Preventivne mjere protiv društvenih bolesti (2. dio)

1.3.1. Prevencija sa aspekta države i uspostavljanja moralnih pravila i principa

Najodgovornijim za sprječavanje pušenja u društvu smatra se država. U islamu država ima najveću odgovornost za očuvanje morala u društvu. Da bi se očuvao moral u društvu, islam je propisao mnoge preventivne mjere da se nemoral u društvu spriječi. U ovom slučaju za ovisnost o pušenju država treba da bude najveći garant prevencije. Kada država sprječava proizvodnju, reklamiranje i uvoz duhanskih proizvoda, onda to predstavlja najveću moguću zaštitu za društvo od pošasti pušenja. Također, kada vlast i provođenje zakona budu zasnovani na šerijatskim principima i normama, onda opasnosti od konzumiranja cigareta u društvu neće biti. Vrlo je bitno da se određenim kaznama i sankcijama spriječi konzumiranje cigareta. Preko sankcija i kazni daje se dobar primjer onima koji to budu koristili da će biti kažnjeni. Cilj kazne i sankcije jeste pribavljanje koristi, ali i da se zastraše oni koji pravila krše i da se preveniraju eventualni potencijalni novi zločini. Zato vlasti u državi trebaju da ulažu sve napore kako bi svoje građane zaštitili od svih oblika nemorala, što je jedna od glavnih uloga države. Iako u pravnim tekstovima ne postoji direktno kazna za konzumiranje nikotina ili duhana u bilo kojim oblicima u kojima se danas koristi, jer je duhan otkriven u 16. vijeku, ali sankcije i mjere koje se mogu poduzeti i koje u velikoj mjeri ili potpuno mogu spriječiti konzumiranje duhana jesu zabrana proizvodnje, prodaje i uvoza duhanskih proizvoda, jer je to najviša razina prevencije na nivou države. Prema tome, uzrok problema riješio bi se odmah u korijenu te bi se rezultati poduzetih mjera uvidjeli odmah. Na osnovu konsenzusa većine islamskih učenjaka, smatra se da se konzumiranje cigareta treba zabraniti proizvoditi i distribuirati zbog općeg interesa u društvu. Štetnosti u konzumiranju duhana ogledaju se u sljedećem:

Šteti razumu onoga ko konzumira duhan,
Šteti njegovom organizmu (naročito plućima i disajnom sistemu),
Šteti imovini (novac se troši u ono što je zabranjeno te se na taj način rasipa),
Oslabljuje porodične veze i odnose, naročito prema onima koji ne puše i koje to ne vole,
Slabi odgovornost prema sebi i obavezama kada se postane ovisnik o duhanu,
Može da ekonomski optereti porodicu, a i društvo, zbog liječenja od bolesti uzrokovanih konzumiranjem duhana.

1.3.2. Doktrinarna prevencija (sprječavanje pušenja kroz kur’anske ajete i hadise)

Mnogo godina unazad, kada nauka još nije dostigla visoki stepen, većina islamske uleme u doba kada se pojavio duhan smatrala je da je pušenje mekruh (pokuđeno djelo). Možemo izdvojiti sljedeći hadis koji ćemo usporediti sa konzumiranjem cigareta. Bilježi ga Buharija u svom Sahihu, a on glasi: „Ko je jeo bijeli luk i luk neka se izdvoji.“ (Hadis) U drugom hadisu se slično kaže: „Ko jede bijeli ili crveni luk neka se ne približava džamiji, neka sjedi kod kuće, zaista melekima smeta ono što smeta Ademovim potomcima.“

Zaključujemo da je Poslanik a.s. zabranio dolazak u džamiju zbog lošeg zadaha, ne zbog samog luka koji je u osnovi dozvoljen, već zbog mirisa koji luk izaziva poslije njegovog konzumiranja. Na osnovu toga možemo reći da i onaj koji konzumira cigarete ima loš zadah, pa čak i gori od luka. Osim toga, miris se osjeti i po odjeći zbog dima, što je još veći uticaj na širenje lošeg mirisa. Upravo na osnovu ovog hadisa većina tadašnjih islamskih učenjaka smatralo je da je to djelo pokuđeno na osnovu analogije. Nauka je sada napredovala i postoji toliko informacija o štetnosti konzumiranja cigareta, da je to jedna vrsta lahkog otrova. U bilo kojoj formi da se nalazi duhan, koji se proizvodi u obliku cigareta, nargila ili čak žvakanje duhana, on sadrži neki oblik nikotina, a znamo da je nikotin jedna vrsta droge koja izaziva ovisnost i truje organizam. Većina proizvođača cigareta smatraju da je pušenje zabranjeno, odnosno štetno, ne samo u islamskim nego i u neislamskim državama. To je ujedno jedan od razloga zašto se stavlja natpis na paketima cigareta kao upozorenje na štetnost konzumiranja. Znamo da godišnje u prosjeku od posljedica pušenja, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, umre oko četiri miliona ljudi, da pušenje izaziva kardiovaskularne bolesti te da je veliki broj smrtnih slučajeva. Većina islamskih učenjaka danas smatraju da su svi oblici konzumiranja duhana zabranjeni (haram).

Allah dž.š. u Kur’anu kaže: „I imetak na Allahovom putu žrtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite…“ (El- Bekare, 195) Ovo u principu znači da ne ubijaš samog sebe. Zbog toga je pušenje jedna vrsta samoubistva u blažoj formi, jer samoubistvo se ne dešava konzumiranjem jedne cigarete, već postepeno konzumiranjem duhana u dužem periodu. Poslanik s.a.v.s. kaže: „Ko izvrši samoubistvo pijući otrov – otrov će biti u njegovoj ruci iz koje će piti vječno u vatri Džehennema.“ (Br. hadisa 2004, a njegovu autentičnost potvrdio je šejh Albani)

Postepeno, svaki dim skraćuje život. Allah dž.š. u Kur’anu kaže: „Ne rasipaj mnogo jer su rasipnici braća šejtanova.“ (Al- Isra, 26-27) Svi koji konzumiraju cigarete troše novac u haram i time rasipaju imetak. Na taj način čovjek, ustvari, pali svoj novac, a rasipništvo je zabranjeno u islamu. Pušenjem se šteti okolini, pa tako pušač šteti ljudima u okruženju. Taj termin se naziva pasivno pušenje. Smatra se da je pasivno pušenje opasnije od aktivnog pušenja. Dim iz cigareta prouzrokuje veću štetu drugima nego samim pušačima. Vjerovjesnik a.s. je rekao: „Nije dozvoljeno nanositi štetu, niti je dozvoljeno na štetu uzvraćati štetom.“ (Hadis) Upravo je to razlog zašto je Singapur zabranio pušenje na javnim mjestima.

Pored toga, prema mišljenju većine islamskih učenjaka modernog doba, pušenje kvari post. Kada osoba puši, ne samo da kvari post, već umanjuje sebi nagradu od posta koja je posebna kod Allaha dž.š. Mnogi koji ne puše tokom posta, kada se završi post omrse se cigaretom ili puše čitavu noć i na taj način ne postižu jačanje bogobojaznosti, što je smisao posta. Ako se neko može suzdržati od pušenja tokom posta u mjesecu Ramazana, može se suzdržati tokom čitavog života. Iako u vrijeme Poslanika s.a.v.s. nisu postojale cigarete niti duhan, jer je on otkriven tek u 15. i 16. vijeku, mnogi ajeti i hadisi koji su prethodno spomenuti govore u prenesenom značenju o štetnosti konzumiranja cigareta i prema tome takvo djelo se smatra zabranjenim.

Na osnovu svega izrečenog, možemo reći da je pušenje izuzetno opasno iz razloga što ne šteti direktno samo pušačima već šteti i okolini, odnosno pasivnim pušačima. Po nekim istraživanjima, kako rekosmo, smatra se da je čak opasnije pasivno pušenje u odnosu na aktivno pušenje. Korisnik cigareta radi ono što je Allah zabranio da se radi, što ukazuje da se ne poštuju Allahovi propisi, te da se slijede strasti i nagoni.

Allah dž.š u Kur’anu kaže: „Allah vam naređuje pravednost, činjenje dobra i pomaganje bližnjih, a zabranjuje vam bestidno djelo, sve što je zlo i nasilje.“ U ovom ajetu uočavamo da se naređuje činjenje dobrih djela i da pomaganje u činjenju dobrih dijela, a da se zabranjuje sve ono što je zlo, nasilje i nemoral. Ako se bude nemoral činio to samo otvara vrata strastima i nagonima da zavladaju čovjekovim razumom. Na taj način otvaraju se brojna vrata za društvene bolesti, poput depresije koja osobu ostavlja u osjećajima tuge i brige. Konzumiranjem cigareta čovjek ne razmišlja o rješavanju svojih problema nego bježi od stvarnosti, upušta se u zadovoljavanje strasti. Poslanik a.s. podstiče da se čovjek bori sa samim sobom pa kaže: „Najbolja je borba boriti se protiv svoje loše naravi i svojih prohtjeva.“ (Hadis). Na taj način potiče se osoba da se bori protiv svojih strasti i nagona i da mu je to najbolja borba koju može da vodi te da će od takve borbe imati koristi i na ovom i na budućem svijetu.

Duhan je zlo i zasigurno od njega nema nikakve koristi, dok je najbolji lijek za smirenost dova Allahu Uzvišenom i činjenje sedžde. (Bašić, 2006.)

Glas islama 350, A: Dr. Semir-ef. Čupović, r: šerijat i pravo