HomeSpecijalne rubrikeRamazani 2007.Lezet zajedničkog objedovanja 5. Oktobra 2007. Ramazani 2007. 1030 Jedne od blagodati i posebnih draži mjeseca ramazana svakako su iftari i sehuri. Njihova čar nije samo u prepunim trpezama, raznoraznim jelima i specijalitetima koja se tradicionalno u ovakvim prilikama spremaju, već je to i zajedničko okupljanje i objedovanje, odnosno, zajednički boravak za sofrom. Savremeni čovjek je u stalnoj trci za poslom i obavezama te je prisustvovanje zajedničkim obrocima postala prava rijetkost koja je moguće izvodljiva jedino na svadbenim ručkovima, blagdanima ili nekakvim drugim svečanostima. Obroci se jedu s nogu, u hodu, u žurbi, da što više stignemo uraditi i obaveza ispuniti, a pri tom zadovoljiti makar i minimalnu potrebu za hranom koju organizam traži. Ramazan je upravo izvanredna prilika, jedna od onih rijetkih, da se porodica okupi oko sofre i zajedno objeduje –iftari i sehura. Već nekoliko minuta prije akšama, cijela se porodica naðe za sofrom. Djeci i mladima se gleda kroz prste ako pokazuju malo nestrpljenja poslije ispoštenog dana, jer su ogladnjeli i ožednjeli, dok stariji nastoje sačuvati mirnoću i dostojanstvo do zadnjeg trena, pa i za vrijeme cijelog iftara. S prvim riječima ezana posegne se za hranom, najprije za hurmama i vodom, bozom, limunadom, a onda za ostalom pripremljenom hranom, od slanog, preko slatkog, do kahve i voća. Da ne bi bilo problema… Da ne bismo imali problema nakon iftara, poželjno je ne prejedati se, ne konzumirati previše masnu i začinjenu hranu, pogotovo ne hranu koja se teže vari, poput pržene, zatim hrane sa puno šećera i sl. Naš jelovnik tokom ramazana ne mora da se razlikuje od uobičajenog – neka to bude što jednostavnija hrana koja neće promijeniti našu težinu nakon mubarek mjeseca, odnosno, koja nas neće ugojiti. Darežljivost je lijepa osobina muslimana, ali darežljivost u ramazanu je još vrjednija nego izvan njega. Stoga, povećajte svoju sadaku tokom ramazana. Posjetite svoje prijatelje i roðake koje niste posjetili mjesecima ili čak godinama. Podijelite hedije, pripremite iftar za svoju porodicu, rodbinu i prijatelje. Sjetite se da je nagrada za onog ko pipremi iftar postaču jednaka onom ko posti. Lijep je običaj da imućniji na iftar pozivaju učene, u selu svoga hodžu ili učitelja, kako bi mu odali čast i istovremeno od njega nešto korisno čuli i iz njegovog vladanja naučili. Ramazan u svijetu U Palestini se u vrijeme ramazana na sehur uče dva ezana: prvi ezan je da probudi ljude na sehur, a drugi da se zna da je vrijeme za sehur prošlo i da treba zapostiti. Restorani i kafići su danju zatvoreni. Katolički stanovnici Palestine poštuju osjećaje svojih islamskih komšija i ne jedu u javnosti pred muslimanima. U pojedinim gradovima se pozovu i katoličke komšije na iftar. Samo stanovnicima Jerusalema i dijela 48 (gdje šive Palestinci sa izraelskim pasošem) dozvoljeno je klanjati u Jerusalemu, najprije u Mesdžidu Al-Aksa. U nekim zemljama, poput Turske, narod na sehur budi zaduženi bubnjar udarajući u bubanj šetajući ulicama. Na kraju ramazana narod ga za njegov trud nagradi novcem i poklonima. Na ulicama Istanbula rastrti su šatori u kojima se sprema iftar za ljude koji se zadese na ulici u iftarski vakat. Mnogi porodično dolaze u te šatore i iftare se, gdje ih služe tradicionalnim turskim jelima konobari u specijalnim odorama i čakširama, što se sve, naravno, uklapa u ambijent šatora. Obilježavanje iftara i sehura u Bosni i nekim islamskim zemljama se objavljuje pucanjem iz topa. Ta tradicija se i danas poštuje, a potiče iz vremena kada su džamije bile raštrkane te ljudi nisu mogli čuti ezan da bi se iftarili. U dijaspori, muslimani imaju jedan odreðen dan u ramazanu koji se zove “Dan otvorenih džamija”. Toga dana vrata svih džamija su otvorena za nemuslimane koji žele upoznati islam i muslimane i zbližiti se s njima. U Siriji i okolnim zemljama u vrijeme ramazana organizuju se učenja mevluda na ulici gdje se cio komšiluk jednog kvarta organizuje, iznese stolice i posluženje, ukrase ulicu raznim rekvizitima te uče Kur’an, mevlud, ilahije…