Lažno optuživanje ljudi

Centralna hutba, petak 21. novembra

Tokom života čovjek se suočava s različitim situacijama koje, zbog njegove prirodne slabosti i ograničenosti, izazivaju različite reakcije – ponekad ispravne i u skladu s kontekstom, a ponekad pogrešne i neadekvatne. Nerijetko se dešava da osoba, usljed nesporazuma ili složenosti okolnosti, bude pogrešno shvaćena i neosnovano osuđena, iako je u stvarnosti nevina. Takve situacije zahtijevaju od društva i pojedinaca poseban oprez i objektivnost pri donošenju suda o drugima, jer olako izrečene osude mogu nanijeti nepopravljivu štetu. Kako se s pravom kaže – stvorenje treba prepustiti Stvoritelju.

Nažalost, u savremenom društvenom kontekstu, olako donošenje presuda i širenje sumnje o drugima postali su česta pojava. Dovoljno je da se kod nekoga primijeti nešto što odstupa od uobičajenog, pa da ta osoba bude obilježena i dovedena u položaj osumnjičenog na duži period. Takvo ponašanje može proisteći iz nepromišljenosti i neznanja o posljedicama, ali i iz namjere da se određena osoba diskredituje i moralno unizi. Dok prvi slučaj ukazuje na površnost i manjak svijesti, drugi otkriva duboku mržnju i pokvarenost srca.

Zbog toga sve religije, moralni sistemi i pravni propisi odlučno upozoravaju na ovakve pojave, jer one razaraju međuljudske odnose i potkopavaju temelje društvenog povjerenja. Lažno optužiti nekoga za krađu, izdaju, prevaru ili bilo koje drugo sramotno djelo bez jasnog i nepobitnog dokaza predstavlja jedan od najnižih moralnih činova. Glasine ili klevete koje se prošire među ljudima teško se brišu iz kolektivnog pamćenja i često ostavljaju trag čak i kod narednih generacija.

Posljedice takvih optužbi ne pogađaju samo osobu na koju su usmjerene, već i njeno porodično i društveno okruženje. Iako je kur’anski princip „i nijedan grješnik neće tuđe grijehe nositi.“ opšte poznat, mnogi ga ne primjenjuju u praksi. Kada se neko lažno optuži, sramota i šteta obično pogađaju i njegovu porodicu – supružnika, djecu, roditelje i rodbinu – a društvene posljedice mogu biti dugotrajne i razorne.

Musliman, stoga, mora paziti da ne prekorači granice svojih prava nanoseći štetu drugima, bilo da je riječ o njihovoj časti, imetku ili životu, jer je sve što pripada muslimanu zaštićeno i sveto. Na to je jasno ukazao Poslanik, s.a.v.s., u svojoj oproštajnoj hutbi, kada je pred prisutnima naglasio nepovredivost života, imetka i časti svakog muslimana, podsjećajući da su oni kod Allaha sveti poput svetosti dana, mjeseca i mjesta u kojima je održao svoj govor.

„O ljudi, vaš život, vaš imetak i vaša čast nepovredivi su sve dok se ne sastanete sa vašim Gospodarem baš kao što je nepovrediv ovaj vaš dan, u ovom vašem mjestu, u ovom vašem gradu. Da li sam naredbu saopštio? O moj Bože, budi mi svjedok!.“

Nakon što ih je upozorio i opomenuo, učinio ih je svjedocima ove oporuke i naredio da je prenesu onima koji nisu bili prisutni.

Svako ko povrijedi prava svog brata muslimana u bilo kojem od ovih aspekata počinio je nepravdu prema njemu, a takva nepravda je težak grijeh jer se tiče prava drugih ljudi.

Allah, dž.š., objavio je ajete koji jasno ukazuju na kaznu za one koji lažno optužuju časne, poštene i čedne vjernice i vjernike.

Uzvišeni kaže: “Oni koji obijede čestite, bezazlene vjernice, neka budu prokleti i na ovome i na onome svijetu; njih čeka patnja nesnosna.”

إِنَّ الَّذِينَ يَرْمُونَ الْمُحْصَنَاتِ الْغَافِلَاتِ الْمُؤْمِنَاتِ لُعِنُوا فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ وَلَهُمْ عَذَابٌ عَظِيمٌ

Allah je prokleo ovu grupu ljudi i zaprijetio im teškom kaznom kako na ovom svijetu, tako i na onom budućem. Za ovaj grijeh dunjalučka kazna je osamdeset udaraca bičem, a njihova svjedočenja nikada više neće biti priznata.

Poslanik, s.a.v.s., uvrstio je klevetu (lažno optuživanje nevinih) među sedam najvećih grijeha i rekao je: „Čuvajte se sedam upropaštavajućih grijeha.“ Mi smo rekli: „Koji su to Allahov Poslaniče?“ On je rekao: „Širk, sihr, ubistvo osobe koju je Allah zabranio da se ubija, osim kada to zahtjeva šerijat, jedenje imetka jetima, jedenje kamate, bježanje sa bojnog polja i potvora čestite, nevine žene.“

Mržnja, pohlepa i zavist nerijetko navode pojedince da nastoje ukloniti one kojima zavide ili koje iz lične netrpeljivosti ne podnose. Brojni su primjeri ljudi koji su pretrpjeli nepravdu zbog zlobe, zavisti ili osvete drugih, bilo kroz širenje kleveta, potvore ili neosnovane optužbe. Takvo ponašanje, posebno kada dolazi iz položaja moći ili utjecaja, ima teške posljedice po živote i dostojanstvo nevinih ljudi. U savremenom društvenom kontekstu, slični oblici nepravde često se manifestuju na radnom mjestu, gdje su mnogi izgubili zaposlenje ili ugled zbog lažnih optužbi i zlih namjera onih koji su vođeni ličnim interesima i neprijateljstvom.

Allah, dželle šanuhu, u Kur’anu jasno upozorava na ovakvo ponašanje riječima:

„A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nevjernici (nasilnici – zalumćari)! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene.“

وَلَا تَحْسَبَنَّ اللَّهَ غَافِلًا عَمَّا يَعْمَلُ الظَّالِمُونَ إِنَّمَا يُؤَخِّرُهُمْ لِيَوْمٍ تَشْخَصُ فِيهِ الْأَبْصَارُ

Ovaj ajet podsjeća da nepravda, ma koliko izgledala neprimijećena ili nekažnjena, nikada ne ostaje bez odgovora. Onima koji olako optužuju druge i koriste laž, klevetu ili oduzimanje tuđih prava kao sredstvo postizanja vlastitih ciljeva, upućuje se ozbiljno upozorenje da se boje Allaha, jer svaka nepravda ima svoje posljedice – kako na ovome, tako i na onome svijetu. Moć i položaj su prolazni, a odgovornost pred Allahom je trajna.

Također, optuživati ljude o njihovim namjerama, motivima i tumačiti njihove misli i planove smatra se jednom od najvećih bolesti jezika. Ovaj problem ne staje samo na tome, već se proširuje na kategorizaciju ljudi, njihovo dijeljenje u grupe i stavljanje u političke ili društvene stranke kojima oni zapravo ne pripadaju.

U vezi s tim, Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Meni nije naređeno da zavirujem u ljudska srca, niti da otvaram njihove utrobe!.”

إني لم أومَرْ أنْ أُنَقِّبَ عن قلوب الناس ولا أَشُقَّ بطونَهم

Uzvišeni Allah nas upozorava da ne optužujemo ljude na osnovu njihovih namjera, govoreći: “i onome ko vam nazove selam ne recite: “Ti nisi vjernik!” – kako biste se domogli ovozemaljskih dobara.”

وَلَا تَقُولُوا لِمَنْ أَلْقَىٰ إِلَيْكُمُ السَّلَامَ لَسْتَ مُؤْمِنًا تَبْتَغُونَ عَرَضَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا

Sve dok osoba jasno ne izrazi svoje namjere i ciljeve, prosuđivanje o njima predstavlja samo neosnovane optužbe i nepravdu prema toj osobi.

Pranvi tretman lažnog optuživanja ljudi

Allah, dž.š,, zabranjuje da se govori o ljudima u njihovom odsustvu na način koji im nanosi štetu. Također je zabranjeno da čovjek u sebi razmatra ili govori o drugima na štetan i nepošten način. Postoje brojni ajeti i hadisi koji jasno zabranjuju takvo ponašanje. Jedan od ajeta je riječi Uzvišenog Allaha: „O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, nekā sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.”

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اجْتَنِبُوا كَثِيرًا مِّنَ الظَّنِّ إِنَّ بَعْضَ الظَّنِّ إِثْمٌ وَلَا تَجَسَّسُوا وَلَا يَغْتَب بَّعْضُكُم بَعْضًا أَيُحِبُّ أَحَدُكُمْ أَن يَأْكُلَ لَحْمَ أَخِيهِ مَيْتًا فَكَرِهْتُمُوهُ وَاتَّقُوا اللَّهَ إِنَّ اللَّهَ تَوَّابٌ رَّحِيمٌ

Od hadisa koji govore naovu temu izdvajamo hadis koji prenosi Ebu Hurejre od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Čuvajte se sumnjičenja, zaista je to najlažniji govor. Nemojte jedni druge uhoditi, špijunirati, niti jedni drugima zavidjeti, nemojte se okretati jedni od drugih i nemojte se mrziti. Allahovi robovi, budite braća!.”

إِيَّاكُمْ وَالظَّنَّ؛ فَإِنَّ الظَّنَّ أَكْذَبُ الْحَدِيثِ، وَلَا تَحَسَّسُوا، وَلَا تَجَسَّسُوا، وَلَا تَحَاسَدُوا، وَلَا تَدَابَرُوا، وَلَا تَبَاغَضُوا، وَكُونُوا عِبَادَ اللهِ إِخْوَانًا

Ovdje je riječ o mislima koje duboko zaokupljaju dušu; međutim, prolazne i kratkotrajne misli ili unutrašnji šapat koji ne ostaju nisu smatrani grijehom prema stavu većine učenjaka.

Es-Samerkandi je klevetu opisao kao jedan od najvećih grijeha, a Allah ju je u Kur’anu povezao s nevjerstvom riječima:

“Pa budite što dalje od kumira poganih i izbjegavajte što više govor neistiniti.”

فَاجْتَنِبُوا الرِّجْسَ مِنَ الْأَوْثَانِ وَاجْتَنِبُوا قَوْلَ الزُّورِ

En-Nevevi je istakao da je kleveta zabranjena (haram), dok je El-Hejtemi svrstao ovaj grijeh među one od najveće težine.

Poštovana braćo, pored nužnog vjersko obrazovanja, od vjernika se traži i visok nivo etičkog ponašanja (edeba) prema ulemi – bilo da je riječ o muftijama, imamima, profesorima, mualimima ili drugim priznatim vjerskim autoritetima. Neophodno je izbjegavati svaki vid potcjenjivanja, neosnovanog osporavanja ili omalovažavanja uleme, kao i olaku upotrebu pogrdnih kvalifikacija poput ‘novotar’, ‘izdajnik’ ili ‘iskrivljenog vjerovanja’. Takav govor protivan je islamskoj etici i zahtjevima objektivnosti. Onaj ko se upusti u takve izjave dužan je pokajati se i zatražiti oprost od Allaha, jer time govori o drugima bez dokaza i upada u ogovaranje, što je jasno zabranjeno Kur’anom i Sunnetom.“ U tom smislu često se citira poznata izreka imama Ahmeda: „Meso učenjaka je otrovno — onaj ko ga pomiriše, razboli se, a onaj ko ga pojede, umre“

لُحومُ العُلَماءِ مَسمومةٌ، من شَمَّها مَرِضَ، ومن أكَلَها مات

Stoga, svaki vjernik treba pristupati različitim mišljenjima uleme s poštovanjem, razumijevanjem i dobronamjernošću, nastojeći pronaći opravdanje za njihova mišljenja i moleći Allaha Uzvišenog da im oprosti i smiluje im se, u skladu s riječima Uzvišenog: „Oni koji poslije njih dolaze – govore: “Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!”

وَالَّذِينَ جَاءُوا مِن بَعْدِهِمْ يَقُولُونَ رَبَّنَا اغْفِرْ لَنَا وَلِإِخْوَانِنَا الَّذِينَ سَبَقُونَا بِالْإِيمَانِ وَلَا تَجْعَلْ فِي قُلُوبِنَا غِلًّا لِّلَّذِينَ آمَنُوا رَبَّنَا إِنَّكَ رَءُوفٌ رَّحِيمٌ

Musliman treba biti posebno oprezan pri primanju i prenošenju informacija, naročito kada dolaze od osoba poznatih po nemoralnom ponašanju, nepouzdanosti, lažnim profilima ili neprovjerenim izvorima na društvenim mrežama i raznim portalima. Ako takve informacije bez provjere prihvati i dalje ih širi, riskira da postane širitelj neistine i da zbog toga osjeti kajanje.

Lažno optuživanje predstavlja težak grijeh i ozbiljnu društvenu devijaciju koja narušava povjerenje, čast i dostojanstvo ljudi. Posljedice se ne ogledaju samo na pojedincu, već pogađaju i širu zajednicu, šireći nepravdu i razdor. Kur’an i Sunnet jasno osuđuju svaku optužbu bez dokaza, naglašavajući nepovredivost časti i ugleda vjernika.

Stoga je muslimanu dužnost da čuva svoj jezik, provjerava informacije i uzdržava se od govora bez znanja. Nepravda može izgledati kao privremena pobjeda, ali dova potlačenog sigurno će biti uslišana, jer između nje i Allaha nema prepreke.