Ne zaboravimo Sjeverin

Dok slomljenih srca i sa gorčinom u prsima gledamo potresne scene ubijanja i masakriranja nedužnih građana Pojasa Gaze, desetine hiljada ubijenih, više od milion protjeranih, iznova svjedočimo licemjerstvu savremenog čovjeka i ”naprednog svijeta”, prisjećamo se i sličnih zločina koji su se i nama, koliko jučer, dešavali, kada je isto kao i danas svijet licemjerno šutio, gledajući svoju računicu i štiteći svoje interese.

Podsjetimo se da je pravo na život jedno od osnovnih prava svakog čovjeka, bez obzira na njegovu vjersku ili nacionalnu pripadnost. Ovo pravo garantirano je brojnim svjetskim zakonima, poveljama i konvencijama, a također je u samom vrhu zaštićenih vrijednosti u našoj vjeri – dini islamu i Šeri'atu.

Svi propisi islama usmjereni su u pravcu zaštite ovog i drugih vrijednosti, od kojih su pet temeljnih: vjera, razum, potomstvo, čast i imovina. Bilo koji postupak kojim se ugrožavaju ili uništavaju ove temeljne vrijednosti svakog čovjeka predstavlja veliki grijeh i kršenje Božijeg zakona. Allah dž.š. je Stvoritelj života i smrti i samo On ima pravo oduzeti nekome život. Brojni su kur’anski ajeti u kojima se eksplicitno zabranjuje ubistvo i izriče najteža kazna u vidu vječne patnje u džehennemskoj vatri. U 93. ajetu sure En-Nisa’ navodi se: “Onome koji hotimično ubije vjernika kazna će biti – Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i proklet će ga i patnju mu veliku pripremiti.” 

Na oprosnom hadžu Vjerovjesnik a.s. je naglasio: “Vaši životi, čast i imeci su nepovrjedivi i zaštićeni kao što je svet ovaj dan, ovaj mjesec i ovo mjesto.”

Nažalost, ove nebeske poruke nisu još uvijek doprle do srca niti razuma onih ljudi koji danas čine zločine, kao što nisu bile ni do onih koji su ih činili ranije.

U utorak, 19. rebi'u-l-ahira 1446. hidžretske godine, tj. 22. oktobra tekuće godine, navršit će se pune 32 godine od kako je počinjen zločin, na isti datum 1992. godine, nad Bošnjacima pribojske okoline, iz mjesta Sjeverin. Ovim zločinom otpočela je implementacija bolesne genocidne ideje čišćenja 30 km pograničnog prostora Limske doline, što je nastavljeno februara 1993. godine zločinom u pribojskom selu Kukuroviće, a potom i zločinom u susjednoj opštini Prijepolje i otmicom iz voza u Štrpcima. Svima koji su tada oteti i odvedeni sudbina je bila ista – svirepi masakr i likvidacija.

Tog kobnog 22. oktobra, prije 32 godine, na put bez povratka krenuli su autobusom očevi i sinovi, braća i muževi, njih 16, među kojima i jedna samohrana majka, da zarade halal opskrbu svojoj porodici. To su bili radnici koji su imali garancije i potvrde firmi o bezbjednom prolasku ratom zahvaćenom teritorijom, da bi došli do svojih radnih mjesta u Priboju. Prethodno su, na tom prostoru, nastradala dva Bošnjaka, a kasnije još jedan od istog egzekutora, paravojne jedinice „Osvetnici“, kojom je komandovao zločinac Milan Lukić iz Višegrada, samo zato jer su bili druge vjere i nacije od svog dželata i zato što su nosili muslimanska imena: Mujo, Mustafa, Ramiz, Sabahudin, Ramahudin, Esad, Idriz, Zafer, Medo, Medredin, Alija, Sead, Hajrudin, Derviš, Midhat, Mehmed, Ramo, Hasan i Mevlida.

Na zvjerski način su potom mučeni u hotelu „Vilina vlas“ u Višegradskoj banji, te na najbrutalniji način pobijeni na obali Drine, nedaleko od Višegrada.

S obzirom na dužnost borbe protiv ubijanja nevinih ljudi, obavezu iskazivanja poštovanja prema žrtvama i nužnost čuvanja sjećanja na naše šehide, kako se ljudskom rodu takvi teški i sramni događaji nigdje više ne bi ponovili, u ovom tekstu se podsjećamo na golgotu i stradanje kroz koje su prošli pomenuti nedužni Bošnjaci i njihove porodice, kao i bošnjački narod u Priboju.

Podsjećam vas na riječi Uzvišenog Allaha, koji kaže: „Ko ubije jednog nevinog čovjeka kao da je pobio cijelo čovječanstvo, a ko spasi jednog čovjeka kao da je spasio cijeli svijet.“ (El-Maide, 32)

U Sjeverinu su oteti, a potom i ubijeni nevini ljudi, državljani ove zemlje, koja zvanično nije učestvovala u ratu. Iako se zločin dogodio na teritoriji Bosne i Hercegovine, autobus sa putnicima bio je eksteritorijalan i obaveza je bila zaštititi jednako sve putnike. Ne samo da nisu dobili zaštitu tada, nego i danas, nakon 32 godine, nad njima i njihovim porodicama nastavljen je zločin i nepravda kojoj se ne vidi kraj. Tijela i posmrtni ostaci još uvijek nisu pronađeni, oni nemaju svoj mezar gdje članovi njihovih porodica mogu doći i proučiti Fatihu, a nekima od njih nema ko ni doći proučiti, jer su u iščekivanju pravde, skrhani od bola i tuge, svoje dunjalučke korake i dane potrošili i preselili sa ovoga svijeta. Moramo govoriti i pisati o ovom zločinu i prenositi to saznanje i bolnu istinu sa koljena na koljeno, ali i o zločinima u: Štrpcima, Kukurovićima, Bukovici, Šahovićima, Hadžetu, Sjenici, Plavu i Gusinju, Višegradu, Foči, Prijedoru, Srebrenici i mnogim drugim mjestima, kako se ne bi ponovili ni nama niti drugima.

Uzvišeni Gospodar, dalje, u Svojoj plemenitoj Knjizi kaže: „…Allah, zaista, voli pravedne.“ (El-Maida, 42) Pravednost je umjerenost u svim postupcima, a pravda je svojstvo koje zahtijeva čuvanje od svega što narušava čovječnost, ljudskost, karakter i obraz. Da li je u ovom slučaju stradanja Bošnjaka Sjeverina pravda zadovoljena? Prosudite sami. Neki od izvršilaca ovog stravičnog zločina osuđeni su u odsustvu na manje od godinu dana za po jednog ubijenog. Porodice ubijenih nisu simbolično obeštećene, ni moralno niti materijalno. Svi počinioci zločina i njihovi nalogodavci nisu još uvijek otkriveni, niti procesuirani.

Moramo i hoćemo govoriti i pisati o Sjeverinu, jer i danas ima onih iz naroda kojem su zločinci pripadali, koji ih smatraju herojima i spremni su za još jednu krvavu reprizu svega što se tada desilo, o čemu javno govore, pišu ili pijani na raznim veseljima pjevaju.

Moramo još glasnije govoriti zbog onih koji uporno negiraju sve te zločine i genocide i sve to pripisuju pojedincima za koje kažu da nisu krivi dok im se ne dokaže krivica. Pa zar je monstrumima potrebno dokazivati krivicu kada su je pokazali javno pred cijelim svijetom.

Mi smo narod koji nije uspio adekvatno svijetu predstaviti patnje, zločin i genocid koje smo preživjeli naočigled tog istog svijeta. Niko ne bi znao za patnje Jevreja u Drugom svjetskom ratu da oni nisu snimili na hiljade filmova gdje su prikazali svoja stradanja. Zato danas cijeli svijet zna šta je holokaust i osuđuje ga sa gnušanjem, a mi stidljivo šapućemo o genocidu u Srebrenici i zločinu u Sjeverinu.

I ove godine, uz Allahovu pomoć i dozvolu, održat će se skup povodom obilježavanja 32 godine od otmice sjeverinskih Bošnjaka u Mioču, u utorak 22. oktobra, koji će otpočeti učenjem sure Jasin za duše nastradalih kod spomen obilježja u Sjeverinu sa početkom u 11:30 časova, nakon čega će uslijediti obraćanje čelnika Islamske zajednice i gostiju.

Na kraju, završit ću riječima Uzvišenog Allaha koji je rekao: ,,Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ako vas On ostavi bez zaštite, ko je taj osim Njega ko vam može pomoći? I samo neka se u Allaha pouzdaju vjernici!“ (Ali Imran, 60)

Molimo Te Gospodaru, svim Tvojim imenima i potpunim svojstvima, da osnažiš islam i muslimane, te da porodicama naših šehida podariš dostojanstvo i sabur, a njima obećani smiraj i lijepi Džennet.

Ponizno Te molimo da Svojom milošću obraduješ hiljade šehida Gaze, da Svojom pomoći učvrstiš njihove porodice, kako bi ostali i opstali na svojim ognjištima, da čuvaju i sačuvaju svetost Mesdžidul Aksaa – prve kible muslimana.

Skrušeno Te dozivamo, o Uzvišeni i Silni, da Svojom snagom i moći obuzdaš divljačko ubijanje nedužnih civila, muslimana i kršćana u Gazi, koji žele živjeti u miru, u svojim domovima, sa svojim komšijama Jevrejima, u zemlji svojih očeva, djedova i pradjedova, koji su na ovom blagoslovljenom parčetu zemlje u razumijevanju živjeli više od 1400 godina. Amin.

Glas islama 348, Dr. Harun-ef. Eminagić, analize