Propisi o imametu i dženazi

PITANJE: Da li selam i rukovanje džematlija nakon obavljenog namaza u džamiji spada u radnje koje su vezane sa upotpunjivanjem namaza, ili se radi o praksi koja nema veze sa namazom?

ODGOVOR: Rukovanje prilikom susreta spada u red stvari koje su propisane Šeriatom, a razlozi za njegovo propisivanje su: zbližavanje među ljudima, osjećaj topline, potvrda prijateljskog odnosa, te rušenje barijera međusobne udaljenosti među ljudima. Sam Poslanik a.s. podsticao je na rukovanje prilikom susretanja, jer je ono način kojim se liječi zavist među ljudima. U predajama koje se prenose, Poslanik a.s. nam poručuje: „Rukujte se, pa će nestati zlobe (iz vaših srca)“ i „Kada se vjernik susretne sa bratom vjernikom, pa se s njim poselami i rukuje, njihovi grijesi spadaju kao što spada lišće s drveta.“

Kada dvojica braće vjernika pruže ruku jedan drugom, to jest prihvate ispruženu ruku, to znači da su spremni preći preko svih negativnosti koje se mogu naći kod nekoga od njih, oprostiti jedan drugome i u bratskom odnosu nastaviti život.

Stoga je rukovanje među ljudima, kao pojava, poželjno u svako doba i na svakom mjestu, jer, kako smo spomenuli, njegovi pozitivni efekti su brojni, a samim tim i poželjni u svako doba i na bilo kojem mjestu.

Što se tiče rukovanja, koje je postalo ustaljena praksa, u džamijama nakon namaza, stavovi islamske uleme u tom pogledu su različiti.

Međutim, bez obzira na postojanje različitih stavova, može se na osnovu svih njih zaključiti da nema uleme koja rukovanje zabranjuje zbog njega samoga, već i oni koji imaju rezerve u pogledu njegove dozvole imaju je, prije svega, zbog namjere koja čovjeka pokreće na rukovanje, to jest uvjerenja da je ono sastavni dio namaza, tako da je pristupanje rukovanju sa ovim uvjerenjem nešto što nije prihvatljivo, dok je rukovanje kojim se izražava pažnja prema braći muslimanima nešto što je svakako poželjno.

Zato se može zaključiti da je rukovanje nakon namaza dozvoljeno, ili čak i poželjno, posebno ako se imaju na umu pozitivne posljedice rukovanja koje smo prethodno spomenuli, ali se ono ni u kom slučaju ne treba smatrati sastavnim dijelom namaza, bilo da je riječ o namaskim sunetima ili mustehabima, jer ono to nije, već je potpuno odvojeno od namaza.

Rukovanje između osoba koje su obavile zajedno namaz potvrđuje jedinstvo i bliskost među njima, što se i u namazu izražava u zbijenim i ispravljenim safovima koji pomno slijede imama, tako da je ono nama danas posebno potrebno.

Stoga, nakon što obavimo namaz u džamiji, pružimo ruku onima koji su pored nas u safu, nazovimo selam jedni drugima, jer ispružena ruka izražava spremnost da se čovjek suoči sa stvarnošću i radi na otklanjanju onoga što ne valja, te snagu vjere, imana, koja nas jedino može sačuvati u ovim burnim vremenima smutnji i iskušenja koja preživljavamo.

Rukovanje i selam prvi su potez od kojeg moramo početi, ako ne na ulici ono makar i u džamiji, kako bi mogli nastaviti dalje putem suočavanja sa istinom, koja će otvoriti oči onima kojima su one zatvorene mržnjom i zavišću, kako bi svi skupa, ujedinjeni u pokornosti Allahu dž.š., bratskoj ljubavi i slozi, nastavili putem uzdizanja Allahove riječi i Njegove vjere.

PITANJE: Da li je ispravan namaz za osobom koja, prilikom odsutnosti imama, stane u mihrab da predvodi džemat, a poznato je da se dotična osoba bavila svakakvim poslovima ili se možda još njima bavi?

ODGOVOR: Pitanje imameta jeste veoma važno i povezano je sa ispravnošću namaza, tako da je potrebno obratiti pažnju ko staje u mihrab i ko želi predvoditi džemat u namazu.

Kada se govori o ispravnosti namaza, potrebno je istaći, kako kaže dio islamske uleme, da onaj kome je lično ispravan namaz može biti imam i drugima, to jest bit će ispravan i onima koje predvodi.

Međutim, bez obzira na ovu konstataciju, potrebno je obratiti pažnju ko predvodi džemat kada je imam odsutan, jer neobraćanje pažnje na to povlači neminovno posljedicu da će pojedini džematlije negodovati zbog imameta pojedinaca koji su se bavili ili se još uvijek bave raznim poslovima u kojima ima i zabranjenog.

Stoga je dužnost svakog imama da u slučaju svog odsustva obezbijedi adekvatnu zamjenu, ili ukoliko nema od kolega imama onih koji ga mogu mijenjati na dnevnim namazima, da od svojih džematlija osposobi jednog ili dvojicu, koji su spremni stati u mihrab i zamijeniti imama, koji bi, u slučaju njegovog odsustva, bili u mogućnosti zamijeniti ga, a to bi trebali bili ljudi koji su najučeniji i najomiljeniji u džematu, kako ne bi bilo prigovora na njihove postupke.

Ukoliko budemo u prilici klanjati namaz za osobom čije ponašanje nije u potpunosti usklađeno sa propisima vjere, već nekada učini i ono što je zabranjeno, ili se ranije time bavila, ali namaz obavi po propisima koji se tiču namaza, naš namaz će inšaAllah biti ispravan i nije ga potrebno obnavljati. Ovom prilikom savjetujem one koji olahko, bez razmišljanja ulaze u mihrab, a nisu sposobni za sve namaske ruknove, posebno učenje Kur'ana, obaviti po propisu i kvalitetno, da se uzdrže od takvih postupaka, već da mihrab prepuste onima koji su sposobniji i stručniji, odnosno da u mihrab ne ulaze sve dok od njih to džemat ne zatraži.

PITANJE: Kako će postupiti osoba koja zakasni na dženazu namaz?

ODGOVOR: Po pitanju prispijevanja na dženazu namaz islamski pravnici imaju različita mišljenja oko načina nadoknađivanja onoga što je propušteno.

S obzirom da dženaza namaz ima četiri tekbira koji su rukn namaza, to jest obavezni su i namaz nije ispravan bez njih, hanefije smatraju da onaj ko zakasni zanijetit će, donijeti prvi početni tekbir i nastaviti ostatak namaza sa imamom, vodeći računa o broju tekbira koje donosi za imamom. Nakon što imam završi namaz, to jest izgovori posljednji četvrti tekbir i preda selam, onaj ko je zakasnio sam će donijeti preostali broj tekbira, jedan za drugim, ne učeći između njih ono što se inače uči u normalnim prilikama, ukoliko će se odmah pristupiti nošenju mejita.

Međutim, ukoliko je osoba sigurna da može proučiti ono što je potrebno između tekbira prije nego se pođe sa mejtom, onda će tako i postupiti, a nakon izgovorenog četvrtog tekbira osoba će predati selam i sa time završiti namaz.

Ukoliko se dogodi da osoba zakasni toliko da je imam izgovorio i četvrti tekbir, u tom slučaju namaz je završen i onaj ko je zakasnio ostao je bez mogućnosti da dženazu namaz klanja za imamom.

Glas islama 369, r: pitanja i odgovori,a: dr. Rešad ef. Plojović