Kur'ansko poređenje lijepe riječi i njen uticaj na život muslimana

Lijepa riječ nije ograničena samo na zikr i učenje Kur'ana. Ona obuhvata svaki govor kojim se širi istina, poziva dobru, miri među ljudima, tješi ožalošćeni, ohrabruje obeshrabreni, savjetuje, podučava i iskazuje ljubaznost prema drugima. Svaka takva riječ predstavlja sadaku, ostavlja trag u srcima ljudi i postaje trajno dobro čiji se plodovi ubiru i na ovom i na budućem svijetu.

Riječ je jedno od najvećih Allahovih darova čovjeku. Njome čovjek izražava svoje vjerovanje, prenosi znanje, poziva dobru, miri zavađene, tješi ožalošćene i širi ljubav među ljudima. Istovremeno, ista ta riječ može biti uzrok razdora, mržnje, nepravde i propasti. Zato islam pridaje izuzetnu važnost onome što čovjek izgovara, smatrajući da je jezik ogledalo srca i jedan od najvažnijih pokazatelja čovjekovog imana.

Uzvišeni Allah u Kur'anu lijepu riječ poredi s lijepim drvetom čiji je korijen duboko učvršćen u zemlji, a grane se uzdižu prema nebu i neprestano donose plodove. Ovo veličanstveno poređenje ukazuje da dobra riječ nije prolazna niti beznačajna, već ostavlja dubok trag u srcima ljudi, rađa dobra djela i donosi plodove na ovom i budućem svijetu.

U ovom tekstu bit će pojašnjeno značenje lijepe riječi u svjetlu Kur'ana i Sunneta, njen uticaj na pojedinca i društvo, kao i raznovrsni oblici njenog ispoljavanja – od zikra i da've, preko mirenja ljudi i širenja selama, pa sve do hrabrog izgovaranja riječi istine. Također će biti ukazano na mudrost kur'anskog poređenja lijepe riječi s plodonosnim drvetom i na pouke koje iz njega proizlaze za svakog vjernika.

Allah Uzvišeni kaže: „Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi – a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka. Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovome i na onome svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi šta hoće.“ (Ibrahim, 24-27)

Lijepa riječ jeste riječ koja izlazi iz usta bogobojaznih ljudi, onih koji su zahvalni Allahu, čine dobra djela i udjeljuju sadaku. Zato je imam Buhari jedno poglavlje u svom Sahihu naslovio: „Lijepa riječ je sadaka“, a zatim naveo hadis Adija b. Hatima, radijallahu anhu, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo Vatru, pa je zatražio utočište kod Allaha od nje i okrenuo svoje lice. Potom je ponovo spomenuo Vatru, zatražio utočište kod Allaha od nje i ponovo okrenuo lice. Šu'ba kaže: „Nisam siguran da li je to učinio dva puta.“ Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Čuvajte se Vatre, makar udjeljivanjem polovine hurme, a ako ni to ne možete, onda lijepom riječju.“ (Buhari, br. 5564)

Ovaj hadis ukazuje na blagotvoran uticaj lijepe riječi. Ma koliko se činila neznatnom, njena nagrada na Ahiretu je ogromna. Vrijednost lijepe riječi je velika, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Lijepa riječ je sadaka.“ (Buhari, br. 444)

A sadaka otvara vrata svakog dobra. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Čovjek izgovori riječ kojom je Allah zadovoljan, ne pridajući joj veliki značaj, a Allah ga zbog nje uzdigne na visoke stepene.“ (Buhari, br. 5997)

To jest, Allah zbog te riječi umnožava čovjeku dobro i povećava njegovu nagradu. Nema sumnje da lijepa riječ kreira dobra djela, baš kao što dobro drvo daje korisne plodove. (Et-Tefsiru el-Kajjim li Ibnil-Kajjim, 1/498) Ona ostavlja dubok trag u ljudskim srcima. Njeni korijeni prodiru duboko u duše ljudi i ispunjavaju ih spokojem, baš kao što korijenje drveta prodire duboko u zemlju, odakle crpi vodu i hranjive sastojke kojima hrani svoje grane.

Zahvalni Allahovi robovi ujedno su i sljedbenici tevhida. Većina mufessira smatra da se pod „lijepom riječju“ prvenstveno misli na svjedočenje: „Nema istinskog boga osim Allaha.“ Iz ove riječi proizlaze sva dobra djela, kako ona vidljiva, tako i ona skrivena. Njeni plodovi će se jasno pokazati i na Sudnjem danu.

Lijepa riječ ima svoje plodove i na Ahiretu. Njen vlasnik će uživati u njenom hladu, koji će ga štititi od vreline Dana čije trajanje iznosi pedeset hiljada godina. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je o onima koji će toga Dana biti u Allahovom hladu, kada drugog hlada neće biti, pa je među njima spomenuo i: „…čovjeka koji se u osami sjeti Allaha, pa mu oči ispune suze.“ (Buhari, br. 620)

Spominjanje Allaha oživljava srce, donosi smirenost duši, povećava ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, otklanja brige i strahove te donosi oprost i veliku nagradu. Zikr je odlika onih koji se iskreno vraćaju Allahu.

Uzvišeni kaže: „One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju.“ (Er-Ra'd, 28)

Ustrajno spominjanje Allaha donosi svjetlo i na ovom i na budućem svijetu, stavlja čovjeka pod Allahovu zaštitu i Njegovu blizinu te spada među najbolja i najlakša dobra djela.

Lijepa riječ i pružanje utjehe drugima imaju isti učinak, unose radost u ljudska srca, bude nadu i optimizam, a udaljavaju pesimizam i praznovjerje. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Nema zaraze koja sama po sebi djeluje, niti zloslutnje, a meni se dopada dobar predznak.“ Ashabi su upitali: „Šta je dobar predznak?“ Odgovorio je: „Lijepa riječ.“ (Buhari, br. 5331)

Dobar predznak predstavlja suprotnost praznovjerju i vezan je isključivo za dobro. (Mirkatul-mefatih šerhu Miškatil-mesabih, 13/320)

Zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Obradujte ljude, a nemojte ih rastjerivati; olakšavajte im, a nemojte otežavati.“ (Muslim, br. 3262)

Obaveza je podsjećati ljude na Allahovu milost, uvjeravati ih da je svaka Allahova odredba dobra i da je život samo iskušenje i ispit. Ono što čovjeka zadesi posljedica je njegovih vlastitih djela.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je Uzvišeni Allah rekao: „O robovi Moji, to su samo vaša djela koja vam bilježim, a zatim ću vam za njih dati punu naknadu. Ko nađe dobro, neka zahvali Allahu, a ko nađe nešto drugo, neka ne kori nikoga osim sebe.“ (Muslim, br. 4674)

Riječi: „…neka ne kori nikoga osim sebe“ znače da je čovjek slijedio svoje strasti umjesto da traži zadovoljstvo svoga Gospodara, zanijekao Njegove blagodati i nije se pokorio Njegovim propisima i mudroj odredbi. Zato je zaslužio da se prema njemu očituje Allahova pravednost i da bude lišen obilja Njegove dobrote i plemenitosti. (Et-Tejsir bi šerhil-Džami'is-sagir, 2/360)

Najbolja lijepa riječ jeste ona kojom čovjek širi dobro među ljudima, bilo kroz pozivanje Allahu, bilo kroz pomirenje zavađenih i popravljanje međuljudskih odnosa. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Hoćete li da vas obavijestim o djelu koje je vrjednije od namaza, posta i sadake?“ Ashabi odgovoriše: „Svakako, Allahov Poslaniče.“ On reče: „Pomirenje među ljudima.“ (El-Buhari, El-Edebul-mufred, br. 491. Albani je ovaj hadis ocijenio vjerodostojnim.)

Do pomirenja se često dolazi tako što se svakoj strani spomenu vrline i lijepe osobine one druge, čime se omekšavaju srca i uklanjaju razlozi razdora. Zbog toga je dopušteno izreći riječi koje doprinose pomirenju, iako one ne odgovaraju doslovnoj stvarnosti. Ummu Kulsum, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nije lažljivac onaj koji miri ljude, pa govori dobro ili prenosi dobro.“ (El-Buhari, El-Edebul-mufred, br. 385; Albani je ovaj hadis ocijenio vjerodostojnim u djelu Sahihul-Edebil-mufred, 1/160)

Imam Nevevi kaže: „Kada čovjek nastoji pomiriti zavađene, jednima prenosi lijepe riječi o drugima, a drugima lijepe riječi o prvima.“ (Šerhun-Nevevi ala Muslim, 16/158)

Jedna od najljepših riječi koja zbližava srca i povećava ljubav među ljudima jeste širenje selama. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, nećete ući u Džennet dok ne budete vjerovali, a nećete potpuno vjerovati dok se ne budete međusobno voljeli. Širite selam među sobom, pa ćete se voljeti.“ (Tirmizi, br. 3157. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelu Sahihu Kunuzis-sunnetin-nebevijje, 1/59)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ubrojio je širenje selama među djela zbog kojih se raspravljaju stanovnici najuzvišenijeg društva meleka, jer ono briše grijehe i uzdiže čovjeka na više stepene.

Na polju da've lijepa riječ predstavlja jedno od najvažnijih sredstava kojima se osvajaju ljudska srca. Uzvišeni Allah kaže: „A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, čini dobra djela i govori: – Ja sam, doista, musliman!“ (Fussilet, 33)

Vrijednost čovjekovih riječi potvrđuje se njegovim djelima. Kada se da'va spoji s dobrim djelima i lijepom riječju, tada zajednica stiče položaj najbolje zajednice među ljudima. Uzvišeni kaže: „Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.“ (Ali Imran, 110)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također je rekao: „Vjera je iskren savjet.“ Upitali su: „Kome, Allahov Poslaniče?“ Odgovorio je: „Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, vođama muslimana i svim muslimanima.“ (Muslim, br. 82)

Na kraju, ali nipošto najmanje važno, javno izgovaranje riječi istine također spada među najuzvišenije oblike lijepe riječi. Zahvaljujući njoj ljudi ostaju na Pravom putu, a zabluda se razotkriva. Uzvišeni Allah kaže: „Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca se okani.“ (El-Hidžr, 94)

Prenosi se da je imamu Ahmedu rečeno: „Abdulvehhab el-Verrak negira određene novotarije.“ Na to je odgovorio: „Bit ćemo u dobru sve dok među nama bude onih koji će ukazivati na greške.“

U istom duhu su i riječi Omera b. el-Hattaba, radijallahu anhu. Kada mu je jedan čovjek rekao: „Boj se Allaha, vođo pravovjernih“, Omer mu je odgovorio: „Nema dobra u vama ako nam to ne budete govorili, niti ima dobra u nama ako to od vas ne budemo prihvatali.“ (El-Hafiz Ebu el-Feredž Ibn Redžeb el-Hanbeli, El-Hikemul-džedire bil-iza'a, str. 18)

Javno i odlučno izgovaranje riječi istine pred nasilnikom posebno je vrijedan oblik lijepe riječi, jer ga ona pogađa, razotkriva njegovu nepravdu i izaziva njegov gnjev. Tako je faraon, govoreći o Musau, alejhis-selam, i njegovim sljedbenicima, rekao: „I faraon posla po gradovima sakupljače: – Ovih je zaista malo i rasrdili su nas, a mi smo svi budni!“ (Eš-Šu'ara, 53-56)

Ako je ta malobrojna skupina koja je bila na istini otvoreno izgovorila riječ istine pred faraonom, pa ga je to toliko razgnjevilo da je okupio svoje čarobnjake i vojsku kako bi ih progonio, onda je jasno koliku snagu ima riječ istine, makar dolazila od njenih malobrojnih sljedbenika.

Kada musliman pred onima koji obožavaju nekoga mimo Allaha izgovori riječi tevhida: „Nema istinskog boga osim Allaha“, one snažno potresaju temelje njihovih zabluda i razotkrivaju ništavnost onoga što obožavaju. Zato Uzvišeni kaže: „Istinom suzbijamo laž, istina je uguši i laži nestane.“ (El-Enbija, 18)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Prvak šehida je Hamza b. Abdulmuttalib, a zatim čovjek koji ustane pred nepravednim vladarom, naredi mu dobro i zabrani mu zlo, pa ga ovaj zbog toga ubije.“ (Revahu el-Hakim, br. 4884. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelu Sahihu Kunuzis-sunnetin-nebevijje, 1/89)

Uzvišeni Allah kaže: „…korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu.“ (Ibrahim, 24)

Korijen lijepog drveta čvrsto je ukorijenjen zato što lijepa riječ izvire iz srca iskrenog Allahovog roba, srca koje je čisto od širka i pretvaranja. Njegove grane uzdižu se prema nebu, što ukazuje na obilje njegovih plodova, raskošno lišće, duge grane, njegovu snagu, postojanost i veliku korist koju pruža ljudima.

Ibn Kajjim kaže: „Njegov korijen je čvrst – to je riječ: Nema istinskog boga osim Allaha, koja je učvršćena u srcu vjernika. Njegove grane su na nebu, to jest, zbog nje se djela vjernika uzdižu prema nebu.“ (I'lamul-muvekki'in, 1/172; El-Emsalu fil-Kur'an, 1/ 35, naklen an Ibn Abbas, ve merdži'uhu Tefsiru Ali b. Ebi Talha)

Uzvišeni zatim kaže: „…ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi…“ (Ibrahim, 25)

Ovim se ukazuje da dobro drvo neprestano daje plodove. Kada se jedan plod ubere, pojavi se drugi. Tako je i s lijepom riječju – iz nje nastaje nova lijepa riječ, pa se dobro koje ona proizvodi nikada ne prekida.

Zahvalnost Allahu slična je vodi i hranjivim tvarima koje natapaju i hrane drvo tevhida, pa ono daje obilne plodove dobra.

Ibn Kajjim kaže: „Drvo koje daje plodove može ostati živo samo ako ga stalno natapaju i hrane. Ako se prekine njegovo zalijevanje, uskoro će se osušiti. Tako je i s drvetom islama u srcu. Ako ga njegov vlasnik ne bude neprestano zalijevao korisnim znanjem, dobrim djelima, podsjećanjem koje vodi razmišljanju i razmišljanjem koje vodi novom podsjećanju, ono će se ubrzo osušiti.“ (Isti izvor)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Doista se iman u srcu čovjeka pohaba, kao što se pohaba odjeća. Zato molite Allaha da obnovi iman u vašim srcima.“ (El-Hakim, El-Mustedrek, br. 5. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelu Es-Silsiletus-sahiha, 4/113)

Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Među drvećem postoji jedno drvo čije lišće ne opada i koje je nalik vjerniku.“ Ljudi su počeli nabrajati razna stabla, a Ibn Omer kaže: „Poželio sam reći da je to palma, ali sam bio najmlađi među prisutnima, pa sam se postidio.“ Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „To je palma.“ (Buhari, br. 5657)

Imam Nevevi kaže: „Učenjaci su rekli da je palma upoređena s muslimanom zbog obilja njenog dobra, trajnosti njenog hlada, ukusnih plodova i njihove stalne prisutnosti. Od trenutka kada se pojave njeni plodovi, oni se neprestano koriste, sve dok se ne osuše, a i nakon toga imaju mnogobrojne koristi. Koriste se njeno drvo, lišće i grane – od njih se prave grede, ogrjev, štapovi, nasloni, prostirke, užad, posude i mnoge druge korisne stvari. Čak se i njene košpice koriste kao hrana za deve. Uz to, palma se odlikuje svojom ljepotom i ljepotom svojih plodova. Sve na njoj je korist, dobro i ljepota. Tako je i vjernik – on je sav u dobru zbog brojnih ibadeta koje čini, plemenitog morala kojim se odlikuje i ustrajnosti u namazu, postu, učenju Kur'ana, zikru, udjeljivanju sadake, održavanju rodbinskih veza i svim drugim dobrim djelima.“ (Šerhun-Nevevi ala Muslim, 17/154)

Nakon toga Uzvišeni kaže: „…a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili.“ (Ibrahim, 25)

Imam Er-Razi kaže: „Navođenje primjera doprinosi boljem razumijevanju i slikovitom predstavljanju apstraktnih značenja koja čovjekova osjetila i mašta teško mogu dokučiti. Kada se ona uporede s nečim opipljivim i poznatim, apstraktno postaje jasno kroz ono što je vidljivo, pa razumijevanje biva potpuno.“ (Tefsirul-Fahrir-Razi, 1/2639, uz određena odstupanja i skraćivanja)

Učenjaci su također rekli: „Korijen drveta imana čini njegovih šest temelja – šest imanskih šarta. Njegovo stablo predstavljaju iskrenost prema Allahu i slijeđenje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Njegove grane jesu dobra djela srca i tijela, a njegovi zreli plodovi su sigurnost, smirenost, lijep život, sreća na ovom i budućem svijetu te Allahovo prijateljstvo i zaštita.“ (El-Imanu inde ehli-s-sunneti vel-džema'a, 1/3)

Na taj način Allah Uzvišeni pokazuje da lijepa riječ nije samo prolazan zvuk koji izlazi iz čovjekovih usta. Ona je sjeme koje pušta duboko korijenje u srcu, iz kojeg izrasta stablo imana, čiji plodovi koriste i njegovom vlasniku i ljudima oko njega, kako na ovom svijetu, tako i na Ahiretu.

Kur'ansko poređenje lijepe riječi s plodonosnim drvetom jedan je od najslikovitijih primjera kojima Uzvišeni Allah približava čovjeku suštinu imana i njegovog djelovanja. Kao što snažno i zdravo drvo neprestano daje korisne plodove, tako i lijepa riječ, ukoliko izvire iz iskrenog i bogobojaznog srca, ostavlja trag u životu pojedinca i društva, podstiče na dobra djela, učvršćuje vjeru i donosi koristi koje nadilaze granice dunjaluka.

Nasuprot tome, ružna riječ nema čvrst oslonac niti trajnu vrijednost. Ona poput iščupanog drveta brzo nestaje, iza sebe ostavljajući razdor, mržnju i kajanje. Zbog toga je musliman pozvan da vodi računa o svakoj izgovorenoj riječi, svjestan da će za nju polagati račun pred Uzvišenim Allahom.

Stoga bi svaki vjernik trebao nastojati da njegov jezik bude izvor dobra, a njegove riječi poput blagoslovljenog drveta čiji su korijeni učvršćeni u imanu, a plodovi koriste njemu i svima koji dođu u dodir s njima. Takva riječ ostaje živjeti i nakon što njen govornik napusti ovaj svijet, donoseći mu nagradu sve dok njeni plodovi koriste ljudima.

Glas islama 369, R: Kur’an, A: Edin Redžepović