O kurbanu i postu na Dan Arefata

PITANJE: Na kojem stepenu obaveznosti je propis klanja kurbana i da li se može zamijeniti izdvajanjem novčanog iznosa za neku drugu svrhu?

ODGOVOR: Po mišljenju hanefija, klanje kurbana je obaveza na stepenu vadžiba, koju je dužna izvršiti svaka pametna i punoljetna osoba, pripadnik islama, koja je u svom mjestu boravka, a na dan Bajrama posjeduje materijalnih mogućnosti da kupi i zakolje kurban.

Ovaj svoj stav hanefije temelje na riječima Božijeg Poslanika a.s. koji kaže: „Onaj ko ima materijalnih mogućnosti da zakolje kurban, a ne zakolje ga, nemoj da se približava mjestu na kojem mi obavljamo namaz.“

Iako se islamski pravnici razilaze po pitanju stepena obaveznosti kurbana, ipak su svi oni saglasni da svaki musliman ovim propisom potvrđuje pripadnost ummetu Muhameda a.s.

Kaže Poslanik a.s.: „Nema Allahu dž.š. dražeg djela kojeg čovjek može učiniti na dan Bajrama od puštanja krvi kurbana. Zaklana životinja će na Sudnjem danu doći sa svojim rogovima, papcima i runom (dlakom). Kurbanska krv stigne do Allaha (bude primljena kod Allaha) prije nego što padne na zemlju. Zato se i vi radujte kurbanu.“ (Ibnu Madže i Tirmizi)

Dakle, klanje kurbana je Uzvišenom Allahu najdraže djelo koje čovjek može uraditi na dan Kurban bajrama, bilo lično, tj. da sam svojom rukom zakolje svoj kurban i podijeli ga na način kako je to propisano, sa mogućnošću da jedan dio ostavi za sebe i svoju porodicu, ili da izdvoji novčani iznos u tu svrhu i posredstvom Islamske zajednice, koja sprovodi kurbansku akciju, izvrši ovaj propis, nakon čega se dobijeno meso skladišti i koristi za potrebe ishrane učenika Medrese i korisnika vakufskih kuhinja u kojima se hrane oni koji nemaju dovoljno hrane, niti imaju priliku da zarade, a značajna količina se podijeli u danima Bajrama različitim korisnicima: siromašnima, bolnicama, socijalnim ustanovama itd.

Ovom prilikom želim upozoriti sve one koji nemaju priliku da sami zakolju kurban, već uplaćuju novčani iznos, da vode računa kome taj iznos uplaćuju i posredstvom koga žele ovaj propis izvršiti, jer je puno neodgovornih i nesavjesnih pojedinaca ili organizacija, tzv. humanitarnih i drugih, domaćih i stranih, koje iskorištavaju ovu priliku za ostvarivanje uticaja, lične dobiti ili fininsiranja svojih sumnjivih aktivnosti.

Također, uplaćivanje iznosa novca na ime kurbana različitim organizacijama koje djeluju vani, posebno u siromašnim dijelovima svijeta, Afrike i slično, rizičan je i sumnjiv posao, u koji osoba ne bi smjela ulaziti kada je u pitanju vjerski propis, čije neizvršavanje ili nepotpuno izvršavanje povlači grijeh prema Allahu, nepotpunost ili ništavnost samog propisa, jer ne postoji način da se sa sigurnošću utvrdi da je propis izvršen na tom prostoru, već uvijek postoji opasnost zloupotrebe ili prevare, to jest upotrebe novčanih sredstava za finansiranje aktivnosti, od kojih neke mogu biti štetne, opasne i haram, a da uplatilac nema saznanja o tome.

Učešćem u kurbanskoj akciji Islamske zajednice osoba izvršava obavezni propis vjere, ali istovremeno doprinosi lakšem radu vjerskih odgojno-obrazovnih i humanitarnih ustanova bez kojih bi naš život i uslovi na našim prostorima izgledali drugačije, a također ulaže u budućnost svoje djece, jer sve te ustanove donose veliku korist muslimanima, a posebno mladima koji se u njima školuju. Zanemarivanje ove činjenice i djelovanje suprotno, to jest podrška tzv. domaćim i stranim organizacijama, unosi razdor i slabi uticaj ustanova koje su temelj, čime se direktno negativno utiče na sopstvenu budućnost i doprinosi urušavanju temelja od kojih zavisi naš fizički opstanak i očuvanje vjerskog identiteta.

Kada je riječ o mogućoj zamjeni klanja kurbana izdvajanjem novčanog iznosa, koji bi se koristio u humanitarne i druge korisne svrhe, ili isplata svote novca siromahu da svojoj porodici kupi određenu količinu mesa, većina islamske uleme jednoglasna je da je to zabranjeno i da se time ne ispunjava propis kurbana, koji je tačno propisan kako se mora izvršiti. Smisao ovog propisa nije samo u izdvajanju sume, već i obavezi da kurban bude zaklan u propisanom vremenu, koje se mora ispoštovati, jer od toga zavisi ispravnost propisa. Dakle, posebna mudrost Uzvišenog Gospodara je u tome što je propisao ovaj propis i način njegovog izvršavanja, koju ljudski razum običnog čovjeka nekada nije u stanju potpuno shvatiti, ali je i pored toga u obavezi propis izvršiti.

PITANJE: Koje su mahane ili nedostaci kod životinja koje su smetnja za njihovo klanje na ime kurbana?

ODGOVOR: Klanje kurbana je ibadet kojim se muslimani približavaju svome Gospodaru, a Gospodar ne prima osim ono što je dobro. U našoj vjeri propisano je da kurban treba da bude životinja koja je zdrava i bez ikakvih tjelesnih nedostataka ili mahana. Osnova u ovome su riječi Allahovog Poslanika a.s.: „Četiri ne zadovoljavaju da budu kurbani: jednooka ili ćorava, čija je ćoravost jasna; bolesna, čija je bolest jasna; hroma ili šepava, čija je hromost ili šepavost jasna; zakržljala, u čijim kostima nema moždine.“

Ukoliko se osobine spomenute u ovom hadisu nađu pri kurbanu, kurban nije ispravan. Također, ovaj hadis jasno ukazuje na to da ako bi kurban imao pri sebi neku manju mahanu, to ne smeta zbog riječi Poslanika: „Čija su ćoravost, bolest, hromost i zakržljalost jasni“, što znači da ako mahana nije jasna i bitno ne utiče na vrijednost ili cijenu, to neće smetati.

Također, uslov je da veliki kurban (krupna stoka) koji se kupuje mora biti, po mišljenju većine islamskih pravnika, stariji od dvije godine, ili sa napunjenom godinom za sitnu stoku i ni u kom slučaju ne smije biti mlađa, osim u slučaju sitne, to jest ovaca, gdje se dozvoljava da u izuzetnim situacijama bude starija od šest mjeseci, uz uslov da svojom veličinom ne zaostaje za onima koje su napunile godinu starosti.

Uz spomenute mahane kurbana možemo spomenuti i sljedeće: kada zbog bolesti nije sposobna sama doći do mjesta klanja, iščupanog roga, repa ili uha iz korijena, ona koja je previše mršava, kao i ona koja nema zuba, to jest kojima pomenute mahane utiču na cijenu i čine ih jeftinima ili puno jeftinijima od zdravih.

PITANJE: Koja je vrijednost posta u danima zul-hidžeta, posebno na dan Arefata?

ODGOVOR: Mjesec zul-hidže jedan je od ešhuru-l-hurum, tj. mjeseci koji imaju posebnu vrijednost kod Uzvišenog Allaha, a posebno su u njemu naglašeni prvih deset dana ovog mjeseca, u kojima svaki musliman treba pojačati svoje ibadete. Uzvišeni Allah se u Kur'ani Kerimu zaklinje ovim danima i kaže: „Tako mi zore i deset noći.“ (El-Fedžr, 1-2)

U tom smislu su i riječi Poslanika a.s., koje prenosi Abdullah ibn Omer r.a.: „Nema vrjednijih dana kod Allaha dž.š., niti dražih Njemu, od ovih deset dana, pa pojačajte u njima tehlil (izgovaranje šehadeta), tekbir (veličanje Allaha dž.š.) i tahmid (zahvale Allahu dž.š.)!“

Isto tako prenosi se od hazreti Aiše r.a. da je Allahov Polsanik a.s. rekao: „Nema nijednog dana u kome Allah oslobodi više robova od džehennemske vatre kao što je to slučaj sa danom Arefata. Allah dž.š. se spusti na dunjalučko nebo, te se pred melekima pohvali iskazujući Svoj ponos sa Svojim robovima govoreći: – Šta ovi žele?“ A u drugoj predaji se navodi nastavak gdje se kaže: „Budite svjedoci, meleki Moji, da Sam im oprostio!“ (Muslim)

Post na dan Arefata ima kod Uzvišenog Allaha posebnu vrijednost, te je prilika svakom muslimanu koji je u mogućnosti da postom ovog dana zasluži posebnu nagradu. Prenosi se od Ebu Katade r.a. da je Poslanik a.s. rekao: „Post na dan Arefata iskupljuje od grijeha prošlu godinu i narednu godinu, a post na dan Ašure iskupljuje od grijeha prošlu godinu.“ (Muslim)

Propis posta na dan Arefata odnosi se samo na one koji su kod svojih kuća, tj. u svom mjestu boravka, dok će oni koji su na hadžu, tj. borave na Arefatu, ovaj dan provesti u pojačanom ibadetu, konzumirajući hranu i piće, kako bi imali dovoljno snage da se posvete ibadetu i dovi u ovom mubarek danu.

Glas islama 366, a: dr. Rešad ef. Plojović, fetva i emin