ljudima.

Imao je povjerenja u ljude. Sjedio je na zemlji, spavao na vlažnom, postelja mu je bila pijesak, a jastuk hasura. Bio je zadovoljan svojim Gospodarom. Nije žudio za reputacijom i ovodunjalučkim potrebama i željama.

Sa ženama je razgovarao blago, sa strancima ljubazno. Družio se s ljudima i mamio osmijehe na lica ashaba. Znao bi reći: “Doista sam ja rob: jedem kao što jede rob, sjedim kao što sjedi rob.” (Ibn Sad, Tabekat, 1/371)

Nakon što ga je neki čovjek vidio, zadrhtao je od strahopoštovanja, a on mu je rekao: “Smiri se, i ja sam čovjek čija je majka u Mekki jela na suncu osušeno meso.” (Ibn Madže, br. 3312)

Prezirao je hvaljenje i zabranio njegovo uzdizanje, pa je rekao: “Nemojte me uzdizati kao što su kršćani uzdizali Isaa, sina Merjemina – doista sam ja Allahov rob i Njegov poslanik, već recite: – Allahov rob, Njegov poslanik.” (Buhari, br. 3445)

Zabranio je da mu ljudi ustaju i da stoje iznad njega. Sjedio bi gdje god bi bilo sijelo, miješao se s ljudima kao da je jedan od njih i odazivao se pozivu. Kaže: “Kada bih bio pozvan i na jelo od bravljih nogu – odazvao bih se, a kada bi mi bila poklonjena prednja noga – primio bih je.” (Buhari, br. 5178)

Veoma je volio miskine. Prenosi se da je govorio: “Allahu moj, učini da živim kao miskin, usmrti me kao miskina i oživi me u društvu miskina.” (Tirmizi, br, 2352; Ibn Madže, br. 4126)

Zabranjivao je oholost i odvraćao od nje. Prezirao je ohole i govorio: “Oholi će na Sudnjem danu biti proživljeni mali i sićušni, prekrit će ih poniženje sa svih strana.” (Ahmed, br. 1842, 2557)

On nam prenosi da je naš Gospodar rekao: “Visočanstvo i veličanstvenost su Moja svojstva. Pa, ko Me u tome bude oponašao, bacit ću ga u Vatru.” (Ebu Davud, br. 4090; Ibn Madže, br. 4174)

Bio je omiljen srcima, uzimao bi djecu robinja za ruku i išao sa njima. Obilazio bi Umu Ejmen koja je bila robinja. (Aid El-Karni, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kao da ga vidiš, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2009. god., str. 37-40)

Nijedno stvorenje nije postiglo taj stepen lijepih osobina i krajnje granice do kojih čovjek može doći poput Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je idealan primjer ljudskog savršenstva i veličine stvorenja, kako prije poslanstva, tako i poslije.

Uzvišeni Allah izdvojio ga je podarivši mu neke posebnosti i izvanredne odlike u odnosu na ostala stvorenja, kako na ovom svijetu, tako i na Budućem.

Učinio ga je najboljim vjerovjesnikom i poslanikom, a poslanici su najbolja stvorenja; učinio je da on bude njihov pečat, prvak među njima, njihov vođa, prvi koji će ustati iz svog mezara, prvi koji će se zagovarati za druge na Sudnjem danu i prvi kome će biti uslišano njegovo zagovaranje. (Abdul Muhsin el-Abad el-Bedr, Neke vrline Poslanika plemenitog, udruženje „Društvo studenata DEMUS“, Sarajevo, 2014, str. 67-68)

Nailazile su idealne prilike za hvalisanje i uzdizanje, međutim, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to nije želio iskoristiti. Izučavajući život Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, možemo naći puno primjera koji to potvrđuju, primjera koji ni nemuslimane ne ostavljaju ravnodušnim.

Emil Dermangam, Francuz koji je boravio u Alžiru, pisao je o životu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Između ostalog je rekao: “Muhammedu se rodio sin Ibrahim koji je kao dijete umro. To je Poslanika jako ražalostilo. Zakopao ga je svojom rukom. Desilo se da se upravo na dan njegove smrti pomračilo Sunce, pa su muslimani rekli: ‘Sunce se pomračilo zbog smrti Ibrahima.’ Međutim, Muhammedova duša je bila iznad toga, pa je to odbio i rekao: ‘Sunce i Mjesec su samo dva Allahova znaka, ne pomračuju se zbog nečije smrti niti života!”’ (Buhari, br. 1499)

To je tačno, jer da je lažno tvrdio poslanstvo, sigurno bi iskoristio takvu neponovljivu priliku i rekao bi: ”Pogledajte, i Sunce se rastužilo zbog moje tuge!”

Ove plemenite osobine koje su krasile Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, priznaju čak i njegovi neprijatelji, nevjernici, Kurejšije i svi drugi koji su nepristrasno izučavali njegov život. (Mr. Hakija Kanurić, Muhammed – Allahov Poslanik, Bosanska Krupa, 2010, 45-46. str.)

Milost, blagost i sažaljenje prema njegovom ummetu

Zbog Allahovog dobra i milosti prema njemu, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio je milostiv i blag, kao što je Allah rekao, obraćajući se njemu:  ”Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine.” (Ali Imran, 159)

Nijednom stvorenju nije bila podarena ni milost ni blagost u omjeru u kojem su bile date Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tako da u tim odlikama nije imao premca među ljudima.

Prenosi se od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, da je rekao: “Došao je jedan beduin i mokrio u jednom kraju džamije. Svijet ga je (vičući na njega) odgonio, ali im Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, to zabrani i kada je završio svoje mokrenje, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredi da se na to mjesto prolije jedna kofa vode.” (Muslim, br. 285)

Beduini su po običaju bili tvrdoglavi i neznalice, jer su bili udaljeni od izučavanja onoga što se objavljuje Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Jednom prilikom, dok su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi bili u džamiji, došao je neki beduin i mokrio u jednom kraju džamije, misleći da to ima status otvorenog prostora. Ovaj postupak ashabi su vidjeli veoma ružnim, pa su zbog svetosti džamije napali ovog beduina dok je on još mokrio. Međutim, onaj ko je imao najbolje ponašanje, ko je poslan da ljudima donese radosne vijesti i da im olakša, zabranio je ashabima da ga napadaju, jer je znao kakvo je stanje beduina, kao i zbog toga da još više ne onečisti džamiju, svoje tijelo i odjeću, te da mu prekid mokrenja ne našteti i da bolje prihvati savjet kada ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bude podučavao, naredio im je da očiste mjesto na kojem je mokrio i da po njemu poliju vodu.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Od svih Svojih robova, Allah će se smilovati onima koji su milostivi.” (Buhari, br. 1284; Muslim, br. 923)

Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Allah se neće smilovati onima koji nisu milostivi prema ljudima.” (Buhari, br. 7376; Muslim, br. 2319)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Allah je Blag i voli blagost, te daje da se postigne blagošću ono što se ne može postići grubošću, niti na bilo koji drugi način.” (Buhari, br. 6927; Muslim, br. 2593)

Praštanje

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio je za svoj narod. I pored toga šta su uradili i pored bola i uvreda koje su mu nanijeli, on nije želio da budu uništeni, već spašeni. Štaviše, dovio je za svoj narod da im Allah oprosti.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ”Allahu moj, Ti oprosti mom narodu jer oni ne znaju.” (Buhari, br. 3477; Muslim, br. 1792)

Aiša, radijallahu anha, kaže: ”Tako mi Allaha, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada se nije svetio za nešto što je lično njemu nažao učinjeno.” (Buhari, br. 6786, Muslim, br. 2327)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poručio je svojim drugovima: ”Čovjeku koji drugima prašta, Allah ugled povećava.” (Muslim, br. 2588)

Nastavit će se…

A: Edin Redžepović, R: hadis, Glas islama 360