HomeAktuelnostiHUTBA: Kurban – čin približavanja Stvoritelju i zbližavanja ljudi 22. Maja 2026. Aktuelnosti, Mešihat, Informativna služba 142 Hvala Allahu, Milostivom Gospodaru, Darivatelju svih blagodati kojima nas je počastio. Salavat i selam na Allahovog Miljenika donosimo, na njegovu porodicu, ashabe i sve vjernike koji ga slijede. Poštovani braćo Uzvišeni Gospodar je odabrao i odlikovao neka vremena, mjesta, bića i djela u odnosu na druge. Njegov odabir daje onome što je odabrano poseban hurmet i svetost, a svjesni vjernici to poštuju i veličaju, čime postižu visok stepen bogobojaznosti. Nalazimo se u odabranom vremenu i mjesecu. Nije se više svetosti našlo u jednom kratkom vremenskom intervalu kako se našlo u ovom. Ovo je prva trećina mjeseca zul-hidžeta, deset najboljih dana u godini. U ovim danima je dan Arefata, Kurban bajram, u njima se obavlja hadž i kolje kurban, zarad zadovoljstva i zahvalnosti Uzvišenom Stvoritelju. Ovo su dani kojima se Uzvišeni kune u suri El-Fedžr, od 1-5. ajeta, riječima: „Tako mi zore. I deset noći. I parnih i neparnih. I noći kada nestaje. Zar to pametnom zakletva nije!?“ Nema boljeg dobročinstva od onog koje se učini u ovim danima. Vjernici ove dane i noći provode u svjetlu pojačanog ibadeta, a kao kruna svih ibadeta i dobročinstava, vjernici se u posljednjem od deset odabranih dana mjeseca zul-hidžeta približavaju Svevišnjem klanjem kurbana. Ukoliko bismo analizirali ibadete koje je Allah dž.š. propisao ljudima da ih obavljaju u ovim odabranim danima, primijetili bismo da je jedan od osnovnih ciljeva njihovog propisivanja, pored iskazivanja poslušnosti i zahvalnosti Allahu dž.š. i ostvarivanje brojnih koristi za pojedinca i širu društvenu zajednicu, to što jačaju međuljudske veze i Zajednicu muslimana. Sve ovo ukazuje na činjenicu da ne možemo izvršiti svoje obaveze prema Allahu dž.š., niti možemo ući u Džennet ukoliko ne vodimo računa o ljudima oko nas, suosjećamo sa njima, brinemo o njihovom stanju i potrebama i spremni smo im pomoći. Upravo nam o tome govori kur'anska priča prvih kurbana koji su prinešeni od strane Ademovih a.s. sinova, Habila i Kabila. Habilov kurban je Allah dž.š. primio, jer je bio od bogobojaznih. Kabilov kurban nije bio primljen, baš zbog toga što kurban nije puki čin prinošenja žrtve, već uzvišeni ibadet koji je plod potpune i iskrene vjere čovjeka. Kurban se ne prima od onih koji su zavidni, koji mrze, žele da otmu od drugih, kao ni od onih koji prekidaju rodbinske veze. O tome šta Allah želi postići našim kurbanom, Kur’an govori na sljedeći način: „Do Allaha neće doprijeti njihovo meso, niti krv, već će doprijeti vaša bogobojaznost.“ (El-Hadž, 37) Ibrahim a.s. nam primjerom svog kurbana poručuje da je kurban iskup svakom od nas, te da, kada god zarad Allaha nešto žrtvujemo, kako je on, po naredbi Gospodara, bio spreman žrtvovati sina Ismaila, Allah će nas i naše porodice sačuvati nedaća, iskušenja i gubitaka. Način podjele kurbanskog mesa na tri dijela nije slučajan. Porodica, kojoj pripada prva trećina mesa, treba biti naš prvi emanet u pogledu vremena i truda koje ulažemo u njeno podizanje i afirmaciju. Svi smo mi pastiri i bit ćemo pozvani na odgovornost za odnos prema porodici. Druga trećina je namijenjena rodbini. Na obavezu prema rodbini podsjeća i prvi ajet sure En-Nisa: „Allaha se bojte i rodbinske veze ne kidajte.“ Poslanik s.a.v.s. kaže: „Sadaka data siromahu je samo sadaka, dok je sadaka data rođaku dvoje: i sadaka i jačanje rodbinskih veza.“ Zbog toge se u ovim svetim danima sjetimo i svetosti koja se rodbinskom vezom zove. Posljednja trećina kurbana pripada siromasima. Poslanik s.a.v.s. činio je dovu da preseli kao siromah i da sa njima bude proživljen. Siromasi će ući u Džennet prije bogatih. Zbog toga je Resulullah a.s. siromahe često obilazio po Medini i prisustvovao njihovim dženazama, znajući da kod njih stanuje berićet. S obzirom da u današnjem vremenu svjedočimo obilju hrane i mesa koji se koriste, ali i bacaju, u raspodjeli naših kurbana najmanje smo u stanju da obuhvatimo ovu kategoriju koja je najpotrebnija kurbanskog mesa, to jest siromahe. Po ovom pitanju nam Mešihat Islamske zajednice sa svojom akcijom klanja kurbana daje najbolje rješenje. Kurban uplaćen preko Islamske zajednice pruža smiraj srcu i duši, znajući da će se tokom cijele godine tim kurbanskim mesom hraniti korisnici sedam vakufskih kuhinja u Sandžaku, siromašni članovi naših džemata od Kraljeva do Subotice, ali i naša djeca: učenici Medrese i drugih odgojno-obrazovnih ustanova Islamske zajednice, te mnogobrojni korisnici zdravstveno-socijalnih ustanova širom Sandžaka. Neko će reći da je cijena kurbana koju je utvrdio Mešihat veća od ostalih koji se nude kao mogući izvršioci klanja kurbana, pa će se zbog toga pokolebati. To može biti tako ukoliko se gleda samo novčani iznos, a zanemaruje sve ostalo, našta je potrebno usmjeriti pažnju. Svi ostali koji se nude kao potencijalni izršioci akcije, svoju akciju završavaju u danima Bajrama, kao što se i koristi od ove akcije završe sa danima Bajrama, a materijalna korist ostaje pojedincima ili različitim organizacijama. Sigurno je da će kod nekih biti i zloupotreba. Dok sa druge strane koristi kurbanske akcije Islamske zajednice traju cijelu godinu, pa se i troškovi takve akcije uvećavaju. Kurbani se kolju na propisan način, u registriranim klanicama koje ispunjavaju sve propisane standarde. Meso se kontroliše i prolazi sve higijenske, sanitarne i druge preglede. Potom se dubinski zamrzava, skladišti i održava u hladnjači Medrese, a onda tokom godine koristi u ishrani prethodno pomenutih korisnika, što iziskuje mnogo veće troškove od onih koji su uračunati u cijenu kurbana. Bez kurbanske akcije Mešihata i mesa koje se dobije tom prilikom bilo bi mnogo teže obezbijediti hranu za učenike Medrese, Reude, vakufskih kuhinja itd., pa bi rad ovih ustanova, bitnih za sve nas, našu djecu i sugrađane, bio otežan, a troškovi uvećani. Stoga svako treba imati na umu pomenute činjenice i razumjeti da učešćem u kurbanskoj akciji Islamske zajednice zaslužuje duplu nagradu, jer izvršava propis, ali i podržava njen rad i ulaže u svoju i budućnost svoje djece. Na kraju, svrha našeg kurbana jeste da nas približi Allahu, pa je logično da će cijena i kvalitet kurbana kojeg odaberemo imati presudan uticaj koliko će nas naš kurban kod Allaha biti vrednovan. Zar Habil i Kabil nisu najbolji primjer tome? Habil je za svoj kurban odabrao najbolju ovcu iz svoga stada, a Kabil je prinio nekoliko klasova žitarica, pa je Habilov kurban ispunio svrhu i primljen kod Allaha, a Kabilov nije, već je odbijen. Također, Ibrahim a.s. je, pokazao je spremnost ispuniti svoj zavjet, tj. žrtvovati svoga sina Ismaila, najvrednije što čovjek može imati, pa ga je Uzvišeni Allah spriječio da to učini i kao zamjenu darovao bijelog rogatog ovna, krupnih očiju, kojeg je Ibrahim u znak zahvalnosti Allahu zaklao kao kurban, čime je ljudska žrtva zamijenjena klanjem životinje. Imajmo na umu da su i naši kurbani koje koljemo zalog i zamjena ljudskih žrtava u našim porodicama i djeci. Ovo su lekcije za sve nas, poštovana braćo, da razmislimo kakav je naš nijet kada biramo kurban i šta želimo da postignemo kao cilj sa izvršavanjem ovog propisa. U ovim mubarek danima, sjetimo se jedne od najvećih svetinja koju često zapostavljamo, a ona se zove čovjek. Istinu je rekao cijenjeni ashab Abdullah Ibn Omer r.a. kada je, gledajući prema Kabi, kazao: „Veličanstvena si, o Kabo, i veličanstvena je tvoja svetost, ali je svetost i čast vjernika kod Allaha veća od tvoje svetosti.“ Baš u ovim danima, prije 14 stoljeća, na oprosnom hadžu, Poslanik s.a.v.s. u svom govoru reče: „Doista, vaša krv, vaš imetak i vaša čast moraju vam biti sveti kao što vam je svet ovaj današnji dan, u ovom vašem mjesecu, u ovoj vašoj zemlji.“ Zapitajmo se braćo da li dovoljno poštujemo čast jedni drugih ili je svakodnevno, zarad sitnih dunjalučkih interasa, skrnavimo. Dani kurbana, kao i dani u kojima se nalazimo, jesu dani tekbira – veličanja Svevišnjeg Gospodara. Zaključujući govor o kurbanu, u 37. ajetu sure El-Hadždž, Uzvišeni nam poručuje: „…tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine.“ Nakon svakog obavljenog ibadeta, vjerniku je ostavljeno da Allaha veliča zbog počasti koju mu je ukazao time što ga je uputio i da Mu se približi dozvolio, a mnoge je u zabludi ostavio i Svoje blizine uskratio. Ova današnja džuma, predstojeći dani Kurbanskog bajrama, hadž, kao i svi ibadeti koje obavljamo, naša su posebnost i dokaz Allahove milosti prema nama, jer nas je Allah našom sviješću o njima i prakticiranjem odabrao i počastio. Gospodaru naš, primi od nas naše kurbane i sve druge ibadete. Učini naše sutra boljim od danas. Počasti nas činjenjem dobra i napuštanjem lošeg. Popravi naše stanje i smiluj nam se u ovim odabranim danima. Amin. Dr. Rešad ef. Plojović