Bavljenje sportom

PITANJE: Kakav je stav islamske uleme po
pitanju bavljenja različitim vrstama sporta, da li je svaki sport
dozvoljen ili ima onih koji su zabranjeni?

ODGOVOR: Stav islama po pitanju raznih
sportova zavisi od toga o kakvoj se vrsti sporta radi, odnosno kakve su
posljedice bavljenja tim sportom, da li su pozitivne ili negativne.

Ukoliko se osoba bavi sportom, profesionalno ili
rekreativno, a to ne utiče da njen odnos prema vjeri bude negativan, uz
to pozitivno utiče na psiho-fizički razvoj osobe, ili se pozitivno
odražava na njeno zdravlje, a sa druge strane nikom se ne nanosi šteta,
onda je taj sport dozvoljen, jer u njemu nema ničega lošeg, ili
elemenata zbog kojih bi ga smatrali zabranjenim.

Meðutim, ukoliko se radi o bavljenju sportom koje se
negativno odražava na vjeru, zdravlje onoga ko se bavi ili drugih
učesnika, u kojem se bespotrebno i beskorisno troši vrijeme, onda je to
sport kojim se vjernik ne treba baviti, jer je štetan, a to uzrokuje
njegovu zabranu.

Stoga treba svaku vrstu sporta posebno analizirati
da bi donijeli sud o njoj. Naprimjer, bavljenje fudbalom, košarkom,
rukometom, tenisom, atletikom, gimnastikom, raznim zimskim sportovima,
streljaštvom i sl., ukoliko nema nečega vanjskog što ga čini zabranjenim,
kao npr. klaðenje (kocka), ili namjerno uzrokovanje povreda protivnika,
jesu dozvoljeni sportovi i vjernik u njima može uzeti puno učešće, jer
su posljedice bavljenja njima pozitivne.

S druge strane, sportovi kao što su: ragbi, boks,
razni drugi tipovi borilačkih sportova, u kojima učesnik namjerno
nastoji protivnika udariti, povrijediti i sl. da bi ga onesposobio, to
jest pobijedio, ili lično bude izložen povredama koje se negativno
odražavaju na njegovo zdravlje (npr. u boksu su povrede takve da često
uzrokuju trajna oštećenja,  povrede mozga, oka, lomove i sl.), jesu
sportovi u kojima vjernik ne treba učestvovati, jer su štetni po njega
ili drugu osobu, a to uzrokuje njihovu zabranu. Allah dž.š. je zabranio
da čovjek sam sebe upropaštava. Allah dž.š. kaže: "Nemojte svojim
rukama sami sebe bacati u propast",
a Poslanik a.s. kaže: "Zabranjeno je nanošenje štete i na učinjenu štetu uzvraćanje na isti
način."

Ukoliko se osoba bavi: boksom, karateom, tekvandoom
i sl., rekreativno, bez namjere da drugoga namjerno povrijedi, ili da to
zloupotrijebi u razne svrhe, već želi na taj način osposobiti sebe za
samoodbranu ukoliko je neko napadne, ili da na taj način održi svoju
fizičku kondiciju, onda je bavljenje i ovim sportovima dozvoljeno.
Dakle, dozvola ili zabrana ove vrste sportova zavisi od namjere zbog
koje se čovjek bavi njima, te ukoliko je namjera plemenita, to jest, u
skladu sa vjerom – onda su dozvoljeni, a ukoliko je ona loša – onda su
oni zabranjeni.

Islam zabranjuje sportove u kojima se ljudi nadmeću
u ubijanju životinja, ili u kojima akteri na brutalan način ubijaju
životinje, kao što je slučaj sa toreadorima u koridi, ili podstiču
životinje da se meðusobno bore, tako da te borbe uzrokuju povrede istih
ili potpuno uginuće, kao npr.: borbe bikova, pasa, pijetlova itd.

Ovdje su pomenute samo neke od različitih vrsta
sportova i stav vjere po pitanju njih. Naravno, mnogo je drugih vrsta
koje nisu ovom prilikom spomenute, ali se nadam da osnovna načela koja
utiču na dozvolu ili zabranu, a koja su spomenuta, mogu svakome u
dovoljnoj mjeri da pomognu u razrješavanju dileme po pitanju dozvole ili
zabrane onoga što nije spomenuto od sportova.