Od Gaze do Novog Pazara… Kada ljubav postane druga domovina

Palestina će zauvijek ostati moja prva domovina i mjesto kojem pripada moje srce. Ali Novi Pazar će ostati moja druga domovina – grad koji me je zagrlio u najtežem periodu mog života i vratio mi dio duševnog mira koji sam davno izgubio.

Postoje trenuci u životu koje čovjek ne bira, već oni izaberu njega. Možda je još tačnije reći, budu mu nametnuti. Jedan od najtežih jeste trenutak kada je čovjek primoran napustiti svoju domovinu, oprostiti se od zemlje na kojoj je odrastao i koja je oblikovala svaki dio njegovog života, ostavljajući iza sebe porodicu, prijatelje i uspomene. A još je teže krenuti na put s kartom u jednom smjeru, ne znajući kada će se vratiti niti hoće li ikada ponovo zagrliti svoju zemlju.

Ja sam Palestinac iz Gaze. Nisam napustio svoju domovinu tražeći bolji život niti širi svijet. Otišao sam zato što sam morao, kao i hiljade Palestinaca prije mene. Sa sobom nisam ponio mnogo stvari, ali sam u srcu ponio domovinu koja me nikada nije napustila, slike svojih ulica, kuće, svoje djece, porodice i prijatelja koje sam bio prisiljen ostaviti iza sebe.

Moj put kroz izbjeglištvo bio je dug i vodio me kroz više zemalja. Gdje god bih stigao, tražio sam jednu stvar koja se ne može kupiti niti pokloniti – osjećaj pripadnosti. Tražio sam lica koja će mi uliti sigurnost i srca koja razumiju šta znači biti otrgnut od svoje zemlje protiv svoje volje.

Taj osjećaj pratio me sve dok nisam stigao u Novi Pazar, grad Bošnjaka.

Nisam mogao ni zamisliti da će jedan grad na jugu Srbije ostaviti tako dubok trag u mom srcu. Od prvog dana nisam se osjećao kao gost niti kao stranac. Osjećao sam se kao da sam među svojima. Osmijeh sam susretao prije pitanja, poštovanje prije upoznavanja, a toplinu prije svake riječi.

U ovom gradu nisam osjetio ni najmanji trag diskriminacije ili mržnje. Naprotiv, upoznao sam narod koji cijeni čovjeka zbog njegove ljudskosti i morala, a ne zbog njegovog porijekla ili nacionalnosti.

Najviše me, ipak, dirnula iskrena ljubav koju Bošnjaci nose prema Palestini i njenom narodu. To nisu riječi koje se izgovaraju u posebnim prilikama niti prazni slogani. To su osjećaji ljudi koji su i sami upoznali rat, nepravdu, progonstvo i gubitak najmilijih. Zato njihova solidarnost s Palestincima dolazi iz srca, jer bol spaja narode više nego bilo šta drugo.

Svaki razgovor s ljudima ovog grada učvršćivao je u meni osjećaj da između Gaze i Novog Pazara postoji zajednička priča o strpljenju, dostojanstvu i ustrajnosti. Shvatio sam da istinsko bratstvo ne traži zajednički jezik niti zajedničke granice, već srca koja poznaju milost i saosjećanje.

Ovo putovanje naučilo me je da domovina nije samo komad zemlje. Domovina je mjesto gdje čovjek osjeti sigurnost, dostojanstvo i mir, gdje mu se vrata otvaraju s osmijehom i gdje ga ljudi prihvate kao svoga.

Na kraju želim uputiti iskrenu zahvalnost uvaženom muftiji Mevludu Dudiću, predsjedniku Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, na njegovoj brizi, podršci i trajnom zalaganju za dobrobit muslimana i svih ljudi kojima je pomoć potrebna.

Posebnu zahvalnost upućujem i dr. Rešad-ef. Plojoviću, zamjeniku predsjednika Mešihata, na njegovoj plemenitosti, skromnosti, iskrenom interesovanju i velikom doprinosu radu Islamske zajednice.

Moju duboku zahvalnost izražavam i dr. Enveru Omeroviću, dekanu Fakulteta za islamske studije, na njegovoj podršci, plemenitosti i ljudskim vrijednostima koje odražavaju ljepotu ovog grada i njegovih stanovnika.

Na kraju, hvala svim ljudima Novog Pazara koji su mi otvorili svoja srca prije svojih domova i pokazali da islamsko i ljudsko bratstvo nije samo riječ, nego način života.

Molim Uzvišenog Allaha da sačuva Palestinu i njen narod, da sačuva Bošnjake i njihovu zemlju, da učvrsti ljubav između naša dva naroda i da nas uvijek okuplja na putu dobra, pravde i mira.

Glas islama 370, R: Životne priče, A: Zijad Nassar