Plodovi znanja i mudrosti (6. Dio)

Ko popravi svoj odnos s Uzvišenim Allahom, Allah će popraviti njegov odnos s ljudima. Lakše je udovoljiti Jednom nego svim ljudima. Ako udovoljiš Allahu, srca ljudi okrenut će se prema tebi, a ako pokvariš odnos s Njim i ljudi će se okrenuti od tebe.

Prijemčivost srca i duša za dobro i uputu

Ibnu-l-Kajjim el-Dževzi o prijemčivosti srca i duše za dobro i uputu veli: “Ljudi nisu isti u svojim srcima i dušama: neka srca su čista i dobra, neka pokvarena i zla, a neka između toga. Allah Uzvišeni je stvorio suprotnosti: noć i dan, hladnoću i toplotu…, pa su i ljudska srca različita. Uputa, znanje i vjerovanje su poput sjemena: niču u plodnom tlu (u dobrom srcu). Pokvareno srce je poput kamena ili slane zemlje u kojoj ništa ne uspijeva.”

Usporedba širka i tevhida naspram čovjeka

Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje rekao je: “Širk (politeizam) donosi strah, a tevhid sigurnost. Onaj ko se oslanja na ljude ili ih se boji – živi u strahu, a onaj ko se osloni samo na Allaha Uzvišenog – ima smirenost i sigurnost.”

Alim Ibn es-Semmak upozorava: “Nemoj gasiti svjetlo znanja širkom i grijesima jer ćeš ostati u tami, dok drugi kroz život idu osvijetljenim putem.”

Pouke Seleme ibn Dinara Ebu Hazima

Seleme ibn Dinar, poznat po nadimcima Ebu Hazim i El-A'redž, jedan je od velikih tabi'ina, čuven po znanju, pobožnosti i asketizmu. Rekao je:

“Šta nam je? Ne želimo umrijeti dok se ne pokajemo, a ne kajemo se dok ne umremo. Znajte da se pijace neće zatvoriti zbog nečije smrti. Značaj ti je malen, pa se upoznaj.”
“Allahova blagodat u onome što mi je uskratio od dunjaluka veća je od blagodati u onome što mi je dao. Vidio sam da je tu blagodat dao nekima, pa su propali.”
“Od najljepših osobina vjernika jeste da preispituje sebe i strahuje za svoje stanje, a da drugim muslimanima želi dobro i moli Allaha da im ga podari.”

Pouke Ebu Hazima o dunjaluku

“Ako znaš biti zadovoljan onim što imaš i skroman život će ti biti sasvim dovoljan. A ako nisi zadovoljan onim što imaš, ništa na dunjaluku neće ti biti dovoljno.”
“Teret dunjaluka i vjere je težak.” Rekoše mu: “Razumijemo za vjeru, ali kako za dunjaluk?” Reče: “Jer ne pružiš ruku ni za čim, a da ne vidiš nekoga ko te je u tome pretekao.”
“Ono što je prošlo od dunjaluka je san, a što je ostalo samo je nada.”
“Ko popravi svoj odnos s Uzvišenim Allahom, Allah će popraviti njegov odnos s ljudima. Lakše je udovoljiti Jednom nego svim ljudima. Ako udovoljiš Allahu, srca ljudi okrenut će se prema tebi, a ako pokvariš odnos s Njim i ljudi će se okrenuti od tebe.”
Prenosi se da su mu rekli u vrijeme oskudice: “Cijene su porasle.” Reče: “Zašto vas to brine? Onaj Koji nas opskrbljuje u obilju, opskrbljuje nas i u nestašici.”
“Ko razumije dunjaluk neće se radovati blagostanju, niti tugovati u nedaći.”
“Nema na dunjaluku ničega što te raduje, a da uz to ne bude i nešto što te brine.”
“Stidim se svoga Gospodara da Ga molim kao loš nadničar koji, kada radi, traži plaću. Ja radim iz ljubavi prema Njemu.”
“Ako voliš brata u ime Allaha, dželle šanuhu, ne miješaj mu se u dunjaluk.”

Abdullah Zuhdi, najpoznatiji kaligraf

Abdullah Zuhdi je bio najpoznatiji kaligraf u 19. stoljeću. Značajan je po tome što njegova kaligrafija krasi Harem u Mekki i Poslanikovu, alejhi selam, džamiju u Medini. Njega je sultan Abdulmedžid angažirao na tom poslu 1854. god. U medinskom haremu radio je deset godina ispisujući Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, imena, ajete, te hadise i kaside posvećene voljenom Pejgamberu. On je u Poslanikovoj džamiji ispisao tekst koji je dugačak više od 2000 metara. Samo 240 metara je dugačak tekst na zidu u pravcu Kible. Svoju kaligrafiju pisao je stilom es-sulus. Gotovo da mu nema ravnog u ovoj umjetnosti, ni prije ni poslije. Svoj život je proveo u Istanbulu i u dva Harema. Potomak je čuvenog ashaba Temima ed-Darija, radijallahu anhu. Umro je u Kairu.

Učenici uspjeli a učitelj nije jer je zanemario svoje znanje

Hatim el Esamm, da mu se Allah smiluje, reče: “Na Kijametskom danu neće biti većeg gubitnika od onoga koji je poučavao ljude, pa ovi zahvaljujući tome što su radili po njegovim uputama uspiju i spase se, a on nastrada i propadne.”

Ashab Hazrati Huzejfe, radijallahu anhu, kazao je: “Vi živite u vremenu u kojem čovjek, ako ne prakticira desetinu svoga znanja – propada. A doći će vrijeme u kojem će onaj ko bude prakticirao samo desetinu svoga znanja biti spašen. To je zbog toga što će biti mnogo bezvrijednih i beznačajnih ljudi.”

Upitna je ispravnosti svakog čovjeka

Imam Šafija u djelu Šehadat o ispravnosti ljudi rekao je: “U narodu ne postoji neko potpuno čist i suzdržan od grijeha, niti onaj koji je potpuni grešnik, niti ima čovjek kome će biti obrisani svi tragovi dobrote. Ako kod jedne osobe preovladava poniznost i dobrota – ona je dobra, a ako joj je većina osobina loša – ne može se potvrditi njezina dobrota.”

Pomaganje braći u potrebi

Hasan el-Basri rekao je osvrćući se na kur'anski ajet: – Da je Allah dželle šanuhu htio sve bi vas učinio ili bogatim ili siromašnim. Međutim, On vas je iskušati htio, pa je jedne bogatim učinio, a druge u siromaštvu ostavio, ali je svima put dobra pokazao kada je rekao: “I više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se čuvaju lakomosti, oni će sigurno biti spašeni.“ (El-Hašr, 9)

Meni je draže pomoći bratu u vjeri, kada mu je pomoć potrebna, nego povući se u džamiju mjesec dana čineći ibadet. Darežljivost, oprost i vrline ljepote su odgojena čovjeka.
Ljudskost se ogleda u čovjekovoj iskrenosti, pružanju pomoći braći u vjeri, priznavanju dobra i otklanjanju neugodnosti od komšija.

Upitnost sigurnosti

Prenosi se da je ashab Ebu Hurejre pred kraj života molio: “Moj Allahu, utječem Ti se od toga da učinim blud ili drugi veliki grijeh!” Neko od njegovih prijatelja mu je rekao: “O Ebu Hurejre, zar neko poput tebe može ovako govoriti? Ušao si u starost i nemaš više strasti i požuda, govorio si sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, dao mu prisegu i zapamtio od njega veliko znanje?” Odgovorio je: “Teško tebi, a šta me to može učiniti sigurnim dok je Iblis živ?” (Bejhaki)

Allahova plemenitost

Jahja ibn Muaz er-Razi bi u svojim obraćanjima ljudima prije govora rekao: “Allahu, kako da me spase moja djela, a između sam dobra i zla? U lošim djelima nemam dobra, a dobra su mi upitna. Ti primaš samo ono što je čisto, pa mi ne ostaje, poslije ovoga, ništa drugo osim Tvoja plemenitost.”

GLAS ISLAMA 366, R: DUHOVNOST, Priprema: Mr. Muharem-ef. Omerdić