Intervju sa dr. Rešad-ef. Plojovićem, zamjenikom predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Srbiji

Poštovani gledatelji Sandžak televizije i slušatelji Refref radija, esselamu alejkum i dobrodošli u našu današnju emisiju. Gost naše emisije je uvaženi zamjenik predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, dr. Rešad-ef. Plojović. Uvaženi doktore, esselamu alejkum i dobrodošli.

Alejkumu selam i hvala na pozivu.

Evo, danas je mjesec dana od potpisivanja Povelje o jedinstvu Islamske zajednice. Vi ste bili neposredni sudionik mnogih važnih događaja i procesa. Kada ste prvi put osjetili da postoji realna mogućnost da dođe do jedinstva Islamske zajednice?

Bismillahir-rahmanir-rahim.

Na samom početku želim da uputim selame i pozdrave svim gledaocima Sandžak televizije, kao i slušaocima Refref radija. Zahvaljujem Vam na pozivu da, evo, danas, tačno nakon mjesec dana od trenutka kada smo, Allahovom voljom, 1. rebiu-l-evvela uspjeli da obnovimo jedinstvo naše Islamske zajednice, sjednemo i porazgovaramo na ovu temu.

Istina, ovaj mjesec dana je protekao veoma brzo. Ne znam kad prije, gotovo bez ijednog slobodnog trenutka, jer je potpisivanjem Povelje otvoreno mnogo pitanja, a pred nas, kao rukovodstvo Islamske zajednice, postavljeno je mnogo zadataka.

Doista, ovaj mjesec dana protekao je u punom angažmanu, naravno, uz punu zahvalnost Gospodaru, prije svega, Koji nas je počastio da nakon 18 godina, 10 mjeseci i 10 dana obnovimo jedinstvo, prevaziđemo sve ono što nas je udaljavalo i dijelilo u proteklom periodu, stavimo tačku na podjele i zakoračimo u novu budućnost.

Budućnost koja će biti u znaku jedinstva i zajedničkog djelovanja, a sve u cilju općeg dobra – dobra Islamske zajednice, njenih pripadnika i članova, svih njenih ustanova – odgojno-obrazovnih, humanitarnih i drugih, ali generalno i dobra svih građana ovog prostora i ove države.

I, kao što ste kazali, bio sam sudionik brojnih procesa koji su se dešavali, ne samo u proteklih 19 godina, već u proteklih skoro 29 godina, otkako sam službenik Islamske zajednice.

Nekako sam najčešće bio na najisturenijoj liniji kada je u pitanju djelovanje Islamske zajednice i rješavanje različitih problema i izazova, kojih nikada nije manjkalo u Islamskoj zajednici.

Sjećam se i tih prvih dana,1998. i 1999. godine, kada mi je prvi put povjeren emanet vođenja hadžija. Nakon toga uslijedili su brojni drugi procesi, problemi i izazovi sa kojima su se suočavali naši medžlisi, od Pazara, Tutina, Sjenice i tako dalje.

Pa onda rukovođenje našim ustanovama, objedinjavanje Islamske zajednice i vođenje Muftijstva beogradsko-novosadskog itd.

Od svih tih procesa kroz koje smo prošli, nekako su mi dva najdraža. To su proces odbrane Islamske zajednice u periodu od 2007. do 2012. godine i ovaj proces vraćanja jedinstva Islamske zajednice.

Vjerujem da me je, a i sve nas, Allah, dželle šanuhu, počastio da budem u grupi ljudi koji su bili svjesni važnosti očuvanja Islamske zajednice onda kada je to bilo potrebno, da se uloži maksimalan napor, ali isto tako da podari meni i svima nama mudrosti i razboritosti da, kada dođe vrijeme da možemo zakoračiti u novu budućnost, da imamo hrabrosti, umijeća i snage da to i uradimo.

Sretan sam što sam imao saradnike, kako moje kolege i prijatelje sa kojima smo djelovali, tako i što smo imali na čelu Islamske zajednice dr. Mevlud-ef. Dudića, kao predsjednika Mešihata i muftiju sandžačkog, koji je razumio važnost ovog koraka i dao punu podršku da se u ovom pravcu krećemo nekoliko mjeseci, da bismo konačno 14. avgusta, odnosno 1. rebiu-l-evvela, sve to krunisali onom prelijepom slikom koja je otišla iz Novog Pazara, iz zgrade Islamskih ustanova, sa potpisivanja Povelje o vraćanju jedinstva Islamske zajednice.

Svakako želim da čestitam i zahvalim svima koji su dali doprinos – kako onima koji su bili dio našeg tima, tako i mojim kolegama koji su bili u drugom timu, gdje smo uspjeli prevazići sve moguće, lične i razne druge, razloge koji su nas udaljavali.

Dali smo zavjet Gospodaru, vjernicima, ali i jedni drugima da ćemo od tog dana djelovati zajedno u interesu Islamske zajednice i da nećemo dozvoliti da nas nikada više iko pocijepa, kako je to učinjeno 2007. godine, te da na taj način tijelo Islamske zajednice, odnosno vjernici, krvare punih 19 godina i da to ostavi teške posljedice.

Hvala Gospodaru Koji nas je počastio da smo mi upravo ta generacija koja je smogla snage da iskorači, prevaziđe ove podjele i omogući nam rasterećenije djelovanje.

Važno je da našim mlađim naraštajima, koji preuzimaju emanete, našoj djeci na koncu, ostavimo u amanet jedinstvenu Islamsku zajednicu, da ne prolaze i ne osjećaju ono što smo mi prošli i osjećali i što je ostalo trajno urezano u našim srcima, ali i generalno u sjećanju svih muslimana ovih naših prostora.

Uvaženi doktore, ako uporedimo vrijeme prije jedinstva i period nakon njega, šta se, iz Vaše perspektive, suštinski promijenilo u životu Islamske zajednice, vjernika, imama i ustanova?

Period proteklih devetnaest godina bilo je vrijeme u kojem je Islamska zajednica djelovala u punom kapacitetu.

Zapravo, napad koji se desio 2007. godine, kroz otvoreni pokušaj puča u mjesecu Ramazanu, i to u najsvetijim i najvažnijim danima u godini, u posljednjoj trećini mubarek mjeseca, nije nas gurnuo u ono što su možda htjeli neki koji su sve to planirali, a to su međusobni sukobi, obračuni i stagnacija.

Da, trebalo je određeno vrijeme da se konsolidiramo, da shvatimo šta se desilo, ali isto tako i da razumijemo koje su poruke svega toga i krajnji ciljevi, kako bismo uradili suprotno od onoga što su oni koji su planirali taj puč htjeli i željeli da se ponašamo.

Budući da nismo mogli uticati na ono što se izrodilo 2007. godine, usredsredili smo se na ono što je ostalo u Zajednici, s namjerom da to sačuvamo na najbolji mogući način i unaprijedimo.

Mogu slobodno kazati da je ono što se desilo 2007. godine i nakon toga ostavilo pozitivan efekat na sve nas. Bukvalno nas je natjeralo da svi damo onaj posljednji atom snage koji smo imali i usmjerimo ga u pravcu očuvanja autonomnosti i slobode Islamske zajednice, ali ne samo toga, već i njenog razvoja.

Kada pogledate šta je Islamska zajednica ostvarila u protekle trideset i tri godine svog postojanja, od 1993. godine, kada je obnovljen ili reorganiziran rad, odnosno djelovanje Islamske zajednice na ovom prostoru, sigurno je da ćete najviše tragova pronaći upravo u ovom periodu posljednjih devetnaest godina, kada se Islamska zajednica punom snagom i punim kapacitetom posvetila osnivanju ustanova, izgradnji džamija, obnovi onoga što je bilo zapostavljeno itd.

Ali, prije svega, posvetila se odgoju jedne nove generacije, potpuno slobodne, sigurne u sebe, pune samopouzdanja, koja preuzima i nosi emanet koji su naši prethodnici nosili na ovom prostoru.

Da budemo jasni – nije islam počeo s nama devedesetih godina, niti s onima koji su se tada priključivali Islamskoj zajednici. Sandžak je oduvijek imao svoju ulemu.

Mi smo samo imali snage iskoračiti i nastaviti dostojanstveno nositi taj emanet i uraditi sve ono što smo uradili.

Svakako, ovaj period od devetnaest godina, koji je obilježen jednom vrstom pocijepanosti tkiva i tijela Islamske zajednice na čitavom prostoru države, a posebno na prostoru Sandžaka, bio je period u kojem se mi nijednog trenutka nismo pomirili s tim da je paralelizam prirodno stanje Islamske zajednice na ovim prostorima.

Zato što su muslimani ovih prostora oduvijek bili jedinstveni. Nikada nisu bili podijeljeni na taj način. Međutim, u jednom trenutku, zbog neodgovornog ponašanja, možda i nedovoljne svijesti o posljedicama aktera na terenu, dogodilo nam se to cijepanje.

Željeli smo da se pokrenu zdrave inicijative koje bi mogle rezultirati vraćanjem jedinstva Islamske zajednice.

I doista, bilo je različitih inicijativa, počevši od 2007/2008. godine, zatim 2012, 2013. i tako redom, ali, nažalost, nijedna nije urodila željenim ishodom.

Hvala Gospodaru, od svih tih inicijativa koje su se pokretale javila se i ova naša posljednja, lokalna, da kažemo sandžačka, iz kruga ljudi zabrinutih za ovu situaciju.

S druge strane, to nisu bili samo zabrinuti ljudi, već ljudi koji su smatrali da imaju autoritet i da svoj uticaj mogu iskoristiti u ostvarivanju cilja.

Većina njih su bili nama poznati ljudi, neki i naši dobri prijatelji. Također, većina njih su veliki vakifi i donatori Islamske zajednice, ljudi koji su vakufili i podržavali sve projekte Islamske zajednice. Kada su ti planovi, želje i inicijativa predočeni nama u Islamskoj zajednici, mi smo je, onako raširenih ruku, dočekali i podržali.

Sa naše strane uradili smo sve ono što je trebalo da dođemo do rješenja.

I, hvala Allahu, bilo je potrebno da prođe malo vremena da shvatimo da je to potpuno iskrena i plemenita ideja i inicijativa, da je ona naišla na puno naše razumijevanje, ali isto tako i naše braće s druge strane, koji su, kao i mi, podjednako željeli da daju svoj doprinos vraćanju jedinstva Islamske zajednice na ovom prostoru.

Nakon toga uslijedili su razgovori. Postavljalo se pitanje: Vjerujemo li da je moguće doći do rješenja? Može li se doći do rješenja? Kako se može doći do rješenja?

Bio sam od onih koji su stalno odgovarali: Može se doći do rješenja.

I ne samo u ovom slučaju, nego i ranije, vrlo često smo imali interesovanja raznih domaćih i međunarodnih faktora i delegacija koje su dolazile i razgovarale na ovu temu.

Uvijek sam govorio: Moguće je doći do rješenja brzo, preko noći, kao što je preko noći neprirodno podijeljena. Prirodno stanje je jedinstvo.

Također sam govorio da je moguće vratiti jedinstvo, ako budemo djelovali sami i brzo. Dakle, ne ostavljati prostor za pretjerano razmišljanje, analiziranje, niti miješanje lokalnih i međunarodnih faktora, ne umanjujući njihovu važnost.

Sve naše prijatelje željeli smo uvjeriti da ovaj proces ide u korist, prije svega, islama i muslimana na ovim prostorima i Islamske zajednice, ali i u korist svih faktora –  i lokalnih, i političkih, i državnih i međunarodnih.

Drago nam je da su taj proces u tom periodu podržali svi – kako lokalni politički faktori, relevantni faktori u društvu, tako i međunarodni faktori i islamske zajednice u okruženju.

Bukvalno nije postojala relevantna adresa u tom periodu koja nije podržala te aktivnosti, koja se nije zvanično oglasila i podržala taj proces.

I zapravo, na tim krilima Allah, džellešanuhu, dao je da dođemo do ovog rješenja.

Molim Allaha, džellešanuhu, da nagradi inicijatore ovog procesa, našu braću poduzetnike, uspješne ljude koje smo nazvali muslihunima.

Želim ovdje da kažem da dok postoji kategorija muslihuna na jednom prostoru, a to je kategorija onih koji se trude da popravljaju stanje u jednom narodu – svakako da je ulema na prvom mjestu, ali i iz reda običnih vjernika, civila, uticajnih ljudi – dok postoje oni koji se trude popravljati stanje, postoji nada za bolju budućnost za taj prostor. Zapravo, da će Allah, džellešanuhu, darivati Svoju milost tom narodu.

Također upućujem zahvalnost svima njima koji su podržali, pomogli i ohrabrili da idemo do kraja u ovom procesu, jer je on sa sobom donio i mnoge druge neizvjesnosti i okolnosti.

Zahvaljujem svim našim prijateljima iz okruženja koji su nas podržali i čestitali sa raznih strana, jer je ovo velika stvar kojom smo obradovali sve vjernike, sve muslimane u našem okruženju, posebno našu braću Bošnjake u Bosni i Hercegovini, na čelu sa Reisu-l-ulemom.

Ali smo obradovali i ummet islama, jer smo ovim našim primjerom pokazali da se podjele i razdor ipak mogu prevazići, a takvih primjera je, nažalost, danas veoma malo u svijetu.

Dakle, muslimani se lahko posvađaju, lahko podijele, a mnogo teže se poslije toga popravljaju odnosi i dolazi do pomirenja.

Mi smo poslali tu poruku i ja sam presretan, Allahu zahvalan i potpuno svjestan ovoga što smo dobili, kao milost Božiju i Njegovu pomoć.

Ovih dana se trudim svom snagom da ono što smo dogovorili, ono o čemu smo pričali, zaživi u potpunosti na terenu.

Uvaženi doktore, postizanje jedinstva je veliki korak, ali to vjerovatno ne znači da su svi izazovi završeni. Koji su to danas najveći izazovi pred Mešihatom Islamske zajednice u Srbiji?

Naravno, baš tako.

Mi smo ovim činom omogućili da nastavimo djelovanje u pravcu konsolidacije cjelokupne energije u okviru Islamske zajednice i usmjeravanja iste u jednom pravcu, prema jednom cilju, a to je unapređenje rada Islamske zajednice u svim segmentima njenog djelovanja.

Od onog imamskog u džematu, preko rada naših odgojno-obrazovnih ustanova – tu mislim na naše predškolske ustanove, škole Kur'ana, preko medresa, Islamskog fakulteta i tako redom.

Svjedoci smo da ako postoji jaka Islamska zajednica, ona je ohrabrenje i sigurnost svim muslimanima da mogu bezbrižno živjeti na tom prostoru, jer ima neko ko se brine o njima, ko razmišlja dugoročno i pravi strategiju da našu sadašnjost unaprijedi i pretvori je u jednu prosperitetniju i bolju budućnost.

Mi smo pokazali kroz naše djelovanje tokom protekle 33 godine kako Islamska zajednica treba da funkcionira, a iz izazova kroz koje smo prošli naučili smo kako Zajednica treba da nastavi djelovati u budućnosti.

Islamska zajednica nije i ne želi biti neprijatelj ikome, već želi biti partner, bilo da je riječ o lokalnom, državnom ili međunarodnom nivou.

Svjesni smo da Islamska zajednica ne može sama uraditi sve. Može u dijelu koji se tiče rada džemata, džamija, imama i tako dalje, ali nama je potreban sagovornik i partner, kako na nivou lokalne vlasti, tako i na nivou državne vlasti, jer postoje pitanja koja se ne mogu rješavati jednostrano, već koordiniranim radom.

Zato smo kazali da će Islamska zajednica podjednako uvažavati i sarađivati sa svim relevantnim faktorima, lokalnim i državnim, političkim i drugim, u pravcu očuvanja onoga što je stečeno, ali i unapređenja onoga što je Islamskoj zajednici i muslimanima potrebno.

Islamska zajednica se nudi kao partner i svim relevantnim faktorima na onom polju gdje se procijeni da Islamska zajednica može doprinijeti, a da je to važno za islam, za unapređenje uslova života svih građana na određenom prostoru.

Vraćanjem jedinstva mi smo zaokružili taj proces, ali smo otvorili jedna velika vrata novih izazova i obaveza u koje smo svjesno ušli.

Sada ne brinemo više samo o određenom broju džemata na teritoriji Sandžaka, već brinemo o preko 200 džemata na prostoru Sandžaka.

Ali ne samo na prostoru Sandžaka. Imamo i pedesetak džemata na prostoru Preševa, Bujanovca i Medveđe, ali i skoro 30 džemata na teritoriji centralne Srbije i Vojvodine. Dakle, blizu 300 džemata.

Sve su to dijelovi ove naše zajednice, koji imaju podjednako pravo da očekuju i traže podršku u svom radu od Mešihata, odnosno od centrale koja je ovdje u Novom Pazaru.

Mi doista želimo da implementiramo ono što smo se dogovorili i potpisali na terenu.

Ostao nam je još jedan korak kojim, vjerujemo, možemo potpuno zaokružiti institucionalno jedinstvo Islamske zajednice, a to je prevazilaženje paralelnog djelovanja braće Jusufspahić u Beogradu.

Vjerujemo da u bratskom razgovoru, međusobnom razumijevanju i uz dobre namjere, koje doista postoje s naše strane, možemo postići da i taj dio Zajednice konačno integriramo i postanemo jedna adresa u ovoj državi.

Na taj način želimo skloniti s puta sve one prepreke i probleme, odnosno kamenje o koje se spotičemo, posebno kada je u pitanju restitucija oduzete imovine Islamske zajednice i tako dalje.

Mi zaista želimo da se ta smetnja s puta otkloni i da braću Jusufspahiće uvjerimo da su i oni naša braća i da želimo zajedno raditi na afirmaciji islama i pomoći muslimanima, ne samo na onom prostoru i džematima koji su dio ove zajednice, već i u tih nekoliko preostalih džamija i mesdžida koje oni kontroliraju.

Doktore, u posljednje vrijeme upratili smo i aktivnosti Ministarstva pravde vezano za Islamsku zajednicu. Kakve su Vaše reakcije?

Iskreno, među prvima sam koji je tu aktivnost upratio. Lično sam se u tom trenutku postidio. Dakle, osjetio sam jednu vrstu nelagode. Ja ovu državu doživljavam svojom državom, a sva njena ministarstva i ministre poštujem. Doista, tako se ponašamo kao Zajednica i svojim djelovanjem smo to potvrđivali i potvrđujemo još uvijek i nastavit ćemo tako.

Osjetio sam jednu vrstu nelagode, jer trebam nekom objasniti kako je tamo neko ministarstvo i neki ministar dozvolio sebi potpuno nezakonitu aktivnost, da preko noći, bez ikakve zakonske procedure koja se mora ispoštovati, vrši određene izmjene na sajtu Ministarstva pravde?

Dakle, prvi put govorim javno na ovu temu. Šta se to desilo, šta je to uradilo Ministarstvo pravde?

Na sajtu Ministarstva pravde postoji odjel „Registri“, a onda u tom odjelu ima spisak crkava i vjerskih zajednica u Republici Srbiji.

Na tom spisku crkava i vjerskih zajednica pobrojano je 35 ili 36 crkava i vjerskih zajednica koje djeluju u Republici Srbiji.

Iskreno, ranije nisam ni znao da postoji takva lista. Znao sam da postoji registar sedam tradicionalnih crkava i vjerskih zajednica, među kojima je Islamska zajednica u Srbiji.

Dakle, na tom spisku crkava i vjerskih zajednica ranije je stajalo „Islamska zajednica“, bez ovlaštenog zastupnika.

I onda je neko preko noći uradio sljedeće, nakon: „Islamska zajednica“ je dopisao „Srbije“ i dodao „ovlašteni zastupnik“ , koji uopće nije to u stvarnosti. Aktivno zastupništvo imali su naša braća sa kojima smo obnovili jedinstvo Islamske zajednice.

Zbog čega je to urađeno?

To sam lično razumio kao jednu vrstu nervoze određenih faktora koji su i prije potpisivanja Povelje pisali o inicijativi objedinjavanja, te su posegli za jednom vrstom kazne.

Među prvima se javio Tanasković dr. Darko, poznati „sveznalica“ kada je u pitanju Islamska zajednica, islam i muslimani u ovoj državi, da tumači šta je ko napisao, kakvim je tonom napisao, želeći da pošalje poruku da su podjele opravdane.

Ako su nam htjeli poslati poruku da su se opredijelili za neformalnu grupu koju dižu na nivo zajednice i predstavnika svih muslimana u Srbiji, a da mi za njih ne postojimo, postavljam pitanje po kojem je to zakonu urađeno i može li se tako ignorirati Islamska zajednica kojoj pripada više od 95% muslimana u Republici Srbiji? Kakva se poruka time šalje? Da li se ova država odriče svojih građana i ko to smije u ime države učiniti!?

To je strašna poruka.

Strašno je što se to desilo baš u danima smrti i sahrane pred Haškim tribunalom doživotno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, koji je osuđen za genocid, odnosno za nastojanje da potpuno eliminira i fizički ukloni pripadnike jedne nacije, jedne vjere, Bošnjake-muslimane u Srebrenici i na drugim stratištima u Bosni i Hercegovini.

Dakle, strašno je kada se slavi i veliča ratni zločinac, osuđen za genocid, a uz to pošaljete poruku: „Za nas ne postoje Bošnjaci-muslimani koji su sastavni dio Mešihata Islamske zajednice u Srbiji.“

Iz tog razloga kažem da me je bilo stid da objašnjavam ljudima koji su me zvali, a zvalo me je mnogo ljudi iz okruženja, ne samo mojih kolega – šta se to desilo. Govorio sam: „To je nesporazum“ i tako dalje. S druge strane, razumio sam taj postupak Ministarstva pravde kao vid direktne podrške braći Jusufspahićima da ustraju u svom paralelnom djelovanju i da to treba ostati model djelovanja u ovoj državi.

Mi smatramo da to ne smije ostati model djelovanja, da je to potpuno pogrešan model i da je to potpuno pogrešna politika, na koju se mora staviti tačka.

Pitanje islama i muslimana, odnosno organiziranja Islamske zajednice u ovoj državi ne smije biti pitanje ijednog ministarstva niti bilo kojeg državnog organa. Dakle, organiziranje vjerskih zajednica, Islamske zajednice u ovom slučaju, ne smije biti tema kojom se bave službe i ministri, već isključiva nadležnost te zajednice, koju država i njena ministarstva moraju poštovati.

Ovo je sekularna, svjetovna država. Crkve i vjerske zajednice odvojene su od države. Postoje Ustav i Zakon o crkvama i vjerskim zajednicama, koji reguliraju prava i slobode vjerskih zajednica i propisuje obaveze državnih organa. Postupanje suprotno tome jeste nezakonito i diskriminacija, za koju neko mora biti odgovoran i sankcioniran.

Mi se nećemo pomiriti nakon ovih promjena sve dok ime legalne i legitimne Islamske zajednice u Srbiji ne zauzme mjesto koje mu pripada u ovoj državi i iskoristit ćemo sva zakonska sredstva da to ostvarimo. Vjerujem da će najodgovorniji ljudi u ovoj državi poduzeti potrebne korake i spriječiti dalju eskalaciju po ovom pitanju. Mi nismo strana na izborima, ali će se naš glas o nepravdi koja nam je učinjena čuti.

To nije prvi slučaj da je neka država, odnosno neka islamska ili druga vjerska zajednica u Evropi, tužila državu ili nadležni državni organ unutar svoje države, a onda, zbog nezadovoljstva presudom, otišla i dalje prema Evropskom sudu za ljudska prava. U Bugarskoj se nešto slično desilo, pa je država izgubila spor i danas izdvaja oko šest miliona eura iz budžeta za Islamsku zajednicu u toj državi.

Znate da je rahmetli Muftija ostavio ahmediju, muftijsku funkciju i prešao na polje politike, da bi uvjerio Beograd, tu vlast, da ni on, ni ovaj prostor, ni muslimani, niti Islamska zajednica nisu opasnost, niti strani element. Naprotiv, oni su šansa i prilika za ovu državu.

Mi znamo da Republika Srbija ima izuzetne odnose sa muslimanskim državama, kakve su Turska, Ujedinjeni Arapski Emirati i druge muslimanske zemlje. Kakva je onda poruka kada vi nekome kažete: „Ove vaše ne priznajemo.“

Time je omogućeno da jedna grupica ljudi zloupotrijebi sve te državne organe i da onda nekakvim potvrdama Ministarstva pravde maše osoba sumnjive karijere, koji ponižava direktore nadležnih državnih organa i govori: „Mi smo tradicionalni i jedini, a ovi drugi su nelegalni“, ko zove i dovodi policiju ispred džamija u Beogradu da zastrašuje vjernike itd.

Mešihat je izdao kratko saopćenje po ovom pitanju i uputio dopis predsjedniku države. Očekujemo odgovore, prije nego se odlučimo poduzeti druge korake.

Uvaženi doktore, nakon svega što se dešavalo prethodnih gotovo 20 godina, kakva je danas vizija Islamske zajednice i na čemu će biti poseban fokus u narednom periodu?

Islamska zajednica ima svoj djelokrug rada i djelovanja i ona će ostati na tim svojim poljima aktivnosti. Tražit ćemo podršku i saradnju svih relevantnih faktora u društvu, koje sam već spomenuo.

Trudit ćemo se da sve što imamo unapređujemo, od uslova za vršenje vjerske službe na čitavom prostoru Islamske zajednice, dakle čitavom prostoru Republike Srbije.

Trudit ćemo se da naše odgojno-obrazovne ustanove, bilo kojeg nivoa, budu osavremenjene, kako u pogledu uslova u kojima se vrši odgojno-obrazovna djelatnost, tako i u pogledu kadrova.

Kvantitativno smo zaokružili proces izuzetno visoko, a kvalitativno uvijek ima prostora da se stvari popravljaju.

Vjerujem da svo ovo znanje i iskustvo koje imamo, ali i svježi kadrovi koji su na raspolaganju Islamskoj zajednici, mogu biti od presudne važnosti da, ako Bog da, u tom pravcu uspješno koračamo i ostvarujemo dobre rezultate.

Za kraj, uvaženi doktore, koja bi Vaša poruka bila?

Moja poruka svima jeste da budu sigurni da svim procesima na ovom svijetu upravlja Uzvišeni Allah, džellešanuhu. Čovjek nekako misli da kreira svoje postupke, bira šta će uraditi i tako dalje. Međutim, čovjek vrlo često bude objekat dešavanja i njegovi postupci su više reaktivni nego akcija.

Hoću kazati sljedeće: Čovjek ne treba, bez obzira na okolnosti, pasti u očaj, razočarati se određenim stvarima koje mu se dogode suprotno od onoga što on očekuje, jer je to, zapravo, pokazatelj našeg iskrenog imana, našeg vjerovanja i povjerenja u Allaha, džellešanuhu.

Ako iskreno vjerujemo u Allaha, džellešanuhu, ne možemo biti razočarani onim što se dešava. Nekada je korist za nas u onome što mi ne volimo da nam se dogodi i obrnuto.

U svom životu na ovome svijetu čovjek se mora konstantno boriti. U toj borbi treba biti strpljiv, mudar i, bez obzira na to kakvi se rezultati pojavljivali kao efekti njegove borbe, ne smije odustati.

Jer, ukoliko se iskreno borite, ukoliko ste strpljivi, ukoliko ste mudri i ukoliko ne odustanete, uspjeh će, ako Bog da, sigurno doći kao rezultat Allahove milosti i pomoći.

Moja poruka mladim ljudima koji trebaju preuzeti ili preuzimaju odgovorne funkcije u Islamskoj zajednici, jeste: Trudite se i borite da ostvarite svoje ciljeve. Ne odustajte. Sve dok ne odustanete, imate šansu da cilj ostvarite.

Da smo mi odustali od odbrane Islamske zajednice, da se nismo trudili da vratimo njeno jedinstvo, da nismo vjerovali da će se to desiti i bili strpljivi u svim onim iskušenjima – zar mislite, da li bi ovo došlo onako samo od sebe? Ne bi sigurno.

Strpljivost, iskreni trud i borba, ustrajnost, na kraju rezultiraju Allahovom, džellešanuhu, milošću, Njegovom pomoći i željenim ishodom.

To su stvari koje sebi često ponavljam, ali i druge savjetujem, posebno našu omladinu, da budu svjesni onoga što ih očekuje u životu.

Nije sve crveni tepih. Naravno, on se nekada podastre na samom početku, ali vrlo brzo, kako se odgovornosti i emaneti povećavaju, uvećavaju se i iskušenja. Nemojte odustati i na kraju ćete, ako Bog da, uspjeti.

Uvaženi doktore, veliko Vam hvala što ste bili gost naše današnje emisije.

Hvala i Vama na pozivu.

Poštovani gledatelji Sandžak televizije i slušatelji Refref radija, došli smo do kraja naše današnje emisije. Ostanite uz program Sandžak televizije i program Refref radija. Do sljedećeg slušanja i viđenja. Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Voditelj emisije: Ilhan Suvodolac

Glas islama 371, r: intervju,