Sklapanje braka između bajrama

Ibn Kesir je rekao: „Poslanikova ženidba Aišom, radijallahu anha, u ovom mjesecu je dokidanje onoga što su neki ljudi smatrali da je pokuđeno, a to je sklapanje braka između dva bajrama, iz bojazni da taj brak neće opstati.“

Dok se rastajemo sa najdražim gostom za vjernike, mubarek mjesecom Ramazanom, kroz misli nam se prožima kako nam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, treba biti uzor u svim ibadetima, kako redovnim tako i dobrovoljnim, pa tako i njegova praksa nakon mubarek Ramazana. To je ujedno i prilika da se, koliko-toliko, sačuva ambijent Ramazana i sve one ljepote i blagodati koje smo imali u proteklom mjesecu. Ramazan je vrijeme duhovnog uzdizanja, pojačane pobožnosti i preispitivanja vlastitih ciljeva, što mnoge potiče i na razmišljanje o braku nakon ovog mjeseca, kao obliku potpunijeg života i ibadeta. Upravo u ovom mjesecu stavlja se fokus na jačanje međusobnog poštovanja, ljubavi i preuzimanje odgovornosti, što su temelji stabilne islamske bračne zajednice.

Ali ono što se često ističe na ramazanskim sijelima, kada je tematika sklapanja braka u pitanju, jesu neke radnje koje samo otežavaju mladima da se odluče na ovaj važan životni korak. Stvari čine još težim zbog neznanja da su većina tih stvari čista sujevjerja koja nemaju nikakve veze sa našim čistim dini-islamom. Pogotovo su ta sujevjerja dominantna kod pripadnica ženskog pola, naših kćerki i sestara, poput vjerovanja da kada djevojka opazi mladi mjesec, treba uzeti neki kamen, zatim reći: ,,O mjeseče, tako ti mladine, ti putuješ po cijelome svijetu, pa na tom putu viđaš i mog dragog, naredi neka mi se po imenu javi!“ To treba izgovoriti tri puta i saslušati koje će prvo muško ime čuti. Vjeruje se da će to biti ime njenog suđenika.

U nekim našim krajevima rašireno je vjerovanje da kada djevojka dođe pred mladoženjinu kuću treba uzeti kakav sud s vodom i proliti ga, kako bi joj u novom domu sve teklo kao voda. Vjeruje se i da djevojka, kada prvi put ulazi u mladoženjinu kuću, treba proći ispod njegove ruke, čime želi dati išaret da će ga uvijek poštovati. Jedno od sujevjerja je i to da prije nego svedu mladence, ukućani trebaju uzeti neko muško dijete i provaljati ga po postelji, kako bi nevjesta rađala mušku djecu. Zatim, kada mladu dovedu u kuću, ona treba zovnuti muža imenom i reći: ,,Koliko ti je u kući robova, toliko ti rodila sinova.“ I još mnogo je takvih lokalnih izmišljenih običaja, kojima su ljudi sami sebe opteretili, pod uvjerenjem da su pobožniji i bolji vjernici ako te neutemeljene običaje i praznovjerne postupke budu prakticirali. Uglavnom su ti postupci i uvjerenja u direktnoj suprotnosti sa islamom i Sunnetom. Obaveza je napustiti ih i uputiti se čistom stazom islama koja vodi sreći na ovom i neprekidnim uživanjima na onom, neprolaznom svijetu.

Jedno od najraširenijih sujevjerja na prostorima Balkana, koje je u velikoj mjeri prisutno i kod onih koji su vjernici praktičari, jeste da nema ženidbe, niti udaje između dva bajrama, aludirajući na vrijeme između Ramazanskog i Kurbanskog bajrama. Kategorički tvrde da se „ne valja“ vjenčavati tada. Interesantno je da to ubjeđenje, kao vid praznovjerja koje islam odbacuje, datira još iz perioda predislamskog džahilijeta koje je bilo prisutno i na Arabijskom poluotoku. Arapi su smatrali da taj brak neće valjati i da će doći do svađe, nesloge i razdora. Sam Allahov poslanik Muhammed, alejhi selam, je svojim ličnim primjerom pokazao da je to obično praznovjerje vjenčavši hazreti Aišu u ševvalu, mjesecu koji dolazi odmah iza Ramazana.

Prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, svoju voljenu suprugu Aišu vjenčao u mjesecu ševvalu, koja kaže: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vjenčao me je u mjesecu ševvalu, a i stupio sa mnom u bračnu zajednicu u mjesecu ševvalu. Pa koja je od njegovih žena bila bliža i draža kod njega od mene?“ (Ibn Madže, Muslim) Čak, hazreti Aiša, radijallahu anha, smatrala je mustehabom (pohvalnim) da se bračni intimni život započne u mjesecu ševvalu, odnosno u periodu „između dva bajrama“, kako to mi obično volimo reći.

I knjige Sire (Poslanikovog životopisa) govore o tome i potvrđuju isto. Islamski učenjaci, pišući o ovoj tematici, spominjali su mnoštvo primjera iz života Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, iz kojih se vidi da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svojim ličnim postupkom sam pojašnjava neki propis i poučava ashabe da se nešto treba ili ne treba raditi, odnosno da se nešto smije ili ne smije činiti. Imam Nevevi smatra da je Resulullah, započevši svoj bračni intimni život u mjesecu ševvalu, jasno pobio vjerovanje predislamskih Arapa pokazavši da je to obično praznovjerje. Čak i on ističe da se iz gore navedenog hadisa razumije da je mustehab/pohvalno da se muslimani žene, udaju i stupaju u brak u mjesecu ševvalu i na to su podsticali učenjaci u svojim fikhskim djelima.

Znameniti komentator Kur'ana Ibn Kesir je u svom poznatom historijskom djelu El-Bidaje ve-n-nihaje, također, spomenuo ovaj Aišin hadis, a zatim je rekao: „Poslanikova ženidba Aišom, radijallahu anha, u ovom mjesecu je dokidanje onoga što su neki ljudi smatrali da je pokuđeno, a to je sklapanje braka između dva bajrama, iz bojazni da taj brak neće opstati.“

Na kraju možemo rezimirati da je mnoštvo sujevjerja kojih smo se dužni klonuti, kao pojedinci i kao zajednica, kako bi izbjegli nepotrebno kompliciranje vjere. Jedno od njih jeste i ova priča o udaji i ženidbi između bajrama. Nema nikakve zapreke niti pokuđenosti da se ljudi žene i udaju između dva bajrama. Ovakve vrste sujevjerja mogu, ne daj Bože, ljude odvesti u širk/nevjerstvo, jer je Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio sujevjerje (kada su u pitanju ptice, crne mačke koje prijeđu preko puta i slično) i na to upozorava riječima: „Sujevjerje je širk/nevjerstvo.“ (Ebu Davud)

Dovu činimo Uzvišenom Allahu da nam ukabuli naš post, pomogne nam u činjenju dobrih dijela, a onima koji se ožene i udaju podari svaki hajr – dobro i berićet, da im se srca slože i naravi podudare u budućem zajedničkom životu, u dini-islamu.

Glas islama 365, R: Akaid , A: Dr. Harun-ef. Eminagić