Intervju prof.dr. Amela Muratović

Kako Vi, iz perspektive savremene društvene i porodične teorije, definirate ulogu porodice u formiranju osnovnih društvenih vrijednosti?

Ulogu porodice u formiranju društvenih vrijednosti moguće je jasno definirati tek kada se precizira koje se vrijednosti posreduju, jer porodica kroz svakodnevne odnose, modele ponašanja i emocionalnu klimu oblikuje temeljne moralne, socijalne i emocionalne obrasce djeteta. Te vrijednosti obuhvataju odgovornost, poštovanje drugih, empatiju, solidarnost, saradnju, toleranciju, iskrenost, samodisciplinu, radne navike, uzajamno povjerenje, brigu za druge, kulturu dijaloga i odgovornu i stalnu komunikaciju. Ove vrijednosti se ne usvajaju prvenstveno kroz formalna pravila, već kroz svakodnevne odnose, emocionalnu sigurnost i kvalitetnu komunikaciju unutar porodice. Iz perspektive savremene društvene i porodične teorije, ulogu porodice definiram kao ključnu u procesu rane socijalizacije, jer ona postavlja osnovne vrijednosne obrasce koji kasnije bivaju nadograđivani u obrazovnim institucijama i širem društvenom kontekstu. Porodica na taj način djeluje kao primarni posrednik između djeteta i društva, sa trajnim uticajem na formiranje ličnog identiteta i socijalne kompetentnosti.

U kojoj mjeri porodica danas uspijeva zadržati svoju odgojnu i vrijednosnu funkciju u kontekstu ubrzanih društvenih promjena i digitalne kulture?

Porodica danas zadržava svoju odgojnu i vrijednosnu funkciju u značajnoj mjeri, ali njena efikasnost zavisi od sposobnosti očuvanja unutrašnjih porodičnih principa, dosljednosti odgojnih načela, moralnih vrijednosti, vjerskih stavova i ubjeđenja, te povjerenja i kvalitetne emocionalne komunikacije unutar porodičnih odnosa. I pored izazova koje nameću ubrzane društvene promjene i digitalna kultura, porodica koja njeguje refleksivni i promišljeni pristup u procesu odgoja može efikasno oblikovati temeljne vrijednosti, razvijati socijalne, etičke i emocionalne kompetencije djece te osposobljavati ih za odgovorno odlučivanje, kritičko prosuđivanje i aktivno uključivanje u društvene i zajedničke procese.

Koje vrijednosti smatrate ključnim da se prvo i najčvršće usvajaju upravo unutar porodice, a koje društvo kasnije samo nadograđuje?

Ključne vrijednosti koje se najprije i najčvršće usvajaju unutar porodice jesu one koje čine temelj ličnog i socijalnog identiteta djeteta, uključujući moralne, emocionalne, socijalne, estetske, ekološke, radne, političke kompetencije. Porodica pruža okvir u kojem se ove vrijednosti internaliziraju kroz svakodnevnu interakciju, emocionalnu sigurnost i dosljedne modele ponašanja. Društvo, kroz obrazovne institucije, vršnjačke odnose, širi kulturni kontekst, kasnije nadograđuje ove temelje, proširujući ih formalnim učenjem, socijalnim normama, etičkim principima i dodatnim društvenim vještinama. Na taj način porodica postavlja i predstavlja stabilan okvir vrijednosti, a društvo omogućava njihovu primjenu i prilagođavanje u širem socijalnom kontekstu.

Kako promjene u porodičnoj strukturi i životnim okolnostima utiču na sposobnost porodice da prenosi moralne i društvene vrijednosti?

Promjene u porodičnoj strukturi i životnim okolnostima, poput širenja nuklearnih porodica, povećanja broja jednoroditeljskih porodica i migracija, značajno utiču na prijenos moralnih i društvenih vrijednosti. U nuklearnim porodicama prisutna je ograničena socijalna mreža članova, što može smanjiti izloženost djeteta različitim modelima ponašanja, ali istovremeno omogućava intenzivniju i individualiziraniju interakciju između roditelja i djeteta. Jednoroditeljske porodice često zahtijevaju da roditelj preuzme više odgojnih i vrijednosnih funkcija, čime se povećava njegov uticaj, ali i odgovornost za dosljednu primjenu vrijednosti. Promjena kulturnog konteksta izlaže porodicu novim društvenim normama i vrijednostima, što može otežati direktan prijenos tradicionalnih moralnih pravila, ali i pružiti priliku za obogaćivanje socijalizacije kroz integraciju novih iskustava. U svim slučajevima, sposobnost porodice da efektivno prenosi vrijednosti zavisi od očuvanja koherentnih principa, dosljedne komunikacije i prilagođavanja odgojnih strategija promjenjivim društvenim i kulturnim okolnostima.

Koliku ulogu ima primjer roditelja u prenošenju vrijednosti i normi u odgoju djece?

Primjer roditelja predstavlja ključni mehanizam u prenošenju vrijednosti i normi u odgoju djece, jer socijalno učenje putem modeliranja omogućava usvajanje moralnih, socijalnih i emocionalnih obrazaca ponašanja. Dosljednost u roditeljskim postupcima, strategijama rješavanja konflikata, komunikaciji i izražavanju emocija djeluje snažnije od samih verbalnih uputa, jer djeca usvajaju norme kroz neposrednu interakciju i svakodnevno iskustveno učenje. Na taj način roditelj oblikuje trajni temelj socijalne, moralne i emocionalne kompetentnosti djeteta, omogućavajući mu da u kasnijem životu samostalno donosi odgovorne odluke i adekvatno reagira u različitim društvenim situacijama.

Kako porodica može djelovati kao korektiv negativnih društvenih pojava, poput slabljenja moralnih normi, pretjeranog individualizma i smanjenja osjećaja solidarnosti?

Porodica može djelovati kao korektiv društvenih negativnosti tako što kreira okruženje u kojem djeca uče kritički sagledavati ponašanja i norme u društvu. Kroz podršku, zajedničke aktivnosti i dosljedne reakcije, porodica pomaže djeci da razviju osjećaj odgovornosti, međusobnog poštovanja i sposobnost da prepoznaju društvene nepravde ili neprimjerene stavove. Na taj način, i pored prisutnih negativnih uticaja sredine, porodica doprinosi oblikovanju samostalnih, socijalno svjesnih i promišljenih pojedinaca.

Kako ocjenjujete odnos između porodice i obrazovnih institucija u procesu oblikovanja ličnosti i društvene odgovornosti mladih?

Odnos između porodice i obrazovnih institucija u procesu oblikovanja ličnosti mladih predstavlja vrlo složen i međusobno isprepleten sistem uticaja. Porodica pruža temelje vrijednosti, normi i socijalnih vještina, oblikujući emocionalnu stabilnost, moralne stavove i ponašanja kroz svakodnevne interakcije i primjere. Obrazovne institucije nadograđuju ove temelje kroz formalno obrazovanje, organizirane aktivnosti i socijalizaciju s vršnjacima, omogućavajući mladima da razvijaju vlastito mišljenje, osjećaj društvene odgovornosti i sposobnost za aktivno uključivanje u zajednicu. Efikasna koordinacija između porodičnog i školskog uticaja stvara konzistentan okvir u kojem mladi stiču integrirani lični i socijalni identitet, dok nedostatak usklađenosti može otežati usvajanje vrijednosti i normi, što naglašava važnost uzajamne saradnje u procesu odgoja i obrazovanja.

Koja je uloga religijskih i duhovnih vrijednosti unutar porodice u izgradnji stabilnog i etički osviještenog društva?

Religijske i duhovne vrijednosti unutar porodice igraju ključnu ulogu u izgradnji stabilnog i odgovornog pojedinca samim tim i aktivnog člana društva, jer pružaju temelj moralnog i etičkog usmjerenja, kao i osnovu za donošenje principijelnih odluka u svakodnevnom životu. U savremenom i izazovnom društvenom kontekstu, obilježenom brzim promjenama, digitalizacijom i kompleksnim socijalnim izazovima, ove vrijednosti omogućavaju djeci i mladima da razviju unutrašnju stabilnost, osjećaj pripadnosti i sposobnost za promišljene, društveno odgovorne postupke. Kroz primjer roditelja, porodične rituale, vjerske stavove i obaveze, religijske i duhovne dimenzije oblikuju svijest o moralnim načelima, razvijaju empatiju, solidarnost i međusobno poštovanje, čime porodica doprinosi stvaranju temelja za etički osviješteno društvo. Dosljedno držanje religijskih principa ključno je za razvoj moralne stabilnosti, unutrašnje discipline i osjećaja odgovornosti prema drugima, što omogućava pojedincu da djeluje promišljeno i konstruktivno unutar zajednice.

Može li se danas govoriti o krizi porodice ili je riječ o krizi vrijednosti koje porodica treba prenositi?

Može se reći da savremena društvena dinamika istovremeno ukazuje i na krizu porodice i na krizu vrijednosti koje porodica treba prenositi. Promjene u strukturi porodice, ubrzani način života, pogrešan sistem vrijednosti i uticaj digitalne kulture izazivaju oslabljenu dosljednost u odgojnom djelovanju, dok paralelno dolazi do relativizacije tradicionalnih normi i vrijednosti. Tako, dok porodica ostaje ključni nosilac socijalizacije i moralnog oblikovanja, izazovi savremenog društva dovode do smanjenja njene sposobnosti da dosljedno prenosi temeljne vrijednosti, što stvara osjećaj krize kako unutar same porodične jedinice, tako i u širem društvenom kontekstu.

Koju biste poruku uputili roditeljima i donosiocima društvenih politika o jačanju porodice kao temelja zdravog društva?

Roditeljima bih poručila da kroz svakodnevne aktivnosti, zajedničke obaveze i njegovanje  duhovnih i moralnih vrijednosti, uključujući poštovanje i imlementiranje vjerskih dužnosti, razvijaju kod djece osjećaj odgovornosti, solidarnosti, empatije i međusobnog poštovanja, čime ih pripremaju da pozitivno doprinose zajednici. Donosiocima društvenih politika posebno bih poručila da osiguraju mehanizme i programe koji omogućavaju što aktivnije uključivanje roditelja kroz različite aktivnosti, jer njihovo sudjelovanje direktno jača kapacitet porodice i doprinosi izgradnji zdravog i odgovornog društva. Istovremeno, društvo i donosioci politika trebaju podržati porodice kroz dostupne obrazovne i socijalne programe, inicijative za jačanje zajednice i očuvanje vrijednosnog okvira, kako bi porodica ostala snažan temelj u oblikovanju mladih kao odgovornih i aktivnih članova društva.

Glas islama 363, intervju