Potpuno razumijevanje sure El-Fatiha

„Zahvala i pohvala ne moraju ići zajedno. Nekome možemo zahvaliti na dobru koje nam je učinio, a da ga pritom ne pohvalimo. Upravo zbog toga izraz el-hamdu lillah nosi posebno značenje: Allahu pripada i potpuna zahvala i potpuna pohvala.“

Najljepša kur'anska sura je ujedno prva sura u Kur'anu – El-Fatiha. To je, ujedno, prva sura objavljena u cijelosti. Općepoznato je da prvo što je objavljeno Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jesu prvih pet ajeta sure El-Alek:

„Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna.“ (El-Alek, 1-5)

Međutim, tada nije objavljena cijela sura El-Alek. Ostali ajeti objavljeni su kasnije. Prema mnogim predajama, sura El-Fatiha je objavljena odjednom. To je bio prvi slučaj da je neka sura objavljena na taj način.

Među islamskim učenjacima postoji razilaženje koji je prvi ajet El-Fatihe. Neki kažu da je to Bismila:

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمـَنِ الرَّحِيمِ

„U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.“

Drugi vjeruju da to nije njen prvi ajet, već:

الْحَمْدُ للّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ

„Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.“

Ovo drugo mišljenje je bliže i mom razumijevanju, pa će ovo predavanje početi tim ajetom. Jer, samo o Bismili trebalo bi nam cijelo predavanje. Uostalom, iako duboko cijenim i prvo mišljenje, postoje jaki dokazi u Kur'anu i vjerodostojnim hadisima da El-Fatiha počinje ajetom:

الْحَمْدُ للّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ

„Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.“

Ko god je čitao neki od tradicionalnih tefsira, sigurno je naišao na poznati hadisi-kudsi u kome Uzvišeni Allah kaže:

„Namaz Sam podijelio između Mene i Moga roba na dva dijela, pa kada kaže rob: El-Hamdu lillāhi rabbil-’ālemīn – Hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, Allah kaže: ”Hvali me Moj rob…”“ – do kraja predaje koju bilježi Muslim.

U ovom hadisu je spomenut svaki ajet El-Fatihe, ali nije spomenuta Bismila. To je jasna indikacija o tome koji je njen prvi ajet. A Allah najbolje zna.

1) „Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova“

Dakle, ovo je početak El-Fatihe:

الْحَمْدُ للّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ

„El-hamdu lillahi Rabbil-alemin.“

Izraz el-hamdu lillah je veoma čest među muslimanima. To govorimo kada nam se neki posao dobro završi ili kada se sretnemo na ulici u upitamo jedni druge za zdravlje. Pošto se bavim proučavanjem arapskog jezika i finesa kur'anskih riječi, posebnu pažnju obraćam na značenje, ali i na način na koji je nešto rečeno u Kur'anu.

Pokušajte se sjetiti značenja fraze el-hamdu lillah. Kako bi glasio njen prijevod? Neko će reći: „Hvala Allahu“, a drugi će reći: „Slavljen neka je Allah.“ Tu nailazimo na problem sa preciznim prijevodom ovog ajeta. Jer, čak i u arapskom jeziku riječ hamd ima dva značenja: zahvala i pohvala (slavljenje). Zbog toga, moram navesti neke primjere kako bismo napravili jasnu razliku između ovo dvoje. Jer, zahvala i pohvala su dvije različite stvari. Ako pored vas prođe zaista lijep automobil, da li ćete ga pohvaliti ili mu zahvaliti? Pohvalit ćete ga, naravno. Reći ćete da je jako lijep, a nećete mu prići i milujući ga reći: „Hvala ti, dragi BMW.“ Ako se nekom rodi beba, otići ćete da mu mubareklišete i reći: „Maša-Allah, jako lijepa beba“ (iako smatram da sve bebe kada se tek rode više liče na starce). Kako se to zove: pohvala ili zahvala? Naravno, pohvala.

Sa druge strane, zahvala je potpuno različit pojam. Ljudima kažete: „Hvala ti“ samo onda kada nešto učine za vas, kada vas zaduže svojim dobročinstvom. Kad ugledate nešto lijepo, nešto što vas oduševi, nešto što vam uljepša dan – pohvalit ćete to. Međutim, kada vam neko učini uslugu, zahvalit ćete mu se i nećete ga obavezno pohvaliti. Zahvala i pohvala ne moraju ići zajedno. Navest ću vam primjer iz Kur'ana.

Musa, alejhisselam, odrastao je u zanimljivom okruženju. Veoma poznata adresa je u pitanju. Možete li se sjetiti koja? Da, to je Faraonov dvor. Faraon ga je prisvojio i na njegovom dvoru je odrastao. Kada se Musa, alejhisselam, vratio iz izgnanstva sa poslaničkom misijom i kada je Faraona pozvao u pravu vjeru, Faraon se na neki način uvrijedio, kao da mu je želio reći: „Kako se usuđuješ da mi se tako obraćaš?“ Uzvišeni Allah spominje taj razgovor:

„Zar te među nama nismo gojili dok si dijete bio i zar među nama tolike godine života svoga nisi proveo?“ – reče Faraon – „i uradio si nedjelo koje si uradio i još si nezahvalnik?“ (Eš-Šuara, 18-19)

Faraon mu prebacuje za sve usluge koje mu je učinio i pita ga: „Zar nisi zahvalan?“ Musa, alejhisselam, svoj odgovor započinje riječima:

وَتِلْكَ نِعْمَةٌ تَمُنُّهَا عَلَيَّ

„To dobročinstvo koje mi prebacuješ…“

Tj. „hvala“. To je bio način da mu prizna dobro koje je uradio, čim ga spominje u odgovoru. Na ovaj način, zahvalio se čak i Faraonu. Nije ga pohvalio, jer Faraona niko nikada neće pohvaliti, naročito ne Allahov poslanik. Dakle, zahvala može postojati bez pohvale i uzdizanja.

Nastavit će se…

Glas islama 371, r: prijevodi, Autor: Nouman Ali Khan Preveo: Senad Redžepović