O salevatu i mehru nakon razvoda

PITANJE: Poznato je da se donošenja salevata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ubraja u ibadete za koje Allah dž.š. daje posebnu nagradu. Međutim, zanima me šta konkretno znače riječi salevat i selam, koje se navode u salevatu?

ODGOVOR: Donošenje salevata na Allahovog poslanika i miljenika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvišenom Gospodaru je posebno drago djelo za koje mnogostruko uvećava nagradu, kako se može naći u brojnim predajama, od kojih su:

„Ko na mene donese jedan salevat, Allah će na njega donijeti deset.“ (Muslim)

„Ko na mene donese jedan salevat, Allah će na njega donijeti deset salevata, poništiti mu deset loših djela i uzdići ga za deset deredža.“ (Ahmed)

„Povećajte donošenje salevata na mene petkom, jer doista meni se svakog petka izlažu salevati moga ummeta, pa ko od njih bude donosio najviše salevata bit će mi najbliži.“ (El-Bejheki)

„Škrt je onaj u čijem se prisustvu spomenem, a on ne donese salevat na mene.“ (Nesai)

Uzvišeni Allah nas u Kur'anu obavještava da i On, sa Svojim melekima, donosi salevate na Svog Miljenika i Poslanika: „Doista Allah i Njegovi meleki blagosiljaju (donose salevat) Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi (donosite salevate) i selame mu šaljite.“ (El-Ahzab, 56)

Shodno citiranim predajama, može se zaključiti da je donošenje salevata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, djelo od kojeg onaj koji ga prakticira može imati brojne koristi, kako na ovom tako i na budućem svijetu, te da je najvrijednije vrijeme za donošenje salevata džumanski dan – petak.

Od brojnih koristi salevata jeste da se time izvršava Allahova naredba, koja je upućena vjernicima u prethodno citiranom ajetu. Donošnje salevata obezbjeđuje bliskost sa Poslanikom a.s. na Sudnjem danu i njegov šefa'at, tj. zagovorništvo – traženje Allahove milosti i oprosta grijeha. Obezbjeđuje napredak i uzdizanje osobe kod Allaha dž.š., brisanje grijeha i upisivanje dobrih djela. Donosi bereket, Allahovu milost i pomoć, uzrokuje Božiju zaštitu i uputu, i sigurni je put koji vodi svog vlasnika ka spasu na dunjaluku i Ahiretu.

Postoji više različitih formi salevata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao na primjer kada se spomene ime Muhammed a.s., potrebno je kazati: Sallallahu alejhi ve sellem, Alejhi-s-salatu ve-s-selam, ili često izgovarati: Allahume salli ve sellim ala resulina Muhammed, Es-salatu ves-selamu alejke ja resullallah itd.

O značenju riječi salevat i selam kod islamske uleme nalazimo različite stavove.

Selam je riječ koja u svom izvornom značenju u arapskom jeziku označava islamski pozdrav ili pozdravljanje, tj. mir i spas. Dok u kontekstu selama na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, označava našu dovu da Allah dž.š. spasi i sačuva Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svih nedaća, ne samo onih na ovome svijetu, dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio živ, već i nedaća na Sudnjem danu.

Značenje riječi salavat kod većine islamske uleme zavisi od konteksta u kojem je upotrijebljena, tako da kada Allah Uzvišeni donosi salavat na nekoga, to znači da On Uzvišeni spušta Svoju milost na tu osobu i hvali je. Kada salavat donose meleki, to znači da čine istigfar, to jest traže oporost za određenu osobu. A kada ljudi donose salavat, to znači da mole Allaha i upućuju dovu za određenu osobu.

Prema mišljenju islamskih učenjaka, salavati Uzvišenog Allaha na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jesu pohvala ili hvaljenje Allahovog Miljenika pred stanovnicima nebesa, dok salevati ljudi i meleka na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jesu njihove dove upućene Plemenitom Gospodaru da pohvali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pred stanovnicima nebesa, te da mu daruje obećanu nagradu, blagoslov, te posebno mjesto na Sudnjem danu, kako bi imao mogućnost i priliku šefa'ata – zauzimanja za svoje iskrene sljedbenike.

PITANJE: Da li muž ima pravo uskratiti ženi mehr ukoliko ona napusti brak i njegovu kuću bez njegove volje, a na to bude prisiljena negativnim odnosom prema njoj?   

ODGOVOR: Razvodi braka su u našem vremenu postali česta pojava, iako su ranije bili rijetkost. Razloga je puno, ali se vrlo često razvodi pravdaju nesporazumima među supružnicima, nezadovoljstvom roditelja ili jednoga od njih izborom, finansijskim stanjem itd. Opće je poznato da je razvod braka svrstan u najodvratnije i Allahu dž.š. najomraženije dozvoljene stvari, zbog bolnih posljedica koje neminovno povlači, te je zato potrebno svim silama pokušati spasiti brak prije nego se odluči njegovo prekidanje.

Prekid bračne veze povlači kao posljedicu obavezu izmirenja mehra, osim ukoliko supruga nije prekinula brak bez ikakvog opravdanog razloga i samovoljno napustila dom svoga muža, u kom slučaju ona gubi pomenuto pravo.

Međutim, ukoliko muž otpusti svoju suprugu, ili ukoliko je fizičkim uznemiravanjem, zlostavljanjem i omalovažavanjem prisili na razvod, svejedno da li to dolazilo od njega lično ili sa strane njegovih roditelja, a on ne poduzme ništa u cilju zaštite, on je obavezan svojoj supruzi isplatiti dogovoreni mehr. Pored spomenute obaveze koju je dužan izmiriti prema svojoj bivšoj supruzi, njemu je zabranjeno da uzme bilo šta od onog što je njoj darovao prije stupanja u brak ili kasnije, bilo da je riječ o nakitu ili drugim darovima. Međutim, u praksi se čini velika nepravda prema otpuštenim ženama, njima se od strane njihovih bivših muževa uskraćuje pravo na mehr, otimaju njihovi darovi i grubo se istjeruju iz kuća u kojima su skupa živjeli, kao da među njima nije bilo ničega. Nažalost, za takve postupke vrlo često se dobije podršaka roditelja i šire porodice, zaboravljajući da su te djevojke i žene, kojima se ruši mladost i život, nečija djeca čiji će roditelji biti povrijeđeni i poniženi.

Ono što je dužnost svih nas koji govorimo o vjeri, posebno imama pred kojima se vrši šerijatsko sklapanje braka, jeste da zaštitimo propis vjere, odnosno insistiramo na njegovoj primjeni, jer ćemo u suprotnom snositi dio odgovornosti za neizvršavanje propisa, čija obaveza izmirenja je prihavaćena prilikom šerijatskog vjenčanja, uz prisustvo svjedoka. Naša je obaveza da podsjetimo onoga ko ne izvršava preuzetu obavezu da to mora izvršiti, jer u suprotnom čini grijeh i nasilje prema Allahovim stvorenjima, za koje će biti odgovoran pred Uzvišenim Gospodarom.

Glas islama 370, r: pitanja i odgovori, a: dr. Rešad ef. Plojović