Digitalni mediji – vjerski i virtuelni identitet

Uticaj popularne kulture koja se širi posredstvom digitalne tehnologije veoma je zapažen u djetinjstvu i adolescenciji. Postavlja se pitanje da li i u kolikoj mjeri crtani filmovi utiču na odrastanje djece i formiranje identiteta, jer i djeca i mladi koji su odrastali bez informacione tehnologije u odraslom dobu koriste istu u velikoj mjeri.

Formiranje identiteta

Identitet mladih ljudi izučavale su različite discipline, i to psihologija, sociologija, kao i razne kultorološke discipline. Adolescencija je životno razdoblje koje je karakteristično po fizičkom, ali i psihološkom razvoju.

Osoba traži mjesto koje joj u svijetu pripada i ulogu koju u njemu zauzima. Ovaj period veoma je često stresan za mnoge mlade, jer se susreću sa mnogim pitanjima na koja u tom trenutku nemaju odgovore.

Nerijetko se raspravlja o drogama, delikvenciji, anksioznosti, depresiji i seksualnim devijacijama. Veoma su česti međugeneracijski sukobi između roditelja i djece, ali i između različitih vršnjačkih grupa. Hal pristupa mladoj osobi kroz psiho-biološki pristup i ističe važnost sporta i različitih disciplina na formiranje identiteta mlade osobe. (Hal, 1906.)

Period adolescencije karakterističan je po različitim sukobima unutar jedne ličnosti i razrješavanje tih sukoba uslov je za dalje napredovanje u životu, čime se razvija ličnost, a sve to utiče na formiranje identiteta.

U ovom periodu mladi postaju svjesni sebe, svojih snaga i slabosti te postaju sigurniji u vlastite ambicije i kvalitete. Formiranje identiteta je psihološki proces i on se formira u interakciji sa porodicom, vršnjacima, školom i socijalnom sredinom. Vršnjaci imaju veliki uticaj na formiranje identiteta pojedinca kao člana određene grupe ili zajednice. Krize identiteta prošle su onda kada je osoba potpuno svjesna sebe, zna šta hoće u životu i na putu je ostvarivanja svojih ciljeva. Ta stabilnost ličnosti je znak zrelosti identiteta.

Na društvene odnose, privatni i javni život, ali i druge segmente života, veliki uticaj ima informaciona tehnologija. Još od ranog djetinjstva na formiranje identiteta uticaj imaju crtani filmovi koje gledaju djeca, promišljaju o ulogama likova u onome što gledaju i formiraju prihvatljiva ili neprihvatljiva ponašanja. U ranom djetinjstvu gledanjem crtanih filmova dijete počinje sebi postavljati prva pitanja o svom tijelu, komunikaciji i interakciji sa drugim osobama iz svoje okoline. Uticaj popularne kulture koja se širi posredstvom digitalne tehnologije veoma je zapažen u djetinjstvu i adolescenciji. Postavlja se pitanje da li i u kolikoj  mjeri crtani filmovi utiču na odrastanje djece i formiranje identiteta, jer i djeca i mladi koji su odrastali bez informacione tehnologije u odraslom dobu koriste istu u velikoj mjeri.

Imajući ovo u vidu roditelji su veoma često zabrinuti za svoju djecu koja provode vrijeme na internetu zbog opasnosti koje na istom postoje.

Posmatrajući svakodnevne zloupotrebe koje se dešavaju, ovakav strah je opravdan jer su djeca na internetu minimalno zaštićena. U ovakvim okolnostima roditelji bi trebali pratiti aktivnosti svoje djece na internetu i na taj način ih zaštiti zloupotrebe i različitih oblika internet nasilja. Međutim, i pored svih ovih rizika, mladi su veoma optimistični i uporni prilikom upotrebe interneta i društvenih mreža.

Identitet se kroz različita razdoblja različito posmatrao i definirao. U jednom periodu je to bilo kroz rod, pa su muškarci bili oni koji zarađuju i materijalno obezbjeđuju svoju porodicu, dok su žene bile potrošači.

Kasnije se uloga žene u socijalnoj zajednici mijenjala. Informaciona tehnologija ima veliki uticaj na potrošače, odnosno kupce u njihovom svakodnevnom životu. Proizvodi koji se često gledaju na internetu češće se kupuju i koriste u svakodnevnom životu. Stoga, zaključujemo da je informaciona tehnologija alat kojim se u značajnoj mjeri oblikuje ponašanje ljudi i uz pomoć koje se društvo može transformirati.

Lični i kolektivni identitet

Identitet se može podijeliti na lični i grupni, odnosno kolektivni. Lični identitet dobija se odgovorom na pitanje: „Ko sam zapravo ja“, dok na kolektivni identitet uticaj ima socijalna zajednica u kojoj se jedinka nalazi i čiji je dio. Svaki pojedinac potpuno je autentičan i neponovljiv, pa kod identiteta dolaze do izražaja dvije komponente, i to: kako pojedinac sebe vidi i kako ga vidi njegova okolina.

Kolektivni identitet dobija se odgovorom na pitanje: „Ko smo mi“ i to pitanje se odnosi na zajednicu koja provodi zajedno vrijeme, dijeli slična interesovanja, težnje, ciljeve itd. Religija, nacija, izbor zanimanja i vrsta posla kojom se neko bavi imaju uticaja na stvaranje kolektivnog identiteta, a nakon toga i na identitet svakog pojedinca te grupe. Neizbježan faktor koji utiče na stvaranje i formiranje individualnog i grupnog identiteta jesu informaciona tehnologija i mediji. Mediji koje potrošači koriste zadovoljavaju njihove psihološke i sociološke potrebe. (Ruggiero, 2000.)

Potrebe koje potrošači zadovoljavaju posredstvom informacione tehnologije prvenstveno su kognitivne, jer se na taj način dolazi do novih, u datom trenutku, potrebnih ili zanimljivih informacija. Nakon toga, zadovoljavaju se afektivne potrebe, odnosno potrebe za emocionalnom ispunjenošću, koje se zadovoljavaju kroz komunikaciju sa drugim bitnim i bliskim osobama. Sljedeća komponenta koja se formira posredstvom informacione tehnologije jeste lični identitet, jer svi sadržaji koji se prate putem informacione tehnologije neminovno utiču na formiranje identiteta svakog pojedinca. Sljedeća komponenta koja se zadovoljava jeste potreba za pripadnošću socijalnoj zajednici, ostvarivanjem bliskih kontakata sa osobama iz okruženja, davanjem i prihvatanjem ljubavi i poštovanja. Na kraju, informaciona tehnologija može poslužiti kao izduvni ventil za oslobađanje od neugodnih aktivnosti, stresa i napetosti koje je osoba doživjela u toku dana, ali se ovo ne odnosi na sve korisnike već samo na manji dio njih.

Informaciona tehnologija može se posmatrati na dva načina. Prvi način je da su sadržaji na medijima prisutni zaista stvarni i realni, dok ukoliko se stvari posmatraju iz drugog ugla može se zaključiti da virtuelni svijet nije realan. Informaciona tehnologija omogućava djeci i odraslima da posmatraju dešavanja iz cijelog svijeta, iako još nisu spremni samostalno funkcionirati u realnom okruženju. (Meyrowitz, 1985.)

Ovo može imati veoma negativne posljedice na djecu i mlade ljude jer sadržaji koji su dostupni posredstvom informacione tehnologije nemaju uvijek prikladan niti adekvatan sadržaj koji je prilagođen određenom uzrastu, ali itekako utiče na rast, razvoj, formiranje ličnosti, a nakon toga svakako i na ponašanje korisnika. Kako će neko interpretirati i prihvatiti određenu informaciju zavisi od više faktora, i to od socijalnog okruženja u kome neko odrasta, kulture, religije, porodičnih vrijednosti, a svakako i od intelektualnog potencijala. Prilikom korištenja informacione tehnologije, medija ili društvenih mreža, korisnici imaju potrebu da gledaju i pretražuju sadržaj koji će ih u datom trenutku opustiti, oraspoložiti i pružiti im zanimljiv sadržaj i zabavu. (Labaš, Marinčić, 2016.)

Ovakvo ponašanje može imati negativne posljedice na formiranje ličnosti, izazivajući lijenost i pogrešno korištenje vremena. Osnovni cilj medija je da promovira određene sadržaje i trendove kojima će populacija težiti, a svaki korisnik treba mudro izabrati na kakve će sadržaje obratiti pažnju i posvetiti im vrijeme, jer će ti sadržaji značajno uticati na njegovo svakodnevno funkcioniranje.

Glas islama 370, R: Analize, A: Hfz. Binasa Šabanović