Božiji poslanik Muhammed s.a.v.s. i zakon klatna

Osobenost Poslanika, alejhi selam, koju itekako treba isticati, jeste njegova briga za čovjeka i njegov spas te potpuno odsustvo samoljublja i težnje da sebi pripravi rahatluk i luksuz.

Čitajući historiju ljudskih zbivanja, detalj koji privlači posebnu pažnju je takozvani zakon klatna. Krajnje odvučen na jednu stranu, isto tako odlazi na drugu. Ekstremizam u rješavanju problema je uočljiv od svakodnevnih navika, pa do općih, globalnih promjena.

Možemo naći puno primjera kada nestaje jedan poredak, a uspostavlja se novi (često uz veliko nasilje i krv), koji u drugačijem ruhu nastavlja nepravdu, nepravilnosti i zablude. U svemu tome kriju se ljudske slabosti koje, kada nađu prostora i da im se sloboda, pokazuju na koje se nizine čovjek može spustiti. Poredak koji je ogrezao u nepravdi, nasilju i zabludama samog sebe izjeda i pojava reforme je prirodan proces, odnosno reakcija.

Ali pitanje je kako ne otjerati klatno do suprotnog kraja? Sigurno je da u određenim slučajevima isključivost jeste potreba, pa i obaveza, ali društvene okolnosti su mnogo složenije nego što mislimo, kao što piše Isidora Sekulić: „Oplemenjivanje čovjeka – to ima hiljade stepena, oblika, svrha.“ Svega toga je bio svjestan Božiji poslanik Muhammed, alejhi selam. Izučavanje životopisa Poslanika Muhammeda, alejhi selam, putokaz je ka rješavanju problema pojedinca i zajednice, muškarca i žene, bez izazivanja negativnih pojava. Poslaničku ličnost ne treba posmatrati odvojenu od ljudske.

Osobenost Poslanika, alejhi selam, koju itekako treba isticati, jeste njegova briga za čovjeka i njegov spas te potpuno odsustvo samoljublja i težnje da sebi pripravi rahatluk i luksuz. Da se ne bi udaljili od teme baveći se životopisom Poslanikovog života, okrenut ćemo se onom što nas tematski zanima – kako se Poslanik, alejhi selam, odnosio spram pojava u društvu njegovog vremena?

Prije odgovora uputno je spomenuti par naznaka o općem stanju društva odakle dolazi Poslanik, alejhi selam. Arapi su velikom većinom bili idolopoklonici, sa manjim procentom kršćanskih zajednica i Jevreja. Arapsko društvo na Arabijskom poluostrvu nalazilo se u stanju duboke duhovne krize, utonulo u strastvenu pripadnost određenom plemenu, pa bi se pravda tražila kroz krvnu osvetu koja bi izazvala krvave i dugotrajne ratove. Ropstvo je bilo rašireno, robovi obespravljeni, ugnjetavani i tretirani kao vlasništvo. Žene su imale izuzetno nizak socijalni status, nekada su se i nasljeđivale kao stvar, a u nekim slučajevima je prakticirano ubijanje ženske djece. Socijalne razlike bile su i više nego očite. Nije takvo stanje bilo samo sa Arapima već su ga dijelile i ostale zajednice tada poznatog svijeta. Potrebno je dodati da pored tih nepravilnosti, zabluda i nepravdi Arape su krasile i lijepe osobine poput časti, plemenitosti prema gostu, poštivanje riječi, hrabrost i druge. Sve nam ovo pomaže u uvezivanju poslaničke prakse i tadašnjeg stanja, a služi kao uputa do Sudnjega dana.

Osnovni zadatak Božijeg Poslanika, alejhi selam, jeste dostavljanje poslanice, objašnjavanje ljudima onog što će im donijeti spas na oba svijeta, posebno na Onom. Razlika u odnosu na prethodne poslanike (a i sve ljude) jeste potpunost Poslanika Muhammeda, alejhi selam. On je insan-i kamil – potpuni čovjek. Kao takav, on je urnek, primjer, uzor u koji se gleda i ogleda.

Čovjek – Božije stvorenje

Ljudska zajednica ni danas ne uspijeva riješiti problem odnosa među ljudima koji nastaje isticanjem prednosti zbog porijekla, statusa u društvu, boji kože i ostalih razlika koje su prirodne. Polazna tačka je nastanak čovjeka i šta ga to čini čovjekom. Šta je naučavao Poslanik, alejhi selam, a vodeći se Kur'anom:

„O ljudi, Mi smo vas od muškarca i žene stvorili i plemenima i narodima vas učinili da biste se prepoznavali…“

Poslanik, alejhi selam, održao je hutbu na dan osvojenja Mekke, pa im je kazao: „Ljudi, Allah je od vas odstranio džahilijetsku oholost i hvalisanje precima. Ljudi se mogu podijeliti u dvije skupine: dobri i pobožni ljudi koji kod Allaha vrijede i nepokorni i nesretni ljudi koji kod Allaha nemaju vrijednosti. Svi ljudi potiču od Adema, a on je stvoren od zemlje…“ Zatim je proučio navedeni ajet koji završava riječima:

„…najugledniji od vas kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji; Allah je, uistinu, Onaj Koji sve i u potpunosti zna.“  

Džahilijetom se opisuje period prije Poslanika, alejhi selam, a obilježava ga zabluda u odnosu prema Bogu i svijetu. Kod Poslanika Muhammeda nije bilo razlike između onoga čemu je pozivao i načina življenja. Za svoga prvog mujezina odredio je crnca, oslobođenog roba, koji se, kako stoji u predanjima, popeo na Kabu da uči ezan nakon oslobađanja Mekke. Poslanik je bio Arap, ali je propagirao da Arap nema prednost nad nearapom, niti nearap nad Arapom, osim po bogobojaznosti, dobroti: „O ljudi, vaš Gospodar je jedan, vaš otac je jedan i nema prednost Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, niti bijeli nad crnim, niti crni nad bijelim, osim po bogobojaznosti.“

Više je hadisa koji jasno stavljaju do znanja da je jedina vrijednost čovjeka u njegovom djelovanju i sadržini srca: „Zaista Allah ne gleda u vaše likove niti vaša odijela već gleda u vaša srca i djela.“  Među prisnim drugovima Poslanika, alejhi selam, bili su Persijanac i Rimljanin, koji su prepoznali potpunu čistotu iskrenog čovjeka. Poslanikovo, alejhi selam, pozivanje na bratstvo svih ljudi nije proglas komunizma koji je surogat istinske vrijednosti bratstva i zajedništva, fokusiran na životinjsko discipliniranje ljudi, negirajući vjeru i duhovno u čovjeku. Niti je to kapitalizam, druga strana novčića, koji izrabljuje slabe i siromašne, na površini blještav, a iznutra zvjerski i bezdušan. Poslanikov, alejhi selam, pogled upućen čovjeku jeste pogled milosrđa i prepoznavanja. Božiji Poslanik nije tražio brisanje pripadnosti narodu, niti je mijenjao običaje sve dok nisu u suprotnosti sa Zakonom. Svakom plemenu se obraćao na njegovom narječju i dijalektu, kako se navodi u djelu Šifa, Kadi Ijada.

Poziv u islam

Zamislite, koliko ste to u mogućnosti, težinu pritiska koji je Poslanik, alejhi selam, osjećao kada mu je stigla Objava i od Boga vijest da je Božiji poslanik i izaslanik, obavezan da dostavi istinu ljudima, počevši od najbližih.

Život Poslanika prije Objave bio je takav da je dobio nadimak Povjerljivi. Tu osobinu potvrđivali su i oni koji nisu prihvatili njegov poziv i borili se protiv njega.

Iako se radi o najbitnijoj stavci života čovjeka, vjerovanja i nevjerovanja, nije pozivao naglo i grubo već na najljepši način, riječju istinitom i primjerom. Pobuđujući u ljudima iskonsko dobro i glas zdravog razuma savjetovao ih je da uvide razliku između islama i onoga što su do tada živjeli. Nije negirao svaku pojavu koja je tada postojala, nije bio rušitelj niti puki negator. Kur’anom je zabranjeno silom uvođenje u vjeru, a toga se držao Poslanik Muhammed, alejhi selam, dajući vjersku slobodu kršćanima i Jevrejima, te vodio sa njima otvorene razgovore o vjerskim pitanjima.

Nastavit će se…

Glas islama 370, R: Sira, A: Hamza Halilović