Islamska zajednica mora imati kontinuitet legitimiteta

Svakodnevno smo u prilici čuti da je nastala nova politička stranka, sa odreðenim programom i ciljevima. Svaka od njih, kako kažu političari, zalagat će se za interes naroda. Mora se priznati da je danas, a i prije, politika postala pravi biznis i unosan posao, tako da se ne biraju sredstva da bi se došlo do cilja. Stoga, u politici i političarima nije ništa sramota, a kada nestane stida onda možeš raditi šta hoćeš. Danas smo razapeti izmeðu bavljenja politikom ili da se ona bavi nama.

Odlukama organa Islamske zajednice njeni službenici se ne smiju baviti
politikom. Pošto se oni ne smiju baviti njome, ona će se baviti njima,
te im ništa drugo nije preostalo već da se brane. A braniti se je
legitimno pravo svakog graðanina, a posebno kada su vam prava ugrožena,
kada vam otimaju vakufsko, razbijaju sistem Islamske zajednice, njene
institucije.
Šta treba činiti kada vam prodaju najstariji vakuf na Balkanu
(Isa-begov vakuf u centru grada), zgradu Islamskih ustanova? Treba li
šutjeti kada vam hoće praviti Medicinsku školu na vakufskom zemljištu,
kada vam uzurpiraju zemljište vakufsko, gdje je započeto navodno
obdanište? Šutnja je opasnost. Muhamed a.s. kaže: „Ko prešuti istinu,
nijemi je šejtan.“ Zar treba šutjeti, uzgred rečeno, kada bošnjački
poslanici u srpskom parlamentu na posljednjem zasijedanju, odnosno
konstituirajućem, za govornicom ne rekoše ni jednu riječ, iako su
govorili predstavnici svih političkih partija, pa i Riza Halimi, koji
je sam ispred Albanaca. A Bošnjaci, njih petorica, ni mrtvi ni živi –
dobro im. No, bojim se da ovo ne bude miješanje u pilitiku.
Za razliku od politike i političara, Islamska zajednica i njeni
službenici su nešto drugo. Nisu od juče. Islamska zajednica ima svoj
kontinuitet i jasna pravila zasnovana na Šerijatu, tj. Kur'anu i
sunnetu Muhameda a.s., te normativnim aktima Islamske zajednice.
Muslimani ovih prostora su bili uključeni u vjersko-pravni sistem
Osmanskog carstva, koji je sa sultanom kao halifom predstavljao ummet
ili univerzalnu zajednicu muslimana. Osmanski suveren je prenio
prerogative na istanbulskog muftiju, koji je od 15. stoljeća nosio
titulu šejhu-l-islama i po načelu prenošenja ovlasti u tumačenju
islamskih propisa, šejhu-l-islam je prenosio svoje ovlasti na
pokrajinske muftije. Dužnosti imama, hatiba, muderrisa i muftije bile
su glavne funkcije u tom tradicionalnom sistemu islamskih ustanova i
vjerske organizovanosti, prenijete i na naše prostore posredstvom
Turaka.
Tako je bilo sve do aneksije Bosne i Hercegovine od strane
Austrougraske, koja je jamčila pravo muslimanima na održavanje veza sa
uredom šejhu-l-islama i pravo šejhu-l-islama da izdaje menšuru
reisu-l-ulemi i time ga legitimira za prenošenje vjerskih ovlasti na
niže nivoe.
Odlaskom Turaka ovlasti šejhu-l-islama su prenijete na reisu-l-ulemu i
Rijaset. Tako je od tada, pa sve do danas, reisu-l-ulema ovlašten za
izdavanje murasela. Dio svojih ovlasti on prenosi na muftije, a muftije
na muderrise i glavne imame i tako redom. To govori da svaki imam mora
imati odobrenje za obavljanje svog posla. I seoski imam mora biti
uvezan posredstavom glavnog imama, zatim muftije do reisu-l-uleme i na
taj način ispuniti šerijatske uslove za valjanost obavljanja džume
namaza.
Islamska zajednica Sandžaka je u kontinuitetu spojenog seneda sve do
današnjih dana, a inšallah, i ubuduće, iako su veliki pokušaji da taj
lanac bude prekinut. Sve do raspada SFRJ odbori Islamske zajednice u
Sandžaku, danas medžlisi, bili su sastavni dio jedinstvene Islamske
zajednice, odnosno Rijaseta, sa sjedištem u Sarajevu. Nekada je to bilo
posredstvom Ulemai-medžlisa u Skoplju, kasnije posredstvom
Starješinstva, odnosno Mešihata za Kosovo, Srbiju i Vojvodinu, a od
1993. god. posredstvom Mešihata Islamske zajednice Sandžaka. Tako su
imami, a samim time i pripadnici islama, bili dio ummeta.
Podsjećamo da je u Istanbulu 1994. god. na sastanku, gdje su
prisustvovali predstavnici Islamske zajednice sa prostora bivše
Jugoslavije, potpisan dokument u kome se nabrajaju članice nasljednice
bivše Islamske zejednice. Time je Mešihat Islamske zajednice Sandžaka,
kao potpisnik ovog dokumenta, postao jedina članica nasljednica
Islamske zejednice za prostor Srbije. Time je Mešihat sandžački postao
legitimni predstavnik islama i muslimana, kako na prostoru Sandžaka
tako i Srbije.
Islamska zajednica Sandžaka je proteklih godina na najbolji način
organizovala vjerski život i zasigurno na tom polju dala veliki
doprinos. Zato se slobodno može reći da je više učinjeno od 1993. god.
do danas nego za proteklih 50 godina: tri medrese, nekoliko dječijih
obdaništa, biblioteka, Izdavačka djelatnost, Glas islama, Islamski
fakultet, na desetine džamija, visok renome kako u zemlji tako i na
meðunarodnom planu… Islamska zajednica je postala vrlo značajan
faktor, zauzela mjesto koje joj pripada i bez nje se ništa više ne može
rješavati.
I taman kada je radila na objedinjavanju Islamske zajednice u Srbiji,
ču se glas da je „formiran“ srbijanski rijaset i, ni manje ni više,
izabran v.d. reisu-l-ulema sa sjedištem u Beogradu. Čudo da se načuditi
ne možeš. Da nije žalosno, bilo bi smiješno. Kažu da su ih potpomogli i
muslimani Sandžaka ta da će formirati i paralelni mešihat u Sandžaku.
Ništa čudno ni novo. Navikli smo da nas ne priznaju, da ne postojimo,
navikli smo na formiranje neozbiljnih institucija, razna proglašavanja
i izglasavanja, protivljenja… Jadni oni gore ili oni dolje kada ih
podržavaju, kako kažu, ovi iz Sandžaka, koji nisu autoriteti ni u
svojim porodicama. Njima je najbitnije da se besplatno provozaju do
Beograda i time iskažu svoje neslaganje ne znamo sa kime i sa čime, a
najvjerovatnije sa samim sobom.
I tako to bi. U Beogradu se održa taj skup koji nas podsjeti na
Kraljevinu Jugoslaviju kada je 1930. god. postavljen reisu-l-ulema u
Beogradu, Ibrahim-ef. Maglajlić, penzionisani muftija. To je trajalo do
1936. god. kada je bilo veliko neslaganje gdje će biti sjedište –
Beograd ili Sarajevo. Ali tada je dr Mehmed Spaho uslovio svoj ulazak u
Vladu promjenom ustavnog ureðenja Islamske zajednice i kadrovskog
sastava njenih organa i ustanova, te vraćanje sjedišta reisu-l-uleme u
Sarajevo. Njegovim uslovima je udovoljeno.
Mi danas nemamo Mehmeda Spahu, ali imamo političare koji sve čine da
zaustave rad Islamske zajednice, da je razbiju, da sjedište umjesto u
Novom Pazaru bude u Beogradu.
E pa nije Islamska zajednica ona iz 1930., niti ona iz 1970., niti iz
1980. godine. Danas je Islamska zajednica stožer oko koje su okupljene
zdrave snage. Neće je ovo pokolebati niti zaustaviti, uz Allahovu
pomoć. Ovo je čini jačom, snažnijom i stabilnijom. Nadživjela je
Islamska zajednica sve prethodne režime i nadživjet će, inšallah, i sve
druge. Ona je čvrsta stijena i ko je god pokuša uništiti nasukat će se.
Ona je otac i majka svim pripadnicima islama i svako ko se usudi podići
ruku na nju, doživjet će poniženje i ovoga i onoga svijeta.
Možda lokalni političari ovo rade iz neznanja ili ne žele da saznaju
istinu. Premda je naša uloga prije svaga misionarstvo, ništa nam drugo
nije preostalo već da i njih pozovemo da se vrate u okrilje svoje
zajednice jer svaki drugi put ih vodi u stranputicu.
No, umalo zaboravih dušebrižnike orjentaliste iz Beograda koji kažu
nije važno kako se organiyuju jer su oni „meðusobno solidarni bez
obzira na zvanično institucionalizovanje i hijerarhiju…“ Samo nemoj
da nam orjentalisti ureðuju odnose unutar Islamske zajednice. Još nam
samo oni trebaju. Kada god su se umiješali, znamo kako se završilo.
Dakle, da zaključim. Islamska zajednica Sandžaka će u martu mjesecu
biti sastavni dio jedinstvene Islamske zajednice u Srbiji. Sabor IZ-e u
Srbiji će biti najviši zakonodavni organ, a Mešihat IZ-e u Srbiji
najviši izvršni organ. Sjedište Islamske zajednice će biti u Novom
Pazaru.
Svoj legititmitet Islamska zajednica temelji na Kur’anu, Sunnetu,
istorijskom kontinuitetu od šejhu-l-islama iz Istanbula posredstvom
reisu-l-uleme, menšure, murasela i vjersko-pravnim i
vjersko-prosvjetnim institucijama muslimana u Srbiji, te volji uleme i
pripadnika Islamske zajednice.
Islamska zajednica u Srbiji će biti jedna i jedinstvena tradicionalna
vjerska zajednica muslimana sa područja Sandžaka, Preševske doline,
Centralne Srbije i Vojvodine, muslimana dijaspore i drugih muslimana
koji je prihvataju kao svoju. Hairli!