Home

Šeriatskopravni diskurs umjerenosti

Analize, Glas islama
6676

 „I tako smo Mi od vas načinili narod srednjeg puta (ummatan wasatan) kako biste bili primjer umjerenosti čovječanstvu. I kako bi Poslanik bio primjer vama.“ (Al-Baqara, 143)

 

Islam je općenit i partikularan, univerzalan i specifičan, formalan i sadržajan, monolitan i pluralističan, individualan i socijalan, i u tome se ogleda njegova univerzalna snaga egzistencije sve do Sudnjeg dana.

Islam je vera zlatne sredine: „I tako smo Mi od vas načinili narod srednjeg puta (ummatan wasatan) kako biste bili primjer umjerenosti čovječanstvu. I kako bi Poslanik bio primjer vama.“ (Al-Baqara, 143) Islam je vera Božija, koja se nalazi između čovjeka koji čini previše i čovjeka koji čini premalo. „Držite se umjerenosti, držite se umjerenosti, držite se umjerenosti, pa zaista ko bude pretjerivao u ovoj vjeri, ona će ga savladati.“ (Muhammed s.a.v.s.)

Srednji put za današnji islamski ummet u XXI stoljeću predstavlja uže i lađu spasa sadašnjosti i budućnosti. O islamu kao vjeri umjerenosti, središnjosti i uravnoteženosti eksplicitno govore njegovi primarni izvori: Kur’an i Ha­dis. Početkom XX stoljeća ova specifičnost islama iznova će se aktualizirati i permanentno reanimirati, prvo u djelima i spisima muslimanskih reformatora [Rida (u. 1935.), Al-Banna (u. 1949.) i dr.], a posebno nakon Drugog svjetskog rata i kroz čitavo XX stoljeće. Ovu temu elaborirat će eminentni muslimanski mislioci i autori kao što su: Mahmud Šaltut (u. 1963.), Sayyid Qutb (u. 1966.), Isma’il R. al-Faruqi (u. 1986.), Muhammad ‘Imara (r. 1931.), Yusuf al-Qaradawi (u. 2022.), ‘Abd al-La­tif al-Farfur (u. 2014.) i mnogi drugi.

Stoga, diskusije i disputacije o umjerenosti islama u islamu intenzivirat će se u posljednja dva desetljeća. Više je razloga za ta­kav diksurs o islamu, a među kojima, prema našem mišljenju, ističemo:

  1. a) novonastali društveno-historij­ski kontekst u kojem se našao muslimanski svijet i muslimani općenito (posebno poslije 11. septembra 2001. god.);
  2. b) deficit tradicionalnih obrazaca, koncepata i odgovora u tumačenju islama u procesi­ma i projektima modernizaci­je, sekularizacije i globalizacije svijeta;
  3. c) potreba savremenog intelek­tualnog odgovora na sve izra­žajnije i prisutnije radikalno, ekstremno i militantno tuma­čenje islama i njegovih izvora od nekih muslimanskih autora i grupacija, ali i onih nemusli­manskih (posebno u SAD i Evropi) i
  4. d) preventivna zaštita musliman­skih društava od iznuđenog radikalizma i terorizma.

Spomenuta tema inicirat će mnogo publiciranih knjiga i radova na arapskom i engleskom jeziku. Spomenut ćemo samo neke: Yusuf al-Qaradawi, Od pretjerivanja i deka­dence do središnjosti i umjerenosti, 2004; Ali Muhammad al-Salabi, Središnjost/umjerenost u Kur’anu, 2001; Ahmad al-Rawi, Središnjost/umjerenost i kulturalna dimenzija, 2005; Abu Ibrahim ‘Abd al-Wahid bin Yusuf al-Šarbīni, Umjerenost i središnjost u svjetlu vjerovjesničkog Sunneta, 2010; Mohammad Hashim Kamali, Srednji put umerenosti u islamu: Kur'anski princip wasatije, 2015.

Neke muslimanske zemlje, odnosno njihove vlade, univerziteti i istaknute ličnosti, formirat će, početkom XXI stoljeća, centre, institute ili fondacije za wasatiyyu. U Kuvajtu 2003. god. Ministarstvo vakufa i islamskih po­slova formira Al-Markaz al-ālami li al-wasatiyya (International Modera­tion Center), a 2008. u Dohi osniva se Karadavijev centar za islamsku umjerenost i obnovu (Al-Qaradawi Center for Islamic Moderation and Renewal) u okviru Qatar Fondacije i njenog Fakulteta islamskih nauka (v. http://www.hbku.edu.qa/en/cis/qcimr); u Jordanu je 2004. osnovan In­ternational Assembly for Modera­te Islamic Thought and Culture; u Maleziji je, u Kuala Lumpuru, 2012. god. formirana Global Movement of Moderates Foundation (GMMF, v. http://www.gmomf.org), 2013. utemeljit će se Institute Wasatiyyah Malaysia (IWM, http://www.iwm.jpm.my/iwm/), a iste godine osno­vat će se i International Institute of Wasatiyyah (IIW) na Međuna­rodnom islamskom univerzitetu u Maleziji (v.http://www.iium.edu.my/wasatiyyah).

Sve ove ustanove kroz svoje ra­znovrsne i mnogobrojne aktivnosti imale su i imaju značajnu ulogu u suzbijanju terorizma i ekstremizma u islamskim državama i društvima te širenju i afirmiranju koncepta umje­renosti u islamu i tolerancije među muslimanima, kao i među muslima­nima i nemuslimanima. Identično postojećim centrima za wasatiyyu, BiH pristupa osnivanju posebne ustanove u ingerenciji Rijaseta Islamske zajednice (2012. god.) pod nazivom Centar za dijalog – Vesatijja, koji je u saradnji sa El-Kalemom, izdavačkim centrom Rijaseta IZ-e u BiH, objavio, izme­đu ostalih, i ove naslove: Zajednica srednjeg puta – teorija i praksa islamske umjerenosti, s arap­skog: grupa prevodilaca, Sarajevo, 2013, Knjiga 1 i Knjiga 2; Srednji islamski put – društvene implikacije, s arapskog: grupa prevo­dilaca, Sarajevo, 2013. Dakle, misija Centra za dijalog jeste ši­renje i promoviranje kulture dijalo­ga, kako među muslimanima tako i među pripadnicima različitih religija i svjetonazora, korespodentno ciljevima i misiji Islamske zajednice u BiH, definiranim izvorima islama i njenim normativ­nim aktima. Centar će u svom radu nastojati realizirati sljedeće priori­tetne ciljeve: promoviranje i jačanje kulture dijaloga i izgradnja mostova razumijevanja i saradnje među lju­dima i kulturama na različitim ni­voima; jačanje islamske misli i dis­kursa srednjeg, umjerenog puta kroz elaboriranje njihovog utemeljenja u islamskim izvorima i naukama; ši­renje, promoviranje i popularizacija dijaloga i ideja srednjeg, umjerenog islamskog puta; pružanje odgovora na aktuelna pitanja iz perspektive srednjeg islamskog puta; prevenci­ja ekstremnih shvatanja, zastranji­vanja, pretjerivanja i različitih obli­ka asocijalnog ponašanja, posebno kod mladih ljudi; te suprotstavlja­nje različitim oblicima ekstremiz­ma, kako onog među muslimanima tako i onog ispoljenog prema isla­mu i muslimanima; obuka ljudskih resursa potrebnih za realiziranje mi­sije Centra.

 

 

U nastavku rada bavimo se sintaksom pojma umjerenosti u primarnim šeriatskopravnim izvorima, preciznije, arapskim sinonimnim riječima koje dijele sintaksičku sferu umjerenosti, imajući na umu bogatstvo i polisemnost arapskog jezika. Pojam wasatiyya, kojeg ove ustanove imaju u svojim nazivima, jeste pojam deriviran iz kur’anske riječi wasat, a kao poseban termin počeo se koristiti u XX stoljeću u radovima gore navedenih autora. U literaturi na engleskom jeziku termin wasatiyya najčešće se prevodi kao: moderation, mainstream, intermediacy, middle path, midpoint i dr. Wasatiyya je, dakle, antonim pojmova kao što su: al-tašaddud (strogost), al-guluww (pretjerivanje) i al-tatarruf (ekstermi­zam, radikalizam). U spomenutim i brojnim drugim radovima mnogostruko je i svestra­no sagledan, detaljno analiziran i ši­roko ekspliciran aspekt umjerenosti i(li) središnjosti, wasatiyya, islama i u islamu, koji, zapravo, izviru iz nje­ga samog, odnosno njegovih primarnih izvora: Kur’ana i Hadisa. U nastavku rad se bavi semantikom umjerenosti u tim izvorima, preciznije, arapskim sinonimnim riječima koje dijele etimološko značenje umjerenosti.

 

Semantika umjerenosti

Za leksemu umjerenost u arapskom jeziku koriste se sljedeći sinonimni izrazi: wasat,  iqtisād,  i’tidāl i tawāzun. Sve ove izraze, odnosno njihove sugla­sničke okosnice i na temelju njih derivirane izvedenice, susrećemo u primarnim izvorima islama. Wasat (وسط) leksema označava: a) ono što je između dva kraja; b) ono što je između dobrog i lošeg; c) pravdu i d) ono što je dobro. Također, u seman­tičko polje ove riječi ulaze i značenja: ugledan i plemenitog roda. Klasični arapski jezikoslovac Ibn Manzur (u. 712/1312.) u svom rječniku navodi: “Svaka pohvalna karakteristika ima dva pokudna pola. Darežljivost je sredina (wasat) između škrtosti i rasipništva, a hrabrost je sredina iz­među strašljivosti i ektravagantnosti. Čovjeku je naređeno da izbjegava svako pokuđeno svojstvo.”

Plemeniti Zakonodavac u Kur’anu u sur Al-Beqare u 143. ajetu musliman­sku zajednicu (ummet) opisao je kao ummat wasat (…وَكَذَٰلِكَ جَعَلۡنَٰكُمۡ أُمَّةٗ وَسَطٗا). Pojam wasat(an) u ovom kur’anskom ajetu, u sadržajnom i koncep­tualnom smislu, detaljno je eksplici­ran u tefsirima Kur’ana klasičnog i savremenog doba. Ovdje ćemo koncizno predočiti nekoliko tefsira navedenog ajeta. Mawardi (u. 450/1058.) u svom komentaru Kur’ana, odnosno u tefsiru, ističe da pojam wasat ima tri značenja:

  1. odabranost (khiyār);
  2. zauzimanje sredine ili umje­renosti u  poimanju  stvari, jer muslimani imaju srednji put u pogledu vjere i
  3. pravednost (‘adl), jer je praved­nost sredina između uvećavanja i umanjivanja.

Za ovu treće potencijalno značenje Mawardi navodi, od Abu Sa’ida al-Khudrija, da je sam Muhammed a.s. o ajetu 2:143 rekao da riječ wasat, odnosno sintagma ummat wasat znači ‘adl, tj. “pravedna zajednica”.

Ibn Kesir (u. 774/1372.) u kapitalnom djelu Tafsir al-Qur'an al-‘Azim navodi kako se riječ wasat ovdje navodi u znače­nju “odličnosti, izvrsnosti, odabranosti“. On dalje konstatira da je Muhammed s.a.v.s. bio wasat među svojim narodom, odnosno “najpleme­nitijeg roda između njih” (ašrafuhum nasaba). Iz tog pojma – pojma wasat, kako navodi ovaj komentator, izvodi se sin­tagma al-salāt al-wustā, koju Kur’an koristi za “središnji namaz” (ikin­dija namaz), koji jeste “najvrjedniji namaz” (afdal al-salawāt).

Nasafī (u. 701/1301.) u svome poznatom djelu Tafsīr al-Nasafī potvrđuje da pojam wasat znači pravednost koja podra­zumijeva uravnoteženost (‘adl) izme­đu krajnosti kojima se muslimanski ummet ne približava. Identično činjenici da je Ki­bla (pravac okretanja u namazu) u sredini između istoka i zapada, tako je i ovaj ummet u sre­dini između pretjerivanja i umanjivanja/ponižavanja. Kršćani su oni koji su pretjerali kada su Mesiha opisali kao božanstvo, dok su Jevreji ponizili časnu Mer­jemu optuživši je za blud, kao i Isaa a.s. da je on čedo zinaluka, zaklju­čuje ovaj komentator.

Sayyid Muhammed Husejn Tabataba’i (u. 1981.) u značajnom djelu Al-Mizan fī tafsir al-Qur’an, kada tumači predmetni ajet, kaže da pojam wasat znači “izbjegavanje bilo koje krajnosti”. Prema Tabataba’iju, za ra­zliku od Jevreja, kršćana, mnogobo­žaca i idolopoklonika, od kojih su se jedni posvetili samo tjelesnom ili materijalnom aspektu ljudskog ži­vota (mnogobošci i idolopoklonici) te tako negiraju proživljenje na budu­ćem svijetu i svaki kvalitet duhovnog života, a drugi se posvetili isključivo duhovnosti i monaškom načinu ži­vota odbijajući sferu materijalnog (kršćani), Svemilosni Zakonodavac je muslimane učinio ummetom sredine tako što im je po­dario vjeru koja zagovara srednji put, kojim se izbjegava bilo koja krajnost, jer svaka krajnost inicira suprotnu. Zapravo, ističe Tabatabai, podario im je vjeru koja preferira i materijalne i duhovne vri­jednosti jer je čovjek “spoj duha, ti­jela i razuma, a ne samo čistog duha, tijela ili razuma”. Otuda je čovjeku za sretan život “potrebno da objedini sve tri vrijednosti i radosti: duhovnu, racionalnu i materijalnu komponentu”, naglašava Tabataba’i.

Sayyid Qutb tumačeći ovaj ajet, između ostalog, kaže: “Umma je središnja zajednica – središnja u pravom smislu pravednosti, u značenju dobro­te i vrjednote. Ona je središnja zajed­nica i u smislu pravde i namjere, pa i u materijalnom smislu.”

Muhammed Asad (u. 1992.), u poznatom djelu Poruka Kur'ana, na sljedeći način komentira sintagmu ummat wasat: “Doslovno, ‘središnja za­jednica’, tj. zajednica koji drži ne­prestanu ravnotežu i balans između krajnosti i koja je realistična u svojoj ocjeni čovjekove naravi i mogućnosti, od­bacujući kako razuzdanost, tako i pretjerani asketizam. U skladu sa svojim često ponavljanim pozivom na umjerenost u svakom aspektu ži­vota, Kur’an opominje i upozorava vjernike da ne stavljaju suviše veliki naglasak na fizički i materijalni aspekt života, ali u isto vrijeme tvrdi da su čovjekovi nagoni, želje koje se odnose na ovaj ‘život tijela’ dati Božijom voljom i zato su opravdani…”

Iz ovog kur’anskog termina wasat, kako smo već istakli, nastao je termin wasatiyya. Termin wasatiyya jeste novi, moderni termin koga ne susrećemo u klasičnoj musliman­skoj nauci. Njega je iznjedrio duh modernog vremena kao odgovor na nove izazove s kojima su se suočili muslimani u življenju i tumačenju svoje vjere. “Dok kur’anski termini wasat i wustā imaju dužu historiju, a neki od njihovih sinonima se, također, pojav­ljuju u hadisu, upotreba termina wasatiyya kao tema i žanr islamske uče­nosti relativno je nov, najvjerovatnije datira iz ranog XX stoljeća u radovima Muhammada Rashida Ri­daa, Hasana al-Bannaa i Muhammeda al-Madanija. Posljednji je vjerovatno napisao prvu knjižicu pod naslovom Al-Wasatiyya fī al-islām, ali i mnogi drugi u brzom slijedu.” (Šire o terminu wasatiyya, njegovoj kur’anskoj upotrebi i interperatativnim pogledima vidi: Al-Salabi, Al-Wasatiyya fi al-Qur’an al-karim)

U tom duhu, Al-Qaradawi nam je ostavio fantastično i jezgrovito upustvo za prakticiranje ovog principa: ,,Islam traži od islamskog ummeta da izražava ovaj fenomen kosmičke ravnoteže u svom životu, idejama i svim obrascima ponašanja i da po tome bude karakterističan u odnosu na druge ummete.”

Dakle, ravnoteža je sveprožima­jući kosmički princip, princip prirode i nedvosmisleno duhovni, idejni i praktični princip islama kao vjere, a treba­o bi biti i onih koji prakticiraju tu veru. Precinzije, da se princip umjerenosti reflektira na društvenu realnost u svim segmentima od ideje do realizacije na djelu. U tom kontekstu, Uzvišeni je o Sebi rekao da je On Onaj Koji je sve stvorio i kako treba uredio/odmjerio, jer sve ima svoj viši smisao, svrhu, cilj i mudrost. Eksplicitan argument nalazimo u Kur’anu:

„… i Koji je sve stvorio i kako treba uredio!“ (Al-Furgan, 2)

„Mi sve s mjerom stvaramo.“ (Al-Qamer, 49)

 

R: Islamske teme, A: Doc. dr. Sumeja Smailagić, Glas islama 334