Hidžra – put koji ne prestaje

U suštini, hidžra je put srca i duše. To je borba čovjeka sa samim sobom, sa svojim slabostima, strastima i pogrešnim navikama. Borba sa svim negativnim uticajima, a promoviranje i izgrađivanje svih dobrih osobina kod svakog čovjeka, kao što su pomaganje, dobrota i dijeljenje vlastitog dobra koje su pokazale ensarije prema muhadžirima. Svaki trenutak u kojem se čovjek odluči da ostavi grijeh i učini dobro djelo jeste njegova individualna, tj. pojedinačna hidžra. To je put koji ne prestaje, jer čovjek stalno ima priliku da bude bolji nego jučer, da bude bolji sutra nego što je danas.

Hidžra jezički znači (pre)seljenje; selo (u južnoj Arabiji, naseljeno Muhamedovim a.s. potomcima). (Muftić Teufik, Arapsko-bosanski rječnik, El-Kalem, IV izdanje, Sarajevo, 2017, str. 1809)

Povijesno, Hidžra znači preseljenje Allahovog Poslanika, alejhi selam, i ashaba iz Mekke u Medinu. U duhovom smislu hidžra je pokoravanje Allahu dž.š. ostavljajući ono što je Allah, dželle šanuhu, zabranio. Hidžra nije samo fizičko preseljenje s jednog mjesta na drugo, već je ona duhovno uzdizanje svakog čovjeka jačajući svoju vjeru, svoj iman i svijest o Allahu, dželle šanuhu, te razvijanje odlučnosti da se vlastiti život podredi Allahovom zadovoljstvu. Važno je razvijati svijest o Allahu, dželle šanuhu, kakvu je pokazao Poslanik, alejhi selam, u pećini govoreći svom prijatelju Ebu Bekru, radijallahu anhu: „Ne boj se, Allah je s nama.“ (Et-Tevbe, ajet 40) Izgraditi svijest o Allahu, dželle šanuhu, kada smo u dobru, ali i kada smo u iskušenju znajući da će nam Allah, dželle šanuhu, pomoći u svakoj situaciji.

Hidžra nije samo historijski događaj. Ona je mnogo više od toga – ona je trajni poziv svakom čovjeku da se mijenja, popravlja, izgrađuje moralne vrline i da se kreće putem dobra. Hidžra je simbol napuštanja svega što udaljava od istine i okretanja ka onome što vodi ka Allahovom zadovoljstvu.

Allah, dželle šanuhu, nam govori: „Oni koji vjeruju i iseljavaju se, i u borbi na Allahovu putu zalažu imetke svoje i živote svoje, i oni koji daju utočište i pomažu, oni jedni druge nasljeđuju…“ (El–Enfal, 72)

Ibn Kesir, objašnjavajući ovaj ajet, kaže: „Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, spomenuo je vrste vjernika i podijelio ih na: muhadžire – koji su napustili svoje domove, imetke i došli da pomognu Allaha i njegova Poslanika i utvrde njegovu vjeru, žrtvujući pritom svoje imetke i svoje živote; ensarije – to su muslimani od stanovnika Medine koji su dali utočište njihovoj braći muhadžirima u svojim domovima i utješili ih svojim imecima te pomagali Allaha i Njegova Poslanika borbom zajedno sa njima; za njih vrijedi: …oni jedni druge nasljeđuju. Znači, svaki je od njih preči jedan drugom od bilo koga. Tako je Allahov Poslanik, alejhi selam, pobratimio muhadžire i ensarije, svaka dvojica su braća, stoga su jedni druge nasljeđivali nasljedstvom prije rodbinstva, tako da je to Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, dokinuo naslijeđem.“ (Muhamed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, II izdanje, Sarajevo, 2002. god, str. 533)

Prenosi se od Abdullaha b. Amra da je Poslanik, alejhi selam, rekao: „…Muhadžir je onaj koji ostavi ono što je Allah zabranio.“ (Muhamed b. Ismail el-Buhari, Sahihu-l-Buhari, Zbirka IV, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2009, br. hadisa 6484, str. 612) U ovom hadisu nazire se da je hidžra napuštanje svega onoga što je Allah, dželle šanuhu, zabranio. Od svakog vjernika traži se da bude svjestan odgovornosti koju je preuzeo na sebe. Vjernik nastoji da se kloni grijeha i svega onoga što je Allah, dželle šanuhu, zabranio. Hidžra je preseljenje iz stanja griješenja u stanje pokornosti i poslušnosti Allahu, dželle šanuhu; iz stanja nespokoja, uznemirenosti, pesimizma u stanje bogobojaznosti i optimizma; iz stanja nemoći, krhkosti, slabosti u stanje snage i beskompromisnosti, nepokolebljivosti, ustrajnosti i odlučnosti; iz stanja mržnje, zavisti, omalovažavanja u stanje međusobne ljubavi, poštivanja i uvažavanja.

Hidžra je da se brinemo o porodici, džematu i zajednici. Islamska zajednica mora biti jaka, složna, jedinstvena, organizirana i stabilna. Ako želimo uspjeti moramo čuvati i izgrađivati svoju zajednicu pomažući je svojim znanjem, imecima i na svaki drugi način kako bi Islamska zajednica bila intenzivna i snažna.

U suštini, hidžra je put srca i duše. To je borba čovjeka sa samim sobom, sa svojim slabostima, strastima i pogrešnim navikama. Borba sa svim negativnim uticajima, a promoviranje i izgrađivanje svih dobrih osobina kod svakog čovjeka, kao što su pomaganje, dobrota i dijeljenje vlastitog dobra, koje su pokazale ensarije prema muhadžirima. Svaki trenutak u kojem se čovjek odluči da ostavi grijeh i učini dobro djelo jeste njegova individualna, tj. pojedinačna hidžra. To je put koji ne prestaje, jer čovjek stalno ima priliku da bude bolji nego jučer, da bude bolji sutra nego što je danas.

Hidžra nas uči žrtvi i strpljenju. Poslanik, alejhi selam, i njegovi ashabi ostavili su svoje domove, imetak i sigurnost radi vjere i Allaha, dželle šanuhu. Danas se od nas možda ne traži takva fizička žrtva, ali se traži da ostavimo loše postupke, nepravdu, nered, smutnju, oholost i sve ono što nas udaljava od istinskih vrijednosti i od Allaha, dželle šanuhu.

Također, hidžra nas podsjeća da svaki novi početak nosi nadu u bolju budućnost bez obzira na greške iz prošlosti, jer vrata pokajanja kod Allaha, dželle šanuhu, su uvijek otvorena. Hidžra nas uči da nikada nije kasno da krenemo pravim putem i da se približimo Gospodaru.

Zato je hidžra put koji nikada ne prestaje. Ona traje u svakom vremenu, u svakom srcu i duši koja želi promjenu unutar sebe, ali i okoline koja nas okružuje. Neka i naša hidžra bude iskrena – neka nas udalji od tame, a približi ka svjetlu; od slabosti ka snazi vjere i od nemara ka svjesnom i predanom životu u Allahovoj blizini.

Glas islama 368, R: Duhovnost, A: Dr. hfz. Maid-ef. Ibrahimović