Emanet

Emanet vjere najveći je emanet koji čovjek nosi. On podrazumijeva odgovornost za očuvanje i prenošenje vjere. U to spada prenošenje poruke islama svim ljudima, kao što su to činili poslanici, alejhim selam, a nakon njih učenjaci i daije.

Plemeniti i lijepi moral spada među najvažnije faktore koji vode jednu zajednicu ka civilizacijskom napretku i uzdizanju. On doprinosi širenju međusobne ljubavi i bliskosti među ljudima, bez obzira na njihove različite društvene položaje. Moral je ogledalo koje odražava stepen kulture jednog naroda.

Jedna od najuzvišenijih osobina kojom se čovjek treba ukrasiti jeste povjerljivost, odnosno emanet. Njome se čuvaju prava ljudi, njihova imovina i privatnost, čime se ostvaruje dobro i na ovom i na budućem svijetu.

Emanet se ne odnosi samo na čuvanje imetka, već obuhvata mnoge segmente života. U svojoj suštini podrazumijeva osjećaj odgovornosti i svijest da će čovjek za svoja djela odgovarati pred Uzvišenim Allahom. Kada se to ostvari, u društvu se šire mir i sigurnost, a svaki pojedinac nastoji drugome donijeti smirenost. Tako se ljudi oslobađaju sebičnosti i pretjerane usmjerenosti na sebe.

Značenje riječi emanet u jeziku

Emanet je suprotnost izdaji. Osnova riječi sigurnost (emn) označava smirenost duše i nestanak straha. Riječ emanet je izvedena iz glagola emanetun (biti siguran, pouzdan), pa se kaže: On je povjerljiv (emin). Kasnije je taj izraz prenesen i na konkretne stvari, pa se za ostavljenu stvar na čuvanje kaže da je emanet. Množina je emaneti. Dakle, emanet je sve ono što je čovjeku povjereno na čuvanje, kao u riječima Uzvišenog: „…i ne iznevjeravajte svoje emanete.“ (El-Enfal, 27) (Ibn Menzur, Lisanul-arab, 12/13; Ragib el-Asfahani, Mufredatul-alfaz el-Kur’an, 1/90)

Značenje emaneta u terminološkom smislu

Emanet je svako pravo koje si dužan izvršiti i sačuvati.

El-Kefevi kaže: „Sve što je Allah propisao robovima jeste emanet: namaz, zekat, post, vraćanje duga. Posebno naglašeni emanet su povjerene stvari, a najuzvišeniji među njima je čuvanje tajni.“ (El-Menavi, Fajdul-kadir, 1/288)

Uzvišeni kaže: „Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi.“ (En-Nisa, 58)

Ibn Tejmijje je rekao: „Učenjaci kažu da je ovaj ajet objavljen u vezi s nosiocima vlasti: dužni su da povjerene stvari vraćaju onima kojima pripadaju i da, kada sude među ljudima, sude pravedno. Ako je ajet obavezao vraćanje emaneta njihovim vlasnicima i pravedno suđenje, u tome spajaju pravedna vlast i ispravno upravljanje.“ (Ibn Tejmijje, Es-sijase eš-šer'ijje, str. 12)

Vrijednosti i vrline emaneta

Uzvišeni Allah naredio je Svojim robovima da se ukrase osobinom emaneta i da ga izvršavaju na najpotpuniji način, zbog velikih koristi koje iz njega proizlaze. Među vrijednostima ove plemenite osobine navodi se sljedeće (Grupa istraživača, 1433. h.g., Enciklopedija islamskog morala, stranica Durar es-Senijje, str. 87, tom 1, uz određene izmjene):

Emanet je dokaz potpunosti i snage imana, jer onaj ko je iskren u vjerovanju ne izdaje.
On je temelj i oslonac svih vjerskih naredbi.
Uzrok je širenja sigurnosti u društvu, kroz čuvanje časti ljudi i suzdržavanje od nanošenja štete.
Doprinosi zaštiti i očuvanju prava svih ljudi.
Donosi ljubav i poštovanje među ljudima.
Jača povezanost i snagu zajednice, čuva je i učvršćuje međusobnu bliskost njenih članova.
Predstavlja uspjeh i ispravnost za čovjeka, jer je izvršavanje emaneta jedan vid Allahovog iskušenja robovima.
Emanet je jedan od temeljnih stubova vjere.
To je osobina kojom je Allah opisao vjernike, rekavši: „I koji o povjerenim emanetima i svojim obavezama brigu vode.“ (El-Mu’minun, 8)

Allah je podstakao muslimane da izvršavaju emanet zbog njegove velike vrijednosti i uzvišene nagrade. To je obaveza, jer naredba o emanetu u Kur’anu ukazuje na njegovu obaveznost. Također, Uzvišeni je zabranio izdaju u svim njenim oblicima, jer je ona osobina licemjera.

Prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Znakovi licemjera su tri: kada govori – laže, kada obeća – ne ispuni i kada mu se nešto povjeri – iznevjeri.“ (Buhari, br. 33; Muslim, br. 59)

To znači: ako mu ljudi povjere svoj imetak, svoje tajne, svoju djecu ili bilo šta drugo, on to iznevjeri, Allah da nas sačuva od toga. To su osobine licemjerstva.

Emanet je dio potpunosti imana i ljepote islama. Na njemu počiva poredak nebesa i Zemlje. On je srž vjere i iskušenje Gospodara svjetova. Onaj ko je povjerljiv – njega voli Allah, a vole ga i ljudi.

Također, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Jedan čovjek kupio je od drugog zemljište. Nakon kupovine, u zemlji je pronašao ćup pun zlata. Kupac reče: ”Uzmi svoje zlato, jer sam od tebe kupio zemlju, a nisam kupio zlato.”
Vlasnik zemlje odgovori: ”Prodao sam ti zemlju i sve što je u njoj.” Zato su otišli na sud kod jednog čovjeka. On ih upita: ”Imate li djecu?” Jedan reče: ”Imam sina.” Drugi reče: ”Imam kćerku.” Sudija reče: ”Vjenčajte sina s kćerkom, a od tog zlata izdržavajte njih i udjeljujte milostinju.”“ (Buhari, br. 3472; Muslim, br. 1721)

Oblici emaneta

Osobina emaneta veoma je široka i obuhvata brojna područja života. Svi ti oblici mogu se svesti na dva temeljna principa:

emaneti koji se odnose na prava Uzvišenog Allaha i
emaneti koji se odnose na prava ljudi.

U nastavku slijedi pojašnjenje nekih od tih oblika. (Oblici emaneta, www.dorar.net, pristupljeno 21.11.2019. uz određene izmjene. Ali er-Radžhi, Emanet i njegove vrste, www.saaid.net, pristupljeno 21.11.2019. uz određene izmjene.)

Emanet vjere

Također, u ovaj emanet spada odgovorno i savjesno izvršavanje ibadeta i farzova. Ibadeti su emaneti koje je Uzvišeni Allah povjerio Svojim robovima, pa ih je obaveza obavljati ispravno i potpuno. To uključuje nošenje odgovornosti pozivanja u Allahovu vjeru, kao i obavljanje propisanih namaza na način kako ih je obavljao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Imetak uopće

To podrazumijeva da čovjek ne nasrće na tuđu imovinu niti je prisvaja bespravno. U to spada i izvršavanje materijalnih obaveza prema onima koji na to imaju pravo, poput roditelja i drugih osoba kojima je dužan dati njihov dio. Također, obaveza je čuvati svaki imetak koji mu je povjeren, bilo da je to u njegovu korist, u korist vlasnika ili obostrano.

Čast i dostojanstvo ljudi

Čovjek treba izbjegavati zadiranje u ono što mu ne pripada. To uključuje suzdržavanje od potvore, ogovaranja i narušavanja tuđeg ugleda.

Životi i tijela ljudi

Nije dopušteno nanositi štetu drugima, bilo fizički ili riječima. Zabranjeno je ugrožavati tuđi život ili nanositi bol i nepravdu, pa je dužnost čovjeka da obuzda svoju ruku i svoj jezik.

Znanje i spoznaje koje čovjek stiče

Znanje treba usvajati ispravno i odgovorno, a zatim ga prenositi bez izmjena, iskrivljavanja ili manipulacije riječima i značenjima.

Čuvanje tajni

To znači da čovjek sačuva povjerene mu tajne i privatnost onoga ko mu ih je povjerio, te da ih ne otkriva nikome, pa makar se radilo i o bliskoj osobi.

Prenošenje poruke

Poruku je potrebno dostaviti onome kome je namijenjena u potpunosti, bez izostavljanja ili izmjene, bilo da je riječ o usmenoj, pisanoj ili praktičnoj poruci.

Emanet čula

Odnosi se na čuvanje čula od onoga što je Uzvišeni Allah zabranio. To podrazumijeva obaranje pogleda i čuvanje očiju od nedozvoljenog, kao i suzdržavanje jezika od neistinitog i neprimjerenog govora.

Upućivanje savjeta i smjernica

Savjet treba davati iskreno, s čistom namjerom i brigom za dobro onoga kome se upućuje, vodeći računa o njegovoj koristi i interesu.

Rad

Allah je stvorio ovaj svijet da se na njemu gradi i razvija život, a čovjeka je učinio njegovim namjesnikom. Zato je dužan svoj posao obavljati savjesno i na najbolji mogući način, izvršavajući svoje obaveze bez nemara i zapostavljanja, bilo da je riječ o trgovini, zanatstvu, poljoprivredi ili drugim poslovima.

Bračni odnos

Brak je čvrst zavjet i emanet koji treba čuvati. To se ostvaruje tako što supružnici čuvaju tajne i ne iznose ih pred druge ljude. (Luej es-Sumaj'at (29.07.2019), Dragocjeni biser – emanet koji smo izgubili, www.aliftaa.jo, pristupljeno 05.12.2019. uz određene izmjene.)

Kako razviti osobinu emaneta u svom životu

Čovjek može razviti i učvrstiti osobinu emaneta na više načina. Među najvažnijim su:

Navikavanje sebe na dosljedno vraćanje i ispunjavanje emaneta prema onima kojima pripadaju, uz odgoj zasnovan na zdravim i plemenitim moralnim vrijednostima.
Svjesno nastojanje da se u ovom životu stekne lijep ahlak, uz nadu u veliku nagradu na Ahiretu.
Razmišljanje o posljedicama koje proizlaze iz izostanka emaneta, kao i o štetama i negativnim tragovima koje izdaja ostavlja na pojedinca i društvo.
Podsjećanje da su izdaja i uskraćivanje tuđih prava osobine licemjera.
Stalna svijest o odgovornosti koju svaki čovjek nosi i ozbiljno prihvatanje emaneta koji su mu povjereni.

Kada se ove vrijednosti svjesno njeguju, emanet postaje dio karaktera, a ne samo povremeni postupak. (Sejid Taha Ahmed, Emanet kako ga prikazuje Kur’an (hutba), www.alukah.net, pristupljeno 18.12.2019. uz određene izmjene.)

Emanet je osobina koja pokazuje kakav je čovjek u svojoj suštini. Kada čovjek čuva emanet, on pokazuje da je pouzdan, iskren i da mu je stalo do ljudi oko sebe. To nije samo vjerska dužnost, nego i ljudska vrijednost bez koje nema pravog povjerenja među ljudima.

Emanet se ne ogleda samo u čuvanju tuđeg imetka. On se vidi i u tome kako čuvamo tuđu čast, kako govorimo o drugima, kako radimo svoj posao, kako se odnosimo prema porodici i kako postupamo s povjerenim riječima i tajnama. Čovjek koji čuva emanet trudi se da nikome ne nanese nepravdu i da svakome vrati ono što mu pripada.

Kada u društvu ima više takvih ljudi, među ljudima se šire sigurnost, poštovanje i međusobno povjerenje. Ljudi tada jedni drugima prilaze otvorenog srca, jer znaju da neće biti prevareni niti iznevjereni. Ali kada se emanet izgubi, nestaje i povjerenja, a među ljudima se šire sumnja i razočarenje.

Zato je važno da svako od nas počne od sebe. Da čuvamo ono što nam je povjereno, bilo da je riječ o imetku, riječi, poslu ili odnosu prema drugima. Na taj način ne gradimo samo svoje poštenje i ugled među ljudima, nego i činimo ono što je ispravno pred Uzvišenim Allahom.

Glas islama 365, R: Ahlak, A: Edin Redžepović