Hutba muftije Dudića u Zemunu o jedinstvu muslimana i dostojanstvu Islamske zajednice

Bismillahirrahmanirrahim

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nas je vjerom povezao i bratstvom počastio. Salavat i selam donosimo na Allahovogposlanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede put istine, pravde i međusobnog poštovanja.

Poštovana braćo u vjeri, drage džematlije Zemuna.

Uzvišeni Allah nas u Kur’anu poziva: „Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!“ (Ali Imran, 103)

Ovaj ajet nije samo poziv da zajedno stojimo u namazu. To je naredba da čuvamo jedni druge, da štitimo dostojanstvo svog brata i da zajedničko dobro stavimo iznad ličnih ambicija.

Danas sam ovdje među vama da podijelim taj emanet, da ohrabrim vašeg imama i svakog čovjeka koji želi da u ovoj džamiji klanja u miru. Prošlog petka u ovoj džamiji desio se bolan događaj, pokušaj da se omete vaš imam Senad-ef. Hajrović i preuzme mimber u vrijeme džume. To nas je sve pogodilo. Džamija nije mjesto nadmetanja, a mimber nije ničija privatna pozornica. On je mjesto sa kojeg se poziva Allahu, dobru i odgovornosti.

Zato neka se jasno čuje: Ne dolazimo da produbljujemo podjele, da nekoga ponižavamo ili da uzvraćamo uvredom na uvredu. Dolazimo da sačuvamo svetost džume, mir džemata i pravo vjernika da slobodno, bez pritisaka, pripadaju svojoj Islamskoj zajednici. Neslaganja se rješavaju razgovorom i kroz nadležne organe, a ne galamom i silom pred ljudima koji su došli da se klanjaju svome Gospodaru.

Braćo moja, muslimani su jedna porodica. Pod jednim krovom naše Islamske zajednice ima mjesta za Bošnjaka, Albanca, Roma, Goranca, Turčina, Aškaliju i svakog drugog muslimana. Različiti jezici, običaji i porijekla nisu prepreka našem bratstvu. Svako od nas nosi svoje ime i svoj identitet, ali kada stanemo u saf, okrećemo se istoj kibli, učimo isti Kur’an i robujemo Jednom Allahu. Niko u ovoj kući ne smije biti gost drugog reda.

Islamska zajednica naša je zajednička kuća. Nije vlasništvo muftije, imama, odbora, porodice ili bilo kojeg pojedinca. Ona je emanet svih muslimana, onih koji su je gradili prije nas, nas koji je danas čuvamo i djece kojoj je ostavljamo. U toj kući želimo donositi odluke, ispravljati greške i rješavati svoje probleme, otvoreno i odgovorno, uz šuru, pravdu i poštovanje svojih institucija.

Mi poštujemo državu, njene ustanove i zakone. Ali ne prihvatamo da bilo ko izvan naše vjerske zajednice određuje kakvi smo muslimani, ko smije biti naš imam, niti da govori umjesto nas o našoj vjeri i našem identitetu. Naša autonomnost nije prijetnja nikome. Naše duhovne veze sa Sarajevom i reisul-ulemom ne umanjuju našu odanost zemlji u kojoj živimo, niti nam oduzimaju pravo da ovdje budemo svoji na svome.

Želim danas, upravo iz Zemuna, poručiti svim našim komšijama i predstavnicima državnih institucija: Mi ovu zemlju doživljavamo kao svoju domovinu, želimo njeno dobro, mir i napredak. Gradit ćemo mektebe, obrazovati omladinu, pomagati siromašne, njegovati komšijske odnose i biti pouzdan partner svima koji poštuju naše dostojanstvo. Snažna, uređena i jedinstvena Islamska zajednica uvijek će biti u interesu države Srbije i svih njenih građana.

Ali stabilnost se ne gradi pritiscima, već pravdom i povjerenjem. Nikome nisu potrebne ulizice, špijuni i prodane duše. Ni Zajednici ni državi ne služi onaj ko radi sitne koristi izdaje povjerenje svojih ljudi i podstiče razdor. Potrebni su nam čestiti građani i slobodni ljudi koji govore istinu, pa i onda kada nije ugodna. A da budem potpuno jasan: Drugačije mišljenje samo po sebi nikoga ne čini neprijateljem. Naša je obaveza da svakog čovjeka prosuđujemo pravedno.

Mi Allaha volimo i nikoga ne mrzimo. Ne odričemo se svojih uvjerenja, ali ne želimo zlo nijednom čovjeku. Allah nas opominje da nas ni neprijateljstvo prema nekome ne smije navesti da nepravedni budemo (El-Maide, 8). Zato ćemo čuvati svoje pravo bez osvete, govoriti odlučno bez vrijeđanja i braniti svoj džemat bez izazivanja sukoba.

Četrnaestog avgusta ove godine napravljen je veliki korak ka obnovi jedinstva Islamske zajednice. Taj čin nije pobjeda jedne strane nad drugom. On je prilika da prestanemo živjeti u podjelama i da jedinstvo s papira prenesemo u naše džamije, porodice i srca. Zemun treba biti primjer da se vjerski život može graditi na slobodnoj volji džematlija, uvažavanju imama i otvorenim vratima za svakog muslimana.

Draga braćo, Uzvišeni kaže: „Vjernici su samo braća, zato pomirite svoja dva brata i bojte se Allaha da bi vam se milost ukazala.“ (El-Hudžurat, 10)

Bratstvo se ne dokazuje samo riječju. Dokazuje se kada jedan drugome sačuvamo čast, kada stanemo uz onoga kome je učinjena nepravda i kada ostavimo otvorena vrata iskrenom pomirenju.

Zato danas upućujem posebnu zahvalnost vama, džematlijama Zemuna, i vašem imamu, na istrajnosti i brizi za džemat. Čuvajte sabur, dostojanstvo i red u svojoj džamiji. Ne dozvolite da vas iko uvuče u provokacije. Naša ruka za razgovor ostaje pružena svakome ko iskreno želi jedinstvo, ali svetost džamije, prava vjernika i dostojanstvo imama ne smiju biti predmet trgovine.

Gospodaru naš, sjedini naša srca u dobru. Sačuvaj naše džamije od razdora, naše imame od poniženja, a naše džematlije od straha. Podari mudrost onima koji odlučuju, pravednost onima koji imaju moć i iskrenost svima nama. Sačuvaj mir u ovoj zemlji, učvrsti povjerenje među njenim narodima i učini našu Islamsku zajednicu izvorom dobra za sve ljude.

Amin, ja Rabbel-alemin.