Objektivnost i vjerovanje

„Ko bude pri sebi imao tri svojstva ostvario je pravo vjerovanje (imān): objektivnost, širenje selama (mira) među svijetom i udjeljivanje u stanju oskudice.“

Konvencionalno značenje termina insāf: „Varijacije en-nesāfu, en-nesāfetu, el-insāf označavaju: davanje zasluženog prava. Tako se kaže da je čovjek ”podario drugome njegovo pravo”. Ibnul-A’rebi je rekao: – Termin insāf označava uzimanje ili davanje zasluženog prava. En-nesefu dolazi od termina el-insāf koji znači: pravično postupanje, to jest, da drugome pružiš pravo kakvo i sam zaslužuješ. Biti objektivan (glagol ensefe) znači: biti pravedan (’adele). Kaže se: ”Pokazao je objektivnost”, ”Objektivno sam se ophodio prema njemu”, ili ”Međusobno su objektivni”, to jest, jedni prema drugima pokazuju objektivnost. Također se kaže: ”Pomogao mu je da ostvari svoje pravo kod njegovog oponenta.”” (Lisānul-’areb, str. 9/332)

Iz navedenog se vidi da se osnovno značenje i upotreba termina vraća na pravednost i davanje ili uzimanje zasluženog prava – lišeno nepravde. Značenje pravde u tematici koju obrađujemo ovdje jeste: pravda u poimanju istine, vjere i znanja, kao i pravedan odnos prema onima sa kojima ne dijeliš isto mišljenje, te slično tome.

Osnovu ovog moralnog načela nalazimo u govoru Uzvišenog Allaha:

﴿ إِنَّ اللَّهَ يَأْمُرُ بِالْعَدْلِ وَالْإِحْسَانِ وَإِيتَاءِ ذِي الْقُرْبَىٰ وَيَنْهَىٰ عَنِ الْفَحْشَاءِ وَالْمُنْكَرِ وَالْبَغْيِ ۚ يَعِظُكُمْ لَعَلَّكُمْ تَذَكَّرُونَ ﴾

„Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, i razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.“ (En-Nahl, 90)

Također, to nalazimo i u govoru Slavljenog:

﴿ وَلَا يَجْرِمَنَّكُمْ شَنَآنُ قَوْمٍ عَلَىٰ أَلَّا تَعْدِلُوا ۚ اعْدِلُوا هُوَ أَقْرَبُ لِلتَّقْوَىٰ ۖ وَاتَّقُوا اللَّهَ ۚ إِنَّ اللَّهَ خَبِيرٌ بِمَا تَعْمَلُونَ ﴾

„Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!“ (El-Ma’ide, 8)

To jest, nemojte da vas vaše međusobno razilaženje i antagonizam navede na to da ne budete pravedni.

Naš predvodnik Ammar b. Jasir, Allah bio zadovoljan njime, rekao je: „Ko bude pri sebi imao tri svojstva ostvario je pravo vjerovanje (imān): objektivnost, širenje selama (mira) među svijetom i udjeljivanje u stanju oskudice.“ Predaju navodi El-Buhari u Sahīhu sa prekinutim lancem prenosilaca, dok hafiz Ibn Hadžer navodi one koji je prenose kao riječi Poslanika ﷺ uz ocjenu da je predaja u tom kontekstu slaba. Ispravno je da su to ipak riječi ashaba.

Nakon navođenja predaje Ibn Hadžer je rekao: „Ebuz-Zinad b. Siradž i drugi su rekli: – Onaj koji ima ova tri svojstva upotpunjuje svoje vjerovanje, jer se ono bazira na njima. Kada rob postupa pravično, on neće izostaviti da ispuni nijednu obavezu koju ima prema svome Gospodaru, kao što će se kloniti i svake zabrane. Na ovaj način objedinjuju se uvjeti vjerovanja. Što se tiče širenja selama, to podrazumijeva lijepo ophođenje, poniznost i to da čovjek ne nipodaštava ljude, čime se postiže međusobno zbližavanje i ljubav. Udjeljivanje u stanju oskudice vrhunac je darežljivosti, jer kada čovjek daje drugima usprkos svojoj potrebi time pokazuje enormnu darežljivost. Činjenica da neko udjeljuje pored svoje potrebe pokazuje njegovo oslanjanje na Allaha, asketizam na dunjaluku, nadu u Allahovu milost, kao i to da se ne uzda u uživanje na ovom svijetu. Ova značenja podupiru mogućnost da ova predaja doista jesu riječi Poslanika, zato što sliče izražaju onoga kome je dat jezgrovit govor, a Allah najbolje zna.“

Njegove riječi: „Kada rob postupa pravično, on neće izostaviti da ispuni nijednu obavezu koju ima prema svome Gospodaru…“ mogu se dodatno pojasniti. Pravo Gospodara kod Svoga roba jeste da on mora ispuniti obaveze koje ljudi imaju kod njega. U to pravo spada i pravičan odnos prema ljudima, bilo da je to u njihovu korist ili ne. Jedno od prava Gospodara kod Svoga roba jeste da savjesno, istinoljubivo i iskreno ispuni svoje znanstvene i vjerske obaveze. Ovo se odnosi i na one koji nisu učeni, a šta je tek sa onima koji to jesu!?

Objektivnost učenjaka u naučnom radu i diskusijama njegov je najbliži put dolaska do istine. To važi i za onoga koji diskutira s njim, sluša ga ili čita njegov rad. Objektivnost odvraća čovjeka od lapsusa i pisanih greški, ona ga udaljava od defekta i anomalija u znanstvenim pitanjima. Onaj ko ne bude objektivan neminovno će stremiti ispunjavanju svojih hirova. Abasidski halifa El-Mu’tesim je izrekao mudre i razborite riječi: „Kada nadvlada strast, rezoniranje biva poraženo.“ (El-Hatib, Tārīhu Bagdād, str. 2/311) Dakle, strast uništava ispravno rezoniranje i korektno viđenje.

Od fascinantnih aspekata objektivnosti i uzdizanja njenog stepena jeste to što ona uvijek bude praćena sa dva velika plemenita svojstva: odgovornost i iskrenost. Budi počašćen njima, jer jedino sa ovim svojstvima možeš biti moralna osoba.

Iz knjige Edebul-ihtilāfi fī mesā’ilil-’ilmi ved-dīni (Etika različitog razumijevanja vjere), autora Muhammeda Avvame

Glas islama 362, R: Prijevodi, Preveo sa arapskog: Davud Bajrović