O izborima

PITANJE: S obzirom da postoje različita mišljenja islamske uleme u pogledu učešća na izborima, šta je Vaša preporuka za naš prostor, tj. kakav treba biti odnos prema izborima nas koji živimo u Srbiji, Balkanu, po Evropi ili nekom drugom prostoru, bilo da je riječ o izborima na kojima se bira vlast na lokalnom ili državnom nivou? 

ODGOVOR: Činjenica je da je naša ulema, nekad i sad, imala i ima različita mišljenja po brojnim pitanjima, bilo da je riječ o pitanjima u oblasti obredoslovlja ili nekoj drugoj fikhskoj oblasti, ili pitanjima koja se tiču svakodnevnih međuljudskih odnosa i života. Ta činjenica je potvrda širine, fleksibilnosti i tolerancije koja postoji u našoj uzvišenoj vjeri, što je čini različitom u odnosu na sve druge.

Vjera islam ne uređuje samo odnos čovjeka prema Bogu, već pored toga uređuje i odnose među ljudima, čovjeka prema samom sebi, prema široj zajednici, prirodi i okolini. Jednom riječju, uređuje čitav ljudski život sa svim njegovim aspektima, kako bi čovjek postigao sreću i uspjeh na ovom i budućem svijetu.

Stoga, islam nije vjera koja šuti i koja nema odgovore na razna pitanja koja nameće situacija, mjesto i vrijeme u kojima živimo, već islam nudi odgovore i pokazuje čovjeku kakav treba biti njegov odnos i uloga u svemu i prema svemu što se događa oko njega.

S obzirom da su muslimani dio društva u kojem žive, bilo da su u njemu zastupljeni kao narod, manjina, ili uopće zvanično nisu priznati, oni su dio tog društva i htjeli to ili ne, oni dijele situaciju i sudbinu društva u kojem žive. Ukoliko je dobro i njima će biti dobro, ukoliko je loše i njima će biti loše. Dobro može biti samo ukoliko su oni koji predvode to društvo istinski okrenuti pravim vrijednostima i iskreno žele sebe uložiti na polju ostvarivanja kolektivnog dobra, koje nekada može biti i na sopstvenu štetu.

Imajući to u vidu, jasan je moj odgovor i odgovor islamske uleme našeg vremena kakav treba biti odnos muslimana prema svemu što se događa u društvu, pa i prema izborima, ma o kojoj vrsti bilo riječ.

Islam nije vjera pasivizma i nijemog posmatranja, već vjera akcije i aktivnog uključivanja u rješavanje svih problema sa kojima se društvo suočava. Brojni su dokazi koji to potvrđuju. Muhammed a.s., kao Allahov poslanik, tokom čitavog svog života učestvovao je i promovirao borbu za ostvarenje sreće i uspjeha na oba svijeta i nije propuštao nijednu priliku da se uključi u rješavanje problema, da ono što je štetno i zlo osudi, a dobro i istinu podrži. Da podrži one koji su na istini i koji su ugroženi, a suprotstavi se neistini i raznim nasilnicima koji opstoje na laži, sili i prevari. Jednom riječju, njegov život je bio odazivanje na kur'anski imperativ Uzvišenog Allaha dž.š. El-emru bi-l-ma'rufi ve-n-nehju ani-l-munker, tj. naređivanje (promoviranje) dobra i odvraćanje (sprečavanje) od zla:

„…i neka među vama budu oni koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a odvraćati od zla – oni će postići šta žele.“ (Ali Imran, 104)

„Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio, tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate…“ (Ali Imran, 110)

Nisu u pravu oni koji za svoje probleme uvijek traže krivicu i odgovornost u nekome drugome, koji za rješenje svojih problema očekuju pomoć ili intervenciju nekoga sa strane, a sami ništa ne poduzimaju. Kao što nije u pravu ni „ulema“ koja, ne razlikujući vrijeme, situaciju i mjesto, to jest ne snalazeći se u mjestu niti vremenu, promovira izolaciju, zatvaranje u „okrilje“ vjere, pasivizam prema svemu što se dešava i prepuštanje svoje sudbine ljudima koji se utrkuju na političkom polju, među  kojima ima najviše onih kojima je cilj sopstveni interes i dobit i koji su na polju ostvarivanja tog cilja spremni praviti svakakve trgovine i kompromise, uključujući i one na štetu naroda i vjere.

Smatram da oni koji danas promoviraju takvu ideju i viziju islama, bilo da su sa ahmedijom na glavi, u džamiji, pred kamerama svojih telefona ili u udobnim ministarskim ili nekim drugim foteljama, ne žele dobro islamu niti muslimanima, već su u službi onih koji žele islam i muslimane na ovom prostoru vratiti u 19. i 20. vijek, to jest u vrijeme u kojem su oni bili pasivni posmatrači onog što se dešava ili objekti bez moći da utiču na bilo šta što se oko njih dešava i njih se tiče.

Stoga, muslimani danas moraju biti u stanju da shvate, ukoliko već nisu, da mnogi od onih koje smo u prošlosti birali i očekivali da nas zaštite od nepravde i brojnih nasrtaja, nisu mnogo učinili po tom pitanju. Da li je riječ o njihovoj nesposobnosti da to urade, ili nečemu drugom, svejedno je, jer su rezultati isti, tj. nema ih.

Onaj ko želi dobro mora se aktivno uključiti u njegovo ostvarivanje, bilo da je riječ o obavljanju i prihvatanju javne funkcije i poslova u društvu ili učešća na izborima te davanje svog glasa onima koji nisu prevarili, koji mnogo ne obećavaju, već se istinski trude, koji svojim djelima pokazuju da žele dobro narodu, kraju i državi u kojoj žive, kojima nije cilj lično, već opće dobro.

Onaj ko očekuje da će kriminalci prestati da se bave kriminalom ili diluju drogu, jer je to štetno i haram; koji očekuju da će vlasnici kockarnica, kafana i noćnih barova u blizini škola, džamija, mekteba, obdaništa i naših domova, koji uništavaju našu omladinu i porodice, zbog svoje savjesti iste zatvoriti ili prestati da se bave takvim prljavim poslom, varaju se i moraju znati da pomenute kategorije nemaju savjesti, nemaju morala, nemaju vjere u svom srcu, ne razumiju i ne prihvataju nijedan drugi argument osim odluka vlasti i sudskih rješenja, koja će sprovesti sila, tj. policija. Vlast, koju narod bira i razrješava, donosi odluke, a sud i policija iste sprovodi.

Jedino u tom slučaju, tj. aktivnom (su)djelovanju, musliman može očekivati da je vjeru ispravno razumio i njen emanet izvršio, a temeljna obaveza svakog čovjeka, a posebno vjernika, jeste uspostavljanje reda na Zemlji, koji se jedino može postići sa časnim, poštenim, odgovornim i stručnim predvodnicima, koji se sami ne mogu izboriti za pozicije koje donose odluke, već ih mi, svi građani, moramo na ta mjesta postaviti, tj. izabrati. Na pitanje kome dati svoj glas i ovlastiti ga da nas zastupa nakon izbora, najbolji odgovor daje Kur'an, ističući dvije važne osobine, a to su: snaga (sposobnost, hrabrost i znanje) i povjerenje (vjera, moral i pravednost). Ove dvije vrijednosti se ne mogu razdvojiti, jer će se u suprotnom dogoditi poremećaj i neuspjeh.

Stoga je obaveza svakog čovjeka kada bira da ima u vidu činjenicu da svojim glasom preuzima na sebe udio u svemu onome što izabrani bude radio – ako je dobro ići će mu sevabi, a ako je loše i on će imati udio u odgovornosti na ovom i budućem svijetu.

Glas islama 371, r: pitanja i odgovori, a: dr. Rešad ef. Plojović, fetva i emin,