Ljubljenje dlake…

Ljubljenje dlake za koju se smatra da potiče od Poslanika a.s. i vjerovanje da to donosi korist i otklanja nedaće

PITANJE: Grupa džematlija iz Pljevalja nam se obratila u povodu običaja koji postoji u njihovom gradu, a tiče se dlake za koju se tvrdi da je dlaka Poslanika a.s.. Naime, svakog mjeseca ramazana, tačnije 27. noći, organizuje se ljubljenje te dlake koja se u toku godine brižljivo čuva, sa uvjerenjem da to donosi korist ili otklanja poteškoðe. Da li ovakav običaj ima utemeljenosti u Šerijatu i šta učiniti?

ODGOVOR: Puno je adeta koji se u našem narodu nalaze, a koji u osnovi nemaju utemeljenosti u Šerijatu već su rezultat pojedinačnih mišljenja ili miješanja sa pripadnicima drugih religija koji žive na prostorima gdje žive i muslimani, a koji u svojim religijama gaje odreðene obrede i običaje koji su karakteristični za njih i njihove sljedbenike.
Pojedina naša braća muslimani toga ne budu svjesni u toku cijelog svog života, već ga provedu u ubjeðenju da je nešto islamski adet, a ono nije tako, i ne samo to, već žele i druge u to uputiti. Meðutim, ukoliko to čine iz neznanja to i nije toliko opasno, koliko može biti ukoliko se to svjesno čini. Kada čovjeka zadesi nevolja malo je onih koji biraju sredstva da te nevolje otklone i malo je onih koji razmišljaju o sredstvima koja koriste, da li su ona dozvoljena ili nisu.
U prošlom broju smo govorili o turbetima i njihovom značenju i rekli smo da islam ne priznaje posredništvo.
Poslanik a.s. je za vrijeme svog života zabranio da se podižu nadgrobni spomenici isključivo zbog opasnosti istih, jer nove generacije u budućim vremenima to mogu pogrešno razumjeti.
Vjerovati da je to dlaka Poslanika a.s. i da ona ima posebnu moć nešto je što je neosnovano i neutemeljeno. Kako se nešto tako može tvrditi kada je Poslanik a.s. u toku svoga života bio veoma oprezan i nije dozvoljavao da se nešto od njega uzme što može biti upotrijebljeno na pogrešan način.
Poslanik a.s. u svojim hadisima ističe da su propali mnogi koji su grobove svojih poslanika uzeli za svetilišta i kultna mjesta, pa kako da neko tvrdi da se može rješavanje problema ili pomoć tražiti od vlasi kose ili groba u kojem je ukopan neko, ma ko on bio, kad Poslanik a.s. ističe da u islamu nema posredništva, već se traži direktno obraćanje Allahu dž.š. za ono što se želi, a ukoliko se radi o bolesti, onda je obaveza traženje lijeka, jer Poslanik a.s. kaže da je Allah dž.š. za svaku bolest koju je stvorio dao i lijek kojim se ona liječi, samo se taj lijek mora tražiti, ali isključivo u halal stvarima.
Običaj koji je u vašem gradu jeste nešto što je od davnina i malo je zvaničnika u Islamskoj zajednici koji se usuðuju da oni budu ti koji se takvom običaju protive, što je u neku ruku razumljiva bojazan. Meðutim, istina je da se ne smije dozvoliti da gro ljudi živi u zabludi da vlas kose ima čudotvornu moć, ili da odreðeni broj ljudi uðe u džamiju isključivo one noći kada se obavlja taj ritual i nikako više, smatrajući da je za tu godinu završio. Mora se ljudima objasniti da vjera islam nije samo doći i biti prisutan (ne vodeći računa o svom izgledu) 27. noći ramazana u džamiji, već traži redovnost i ustrajnost u namazu i činjenju dobra, voðenju računa o svom tijelu i odijelu, o svojoj porodici, o džamiji, Islamskoj zajednici, o braći vjernicima koji žive na tom prostoru i šire, o svim drugima sa kojima se živi, vjerovanju da sve što se dogaða jeste po Božijem odreðenju i da je On taj koji pomaže i od koga se pomoć traži.
Potrebno je ljudima objasniti suštinu islama i islamskog života, da islam nije samo forma, već je njegovo značenje drugačije. To se ne može postići silom, već je potreban sabur, znanje, upornost i ozbiljnost ljudi koji će se tim poslom baviti, a onda će, ako Bog da, doći rezultati.