Psihologija islamskog morala (2. dio)

Moralni razvoj, načela i vrijednosti

1. a) Moralni razvoj

Moralni razvoj, kao što pokazuje paralelnost s mentalnim razvojem osobe i materijalno-duhovnim obrazovanjem koje je stekla, usko je povezan i sa socio-kulturnim okruženjem. Naime, prema Piagetu i Kohlbergu postoji povezanost i paralelizam između moralnog razvoja i mentalnog, odnosno kognitivnog razvoja. Stoga će osoba koja od djetinjstva odrasta u okruženju u kojem se govori o vjerskim i moralnim vrijednostima i pojmovima poput dobra–zla, ispravnog–pogrešnog, zločina–kazne, sevapa–grijeha, harama–halala, svakako biti izložena pozitivnim ili negativnim uticajima tog okruženja te će se, uz doprinos obrazovanja koje pružaju porodica i škola, kod nje formirati i razvijati moralno shvatanje.

Dijete je u početku, do 5-6. godine života, bazično egocentrično u razmišljanju, pa je sebično i ne zna dijeliti. S aspekta osobina mentalnog razvoja može razumjeti i shvatiti samo konkretne događaje i pojmove, dok apstraktno ne može razumjeti. U skladu s tim i njegovo moralno shvatanje je moral koji zavisi od okoline, usmjeren spolja i pod kontrolom odraslih. Budući da ne može proniknuti u suštinu, u njegovim očima se moralna pravila primjenjuju kruto i formalistički. Prema njemu, u učinjenim djelima i greškama namjere i opravdanja nemaju značaja. Krivica je krivica, a njena veličina mjeri se konkretnim pokazateljima. Drugim riječima, za njega je važna količina, a ne kvalitet.

Međutim, nakon 7-8. godine dijete postepeno izlazi iz ranog djetinjstva i korača ka adolescenciji. U skladu sa svojim biološkim i psihološkim razvojem polahko prelazi sa konkretnog na apstraktno; počinje razumijevati moralne pojmove, načela i vrijednosti, naslućivati namjere, ciljeve i svrhe ponašanja te osjećati nužnost društvenih pravila. U ovom trenutku dolazi do izražaja i konstruktivni uticaj pravila igre. Dijete se kroz ove igre, s jedne strane, priprema za različite životne okolnosti, a s druge strane, poštujući pravila igre, počinje učiti i moralna pravila potrebna za socijalizaciju.

Do 12-13. godine moralna pravila se uglavnom doživljavaju kao zahtjev socijalizacije. Nakon tih godina, s daljim razvojem apstraktnog mišljenja, moralni pojmovi, načela i vrijednosti počinju se bolje razumijevati; počinje se uviđati suština stvari, stvarnosti života, razlike u ličnostima i pristupima među ljudima te značaj namjera i opravdanja u ponašanju.

Nakon 15. godine, ukoliko dobije potrebno obrazovanje, adolescent može dostići završnu fazu moralnog razvoja, u kojoj je u stanju da na događaje i pravila gleda kritičnije; da razvije relativno moralno shvatanje izraženo kroz “po mom mišljenju”, “po tvom mišljenju” te da otkriva različite perspektive; te da uspije dosegnuti univerzalna moralna načela. Tako se ispoljava i razvoj savjesti, što omogućava da osoba događaje i ljude sagledava sveobuhvatnije, provlači ih kroz filter kritike i donosi o njima zdravije odluke.

1. Moralna načela i vrijednosti

Riječ načelo, koja znači temeljna misao, temeljno uvjerenje, osnova, princip i pravilo, kao termin može označavati sudove i izraze koji pokazuju nepromjenjive odnose među pojmovima, ali se može shvatiti i kao temeljna ideja ili uvjerenje koje se uzima kao oslonac za zamišljeni poredak ili njegovo objašnjenje. Moralna načela su, dakle, moralne osnove čiju ispravnost svi prihvataju. Kao primjeri moralnih načela mogu se navesti sljedeća: istina je uvijek, svugdje i za svakoga istina. To se može nazvati i načelom nepromjenjivosti. Poštivanje moralnih pravila nužno je za mir i sreću pojedinca i društva. Pomagati ljudima, biti koristan i usrećivati ih jeste vrlina. Dosljednost je osnovno načelo u moralnim pravilima. Zatim, načelo “ne nanesi štetu niti trpi štetu”, odnosno načelo nenanošenja i netrpljenja štete. Ona načela koja vrijede za sve ljude i sva društva nazivaju se univerzalnim moralnim načelima, dok se ona koja vrijede za neka društva ili religije nazivaju moralnim načelima tog društva ili religije.

Vrijednost znači spoj spoznaja, osjećaja i znanja koji se odnose na određeni dio našeg misaonog i vjerskog svijeta. S aspekta moralnog ponašanja, vrijednost je kriterij kojem se pojedinac obraća pri vrednovanju različitih ljudi, njihovih osobina, želja i namjera, te ponašanja. Moralne vrijednosti obuhvataju pojmove poput dobra i zla, ispravnog i pogrešnog, pravde i nepravde, prihvaćenog i odbačenog, hvaljenog i pokuđenog.

Da bi se ova načela i vrijednosti na zdrav način usadile pojedincu i da bi se osigurao potreban moralni razvoj, s aspekta odgoja i obrazovanja postoje pitanja na koja treba obratiti pažnju. Među njima je posebno važno da se moralni stavovi i ponašanja ne nameću osobi silom i pritiskom, nego da se usvajaju putem smislenog učenja, uvjeravanja, internalizacije i prihvatanja, jer je to trajno i zdravo.

Glas islama 363, Autor teksta: Halil Şentürk, Sa turskog prevela: Msc. Ajla Uluč Bajrović