HomeGlas islamaIntervjuPUČ U ISLAMSKOJ ZAJEDNICI NIJE USPIO 6. Novembra 2007. Intervju 1437 INTERVIEW U povodu dešavanja u Islamskoj zajednici govori Glavni muftija Muamer ef. ZUKORLIÆ, predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Srbiji PUČ U ISLAMSKOJ ZAJEDNICI NIJE USPIO Razgovarao: Fahrudin KLADNIČANIN – Posljednji dogaðaji unutar Islamske zajednice u Srbiji poprimili su široke razmjere sa ciljem produbljivanja jaza meðu muslimanima u Srbiji. Sasvim je jasno da je ovo montirani sukob i pokušaj podjele sa političkom pozadinom čiji je cilj uspostavljanje potpune kontrole nad Islamskom zajednicom u Srbiji. Sve je počelo kada je grupa imama u hotelu Tadž donijela odluku o smjeni glavnog muftije Muamera ef. Zukorlića, koji se u vrijeme tog saborovanja nalazio u službenoj posjeti Maroku. Poslije ovog čina došlo je do više incidenata u džamijama u Sandžaku i to u posljednjoj dekadi mjeseca Ramazana. Vrhunac cijelog ovog procesa doživio je svoj epilog kada je Adem ef. Zilkić u Bajrakli džamiji u Beogradu inaugurisan za reisu-l-ulemu. Koliko iza ovih dogaðaja stoji politika i odgovornost države? Kolike su posljedice po muslimane u Srbiji? Da li je narušen mir vjernicima? Gdje je rješenje? O svemu ovome prvi put za web magazin Bošnjaci.net govori predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, glavni muftija Muamer ef. Zukorlić. Inforbirovski model Muamer ef. ZUKORLIÆ BOŠNJACI.net: Posljednja dešavanja u Sandžaku unutar Islamske zajednice unijela su nemir meðu vjernicima. Krivica za ovako haotično stanje prebacuje se sa jednih na druge. Pitamo Vas: ko je odgovoran za ovakvo stanje? Muftija Zukorlić: Nema sumnje – onaj ko je napravio korak koji je bio nezamisliv za Islamsku zajednicu, niti za bilo koju civiliziranu organizaciju. Dakle, grupa ljudi dala je sebi za pravo da izaðe iz ustavnih okvira Islamske zajednice, da donosi odluke koje apsolutno nemaju osnova ni u jednom aktu Islamske zajednice, ustvari, da organizira puč koji, hvala Bogu, nije uspio i ono što sada kušamo jesu posljedice neuspjelog puča. Naravno da oni to ne bi mogli uraditi da nisu imali podršku od drugih faktora. Ovdje se, nema sumnje, radi o pravnom nasilju. Dakle, ja sam tada boravio u Maroku na službenom putu, moj zamjenik je tada bio u Zapadnoj Evropi i obavijestili su me da je došlo do upisa grupe ljudi koji traže od mene ostavku za šest sati, a poslije toga su dostavili skraćeni rok na tri sata. Nakon toga sam dobio informaciju kako je nekakav sabor, koji apsolutno ne postoji unutar Islamske zajednice u okviru koje funkcionišemo, donio odluke: mijenja se muftija, bira se navodni reis, formiraju se novi organi i tako dalje. To je situacija koja bi sigurno bila smiješna da nije poprimila javni medijski značaj. Naravno, pored tog pravnog nasilja desilo se i medijsko nasilje koje se sigurno može smatrati jednom od najžešćih krivaca za ovako jake društvene posljedice, jer je nevjerovatno da jedna ovako skovana laž i prevara poprimi takav medijski značaj da u prvom danu, i u nekoliko narednih, niti jedan medij koji je o tome pisao ili izvještavao nije postavio pitanje da li je ovo što su ti ljudi uradili legalno ili ne, da li Islamska zajednica ima svoja akta i da li je to u skladu sa tim osnovnim aktima. Zato me niko ne može razuvjeriti da se radi u značajnoj mjeri o tendencioznosti, u izvjesnoj mjeri o inerciji i o želji za senzacionalizmom tipa: „Hajde da se desi nešto“, što su smatrali prije nekoliko dana nezamislivim. Zamislite samo da su skoro svi naslovi u novinama narednih dana bili identični, dakle potpuna bezuslovnost tipa: „Muftija smijenjen, izabran reis“ , nešto što apsolutno ne ostavlja ni jedan mali prostor mogućnosti da neko zaključi da se dešava nešto što nije u redu. Svi su zatvarali oči i pred pravnim momentom i pred moralnim, pred činjenicom da se to desilo u kafani gradskog hotela, nešto što je potpuno neuobičajeno. Navodno se proglašava reis, a to svi saznaju samo nakon što se desilo. Zamislite sada, uslovno rečeno, tako važan dogaðaj proglašavanja nekog važnog poglavara a da se niko ne obavijesti prije toga. Za onog ko hoće biti korektan, a čak ne mora ni biti toliko dobronamjeran, toliko je stvari koji same po sebi kazuju o pozadini svega što se dešavalo. S druge strane, to je jako duhovno nasilje, to je duhovna beskrupuloznost, gdje se organizacija ove hajdučije desila u posljednjoj trećini ramazana, dakle najsvetijem dijelu godine i ovog mjeseca kada se svode ibadeti, završni dio kada se obavlja čišćenje duše, proflirianja duhovne ličnosti čovjeka. Meðutim, ni to apsolutno nije bila prepreka da se ovako nešto uradi, a ustvari ni to nije bilo slučajno. Pored momenta koji sam kazao, gdje se trebalo po nekom inforbirovskom modelu to desiti na blic, poslije ponoći, u odsustvu prva dva čovjeka Islamske zajednice, isto tako je bilo važno udariti u osnovni temelj finansiranja vjersko-prosvjetnih ustanova Islamske zajednice, a to su zekat i sadekatu-l-fitr, i jedan dio prisvojiti bespravno a drugi dio zbog konfuzije koja će biti izazvana umanjiti legalnim i legitimnim organima i institucijama Islamske zajednice. Dakle, brutalan pristup koji ima pred sobom samo zadati cilj, a u ovom slučaju vrlo zao cilj i bez obzira kakve to duhovne posljedice povlači. Osim toga, ovo je i moralno nasilje koje je sadržano od cijelog spleta prevara. Prvo cifre koje su pominjane tipa 50% imama iz Novog Pazara, 100% imama iz Nove Varoši, apsolutne većine imama u Tutinu i tako dalje, obične su laži. Vrlo precizno: u Novom Pazaru smo od 43 imama imali 8 koji su to potpisali u Novoj Varoši ima samo jedan imam, a ni on nije dao njima podršku. Dakle, 100% je protiv, a ne za, kako su oni to izjavili. U Prijepolju je većina imama na našoj strani, u Tutinu gdje je gospodin Zilkić ponikao i radni vijek proveo, tamo gdje bi trebao biti najjači, od četiri gradske džamije niti jedan imam ga nije podržao, ni jedan nije uz njega. Dakle, to je prava slika. U Sjenici je tačno da su u startu imali većinu koja se vrlo brzo raspala jer u periodu koji smo dali za amnestiju ti imami su se vratili. Neuspjeli pokušaj promocije na Gradskom trgu Prava slika Prvo cifre koje su pominjane tipa 50% imama iz Novog Pazara, 100% imama iz Nove Varoši, apsolutne većine imama u Tutinu i tako dalje, obične su laži. Vrlo precizno: u Novom Pazaru smo od 43 imama imali 8 koji su to potpisali u Novoj Varoši ima samo jedan imam, a ni on nije dao njima podršku. Dakle, 100% je protiv, a ne za, kako su oni to izjavili. U Prijepolju je većina imama na našoj strani, u Tutinu gdje je gospodin Zilkić ponikao i radni vijek proveo, tamo gdje bi trebao biti najjači, od četiri gradske džamije niti jedan imam ga nije podržao, ni jedan nije uz njega. Dakle, to je prava slika. Ahmedijski falsifikovati Petnaest ljudi koji su nosili ahmedije uopšte ne rade u Islamskoj zajednici, devet ljudi nemaju završenu medresu, a trojica su penzioneri. To je brojka od 27 ljudi koji su ovdje falsifikovani. Fizički su prisutni, ali su ahmedijski falsifikovani, a ukupno ih je bilo nešto preko trideset. Prema tome, tu je realno stvarnih imama bilo manje od deset na tom danu „D“, kako ga nazivaju, kada je trebalo da se ovjeri pobjeda koja je tako dugo zavjerom pripremana. Ko ne glasa za Sulejmana Ugljanina nije musliman Ovdje se radi i o političkom nasilju koji ima svoju kompleksnu sadržinu, a na čijem čelu jeste gospodin Ugljanin sa svim ovim što radi protiv Islamske zajednice već punih deset godina. Naime, poznato je da sam ‘93.godine, kada sam izabran za muftiju, zatekao stanje u Islamskoj zajednici gdje su neki imami govorili da ko ne glasa za Sulejmana Ugljanina nije musliman. Naravno da je to suprotno Šerijatu i pravnoj i vjerskoj koncepciji Islamske zajednice, koja je na čelu sa mnom dokinula tu praksu i to je bila prva zamjerka sa Sulejmanom Ugljaninom. Odbrana zgrade Pored Sulejmana Ugljanina kao političkog faktora, pored faktora u državnom režimu, postoji i četvrti ugao, a to su kriminalci koje sam spomenuo u dimenziji pružanja zaštite Zilkiću, ali je njihova uloga mnogo šira i značajnija jer smo mi prošle godine došli u sudar sa njima kada su pokušali otkupiti najznačajniju zgradu Islamske zajednice, zgradu Fakulteta za islamske studije, kroz proces privatizacije. Mi smo to tada spriječili vrlo bučno, čak tjelesno. Pojavili su se uniformisani imami i ostali muslimani i mi smo tu zgradu odbranili. Bavimo se agresorom U dva slučaja mogu se baviti politikom. Jedan je kada smo napadnuti od politike pa se branimo, kao što se sada branimo od Sulejmana Ugljanina. Neko može da nas optuži da se bavimo politikom. Da, bavimo se agresorom. Prema tome, to je jedan moment i ako se gleda kroz tu prizmu – da, bavimo se politikom. Onog momenta kada prestane agresija, mi se više ne bavimo politikom. Drugi slučaj kada se bavimo politikom jeste pitanje sudbinske prirode ili sudbinske važnosti za narod i to smo kazali: nikada se nećemo baviti stranačkom politikom, izborima, podrškama, ali nam niko ne može oduzeti pravo da iznosimo svoj stav kada su u pitanju statusna, sudbinska pitanja za narod, jer šta ako neko hoće otjerati u propast taj narod nekom važnom akcijom ili reakcijom. A zašto su tamo u početku postigli većinu? Zato što je to tamo što se dešavalo organizirao Mustafa Makić, koji to priprema deset godina sa svojim udbaškim mentorima,a što je opšte poznata priča. Meðutim, i tu su izgubili većinu i onda se to svelo na Mustafu Makića, njegovog zeta, njegova dva sestrića i nekog čovjeka i to je sve. Prema tome, radi se o nizu prevara, a još jedna gnusna prevara koja je tako beskrupulozno pokušana da se demonstrira dan prije Bajrama jeste neuspjeli pokušaj promocije tzv. reisa na Gradskom trgu, gdje je trebalo prikupiti što više ljudi pod ahmedijom kako bi se u svijet poslala slika mase imama koja stoji oko tog navodnog reisa. Šta kažu cifre koje su potkrijepljene imenima i prezimenima (možemo Vaše čitaoce pohraniti time). Petnaest ljudi koji su nosili ahmedije uopšte ne rade u Islamskoj zajednici, devet ljudi nemaju završenu medresu, a trojica su penzioneri. To je brojka od 27 ljudi koji su ovdje falsifikovani. Fizički su prisutni, ali su ahmedijski falsifikovani, a ukupno ih je bilo nešto preko trideset. Prema tome, tu je realno stvarnih imama bilo manje od deset na tom danu „D“, kako ga nazivaju, kada je trebalo da se ovjeri pobjeda koja je tako dugo zavjerom pripremana. Prema tome, to je prava slika. Ako ste imali prilike da vidite fotografije koje sve ovo potvrðuju, a ne samo ovo, već potvrðuju i moralnu dimenziju cjelokupnog koncepta kada se taj poslije ponoći „sklepani reis“ trebao pojavi u javnost, a u njegovoj neposrednoj blizini, okružen sa četiri najozloglašenija kriminalca u Novom Pazaru. Dakle, ovo govori o nečem drugom. Prvo govori o pozadini, a drugo govori o duhovnom mentalitetu ljudi koji ovo organizuju. U kome oni vide snagu? Oni se boje za sebe – to je ljudski, ali čovjek kada se boji traži podršku od onog ko je moćan, ko je autoritet. Ne traži on to od džematlija, od sportista, već traži da ga zaštite kriminalci jer su oni za njega moć. To jasno govori o moralnoj strukturi ličnosti koji su ovo organizirali. Osim toga, ovdje se radi i o političkom nasilju koji ima svoju kompleksnu sadržinu, a na čijem čelu jeste gospodin Ugljanin sa svim ovim što radi protiv Islamske zajednice već punih deset godina. Naime, poznato je da sam ‘93.godine, kada sam izabran za muftiju, zatekao stanje u Islamskoj zajednici gdje su neki imami govorili da ko ne glasa za Sulejmana Ugljanina nije musliman. Naravno da je to suprotno Šerijatu i pravnoj i vjerskoj koncepciji Islamske zajednice, koja je na čelu sa mnom dokinula tu praksu i to je bila prva zamjerka sa Sulejmanom Ugljaninom. Nakon toga Ugljanin je tražio od Islamske zajednice, kako bi uspostavio kontrolu nad njom, da bude kolektivna članica njegovog Bošnjačkog nacionalnog vijeća, što je takoðer bila još jedna apsurdnost, neprihvatljiva duhovno, moralno, a ni pravno. Mi smo i ovo odbili i tada je nama objavljen rat i rečeno: „Ili ćete prihvatiti ili vas neće biti.“ Naravno, aspiracije da Ugljanin kontroliše Islamsku zajednicu bile su još prije početka reformi u Islamskoj zajednici, prije osnivanja Mešihata sandžačkog ‘93. godine, kada je on, navodno, podržavao osnivanje tog Mešihata i, da podsjetim, na čelu tog Inicijativnog odbora bio je Adem Zilkić sa nadom da će on biti prvi čovjek Islamske zajednice i kao takav biti poluga preko koje će Sulejman Ugljanin kontrolirati Islamsku zajednicu. Kada ovaj plan nije ostvario, jer prosto Zilkića niko u okvirima Islamske zajednice i Sabora nije predložio kao kandidata, a ni za ozbiljnog čovjeka koji bi bio izabran na mjesto predsjednika Mešihata. Očito da je ovo poremetilo planove brzog uspostavljanja kontrole nad Islamskom zajednicom i onda su počeli da se kuju planovi na duge staze, da se okupljaju ljudi, da se prave koncepcije, da se prave saveznici koji bi doprinijeli da se ovo realizuje. Poznato je da je Sulejman Ugljanin prošle godine ušao u završnicu obračuna sa Islamskom zajednicom kada je u septembru mjesecu izjavio, i to pred medijima, da „ukida Mešihat Islamske zajednice“ i da će vjersko pitanje Bošnjaka biti u nadležnosti njegovog BNV-a. Osim toga, on je to svoje kršenje autonomnosti Islamske zajednice, garantovne Ustavom i Zakonom, potvrdio ovih dana kada je javno pozvao svoje pristalice da doðu na Gradski trg i dočekaju navodnog reisa i podrže cijepanje Islamske zajednice, odnosno tu frakciju. Najznačajniji poraz koji je Ugljanin pretrpio do sada On je tu doživio pravi debakl i to je najznačajniji poraz koji je Ugljanin pretrpio do sada. Jer je navikao je kada pozove svoje birače da doðe njih nekoliko hiljada, a ovaj put je bilo nekoliko stotina. Da smo u nekom slučaju u okviru pravno organizovane države, Sulejman Ugljanin bi sada bio ili pred tužiocem ili pred istražnim sudijom da objasni i položi račune zašto je kršio princip autonomnosti Islamske zajednice, koji je najstrožije garantovan Ustavom i zakonima ove države. Nažalost, to nije tako, to je, svakako, dokaz da za to što radi ima svoje partnere u Beogradu jer bez njih ni on ovo ne bi mogao da organizira jer su očito ti partneri u Beogradu koordinirali medijski akciju protiv Islamske zajednice i oni su i dalje njegovi zaštitnici kako ne bi došao na udar Zakona zbog ovog što se čini Islamskoj zajednici. Naravno, tu postoje, pored insajdera, ljudi koji su prihvatili da razbiju Islamsku zajednicu iznutra. Pored Sulejmana Ugljanina kao političkog faktora, pored faktora u državnom režimu, postoji i četvrti ugao, a to su kriminalci koje sam spomenuo u dimenziji pružanja zaštite Zilkiću, ali je njihova uloga mnogo šira i značajnija jer smo mi prošle godine došli u sudar sa njima kada su pokušali otkupiti najznačajniju zgradu Islamske zajednice, zgradu Fakulteta za islamske studije, kroz proces privatizacije. Mi smo to tada spriječili vrlo bučno, čak tjelesno. Pojavili su se univormisani imami i ostali muslimani i mi smo tu zgradu odbranili. Ali pošto se radi o zgradi neprocjenjivog i materijalnog značaja, očito smo se tada tim kriminalno-mafijaškim krugovima zamjerili i onda su se oni okrenuli protiv nas, a u tom slučaju su imali i partnere u Ugljaninu i nekim dijelovima režima, kao i ovoj grupi ljudi koja od ranije ima aspiracije da razbije Islamsku zajednicu. Tu je još jedan bitan momenat o kome sam dosta govorio, o ljudima koji su prihvatili da urade ovaj nečastan cilj. Ustvari, oni su požurili da dobiju na vremenu jer sam prije nekoliko mjeseci uputio pismo vrhu države tražeći da se dosjei bivših saradnika obavještajnih službi u redovima imama dostave Islamskoj zajednici kako bi se prosto ta praksa dokinula i oni, očito uplašeni od mogućnosti da saznamo, ali ne samo saznamo već dobijamo potvrde onoga što smo do sada i znali, požurili su da naprave udar na Islamsku zajednicu kako bi zaboravili na ono što jesu i da bi se na neki način odnos strana promijenio i kako bi se takvi ljudi doveli na čelo Islamske zajednice. Jer očito za bezbjedonosne službe, koje su ranije neposredno preko svojih ljudi kontrolisali Islamsku zajednicu, sada je velika šteta da izgube svoje visoke oficire i podoficire koji su do sada bili u vrhu Islamske zajednice ili u njenim strukturama, tako da su se prosto svi saglasili zbog toga što su svi imali zajednički interes: Ugljanin da definitivno stavi pod kontrolu Islamsku zajednicu i pretvori je u svoj izborni mehanizam, tajne službe da povrate svoje ljude ne čelo Islamske zajednice, tajkuni i kriminalci da na taj način ostvare svoje materijalne interese koji su im osujećeni zbog zaustavljanja privatizacije objekata Islamske zajednice, ali i da se osvete onima koji su im se suprotstavili, kako to meðu kriminalnim mentalitetima i funkcioniše. Dakle, poklopili su se interesi i svi su istovremeno udarili na Islamsku zajednicu. Onog momenta kada prestane agresija, mi se više nećemo baviti politikom BOŠNJACI.net: Na inauguraciji u Beogradu, Adem ef. Zilkić, obraćajući se vjernicima rekao je da „Islamska zajednica Srbije neće biti poligon i servis ni jedne politike, bilo na državnom ili lokalnom nivou“. Kako komentarišete ovu izjavu? Muamer ef. Zukorlić: Ja vjerujem da neće biti poligon, jer to nikada neće ni biti Islamska zajednica. Ali kada bi, ne daj Bože, to i postala Islamska zajednica, to ne bio poligon već obično sredstvo, kao što je sada Zilkić obična marioneta koja je prihvatila da obavi prljav i nečastan posao. Isto tako bi to bilo i sutra, ali ne treba čekati sutra jer on je to izjavio dan prije Bajrama, a popodne istog dana je došao u pratnji Ugljaninovih kriminalaca i trojice njegovih činovnika iz partije: gospode Memića, Bejtovića i Dedeića, koji se jasno vide na fotografijama. Prema tome, vidite koliko taj čovjek govori istinu. Stvari su savršeno jasne. BOŠNJACI.net: Većina bošnjačkih političkih partija iz Sandžaka u potpunosti je osudila dešavanja unutar Islamske zajednice i na taj način podržala Vas. S druge strane, optužuju Vas za pretjerano miješanje u politiku. Kako gledate na te optužbe? Muamer ef. Zukorlić: Prokomentarisao bih izjavu tipa „pretjerano miješanje“. Volio bih da mi neko navede jedan primjer mog miješanja u politiku. Ne mora pretjerani, već i blagi primjer miješanja. Ja se držim principa koji sam stalno proklamovao, da se samo u dva slučaja mogu baviti politikom. Jedan je kada smo napadnuti od politike pa se branimo, kao što se sada branimo od Sulejmana Ugljanina. Neko može da nas optuži da se bavimo politikom. Da, bavimo se agresorom. Prema tome, to je jedan moment i ako se gleda kroz tu prizmu – da, bavimo se politikom. Onog momenta kada prestane agresija, mi se više ne bavimo politikom. Drugi slučaj kada se bavimo politikom jeste pitanje sudbinske prirode ili sudbinske važnosti za narod i to smo kazali: nikada se nećemo baviti stranačkom politikom, izborima, podrškama, ali nam niko ne može oduzeti pravo da iznosimo svoj stav kada su u pitanju statusna, sudbinska pitanja za narod, jer šta ako neko hoće otjerati u propast taj narod nekom važnom akcijom ili reakcijom. Šta tada treba da kažemo: „To se nas ne tiče taj narod su vjernici i pripadnici IZ i nikada ne možemo reći da nas se oni ne tiču. Najbolji primjer, najočitiji primjer je pitanje donošenja Ustava u Republici Srbiji gdje sam ja kao muftija stavio potpis na Deklaraciju u kojoj se iznose zamjerke Bošnjaka prema tom Ustavu. Na tu Deklaraciju su stavili potpis svi predstavnici stranaka, osim Sulejmana Ugljanina, i očito je to bio početak kada je režim u Beogradu počeo da me posmatra nekim drugim očima. Očito da je nekima u Beogradu bilo prejako da se sada neki muftija drzne i stavi potpis protiv nečega što se zove Ustav Srbije, bez obzira što je taj Ustav bio brutalan prema Bošnjacima da ih nije ni konsultovao, da nije ostavio ni tri slova u kojima se mogu Bošnjaci prepoznati da bi doživjeli taj Ustav i tu državu kao svoju, počev od nacionalnih simbola, himne i dr. Ta Deklaracija, koju smo potpisali, je bila tako blaga, koja apsolutno nije oštra. Čak nismo otišli ni korak dalje da pozovemo ljude da bojkotuju Ustav jer smo kazali da je to već operativna politika. Mi iznosimo principijelan stav da se ne slažemo sa stvarima koje smo tamo nabrojali. Dakle, ako je to politika onda sam se bavio politikom. Takoðe, žele mi spočitavati da nekog podržavam protiv nekog ili da sam blizak gospodinu Ljajiću, a ja sam blizak gospodinu Ljajiću onoliko koliko je od mene daleko Sulejman Ugljanin. Moja politika je statična, ona je duhovno statična a ne dinamična da bi se ja nekome približavao. To meni prvo vjera ne dozvoljava, jer vjera islam i Islamska zajednica su nepolitične. Bilo bi bogohulno kada bi neko Islamsku zajednicu učinio dostupnom nekom ili bliže ili dalje nekom. Ona je potpuno statična. Dakle političari su ti koji odlučuju koliko će biti bliski sa Islamskom zajednicom Ugljanin je odlučio da bude daleko, očito po principu nekog instinkta. Svi drugi su postali bliski, a ne zato što su oni nešto posebno bliski već zato što je on tako daleko pa su drugi svi bliži Islamskoj zajednici, ali to nikako nema veze sa stranačkim odnosom Islamske zajednice prema tim partijama. Kada smo postavili stožer intelektualne misli i intelektualnog razvoja na ovim prostorima nekima je to zasmetalo BOŠNJACI.net: Često se ovih dana čula teza da je Islamska zajednica Srbije koju predvodi Adem ef. Zilkić jedina legitimna vjerska organizacija muslimana u Srbiji. S druge strane Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, koga predvodite Vi, tvrdi suprotno. Prosto se nameće pitanje ko ovdje ima legitimitet? Režimski mediji Da nije bilo medija, da nije bilo licemjernog odnosa dijelova ovog režima to bi bilo beznačajno i niko ne bi ni znao da se desilo. To bi bilo jednostavno jedna kafanska priča i to je sve. Ali to upravo govori o tendencioznosti koju sada možemo da analiziramo: zašto? Kompliment Ako je Islamska zajednica devet dana bila meðu prve tri vijesti svih elektronskih i nacionalnih medija u Srbiji, ma kako to izgledalo ružno, ma kako se to pokušavalo tragizirati, nismo naivni da ne zaključimo da je Islamska zajednica izuzetno bitna. O kojoj se to organizaciji i pokušaju puča, ili ne puča, govorilo devet dana na beogradskim medijima? To je, ako hoćete da znate, u ovoj velikoj atmosferi gorčine po meni jedan veliki kompliment. Univerzitet Neko ne može da proguta činjenicu da je prvi Univerzitet nastao na prostoru Sandžaka iz okrilja Islamske zajednice, ili od strane ljudi iz Islamske zajednice, pa su se na početku nadali da to neće da uspije, jer su mislili da mi iz Sandžaka znamo samo da švercamo, pravimo farmerice i cipele, a mi smo pokazali da znamo napraviti moderan Univerzitet, vrlo ekspeditivan servis visokog znanja, Univerzitet koji je formiran na najsavremenijim internacionalnim principima, otvoren i prema Istoku i prema Zapadu, koji se povezao sa svim važnim faktorima u zemlji i inostranstvu. Stožer intelektualne misli Kada smo postavili stožer intelektualne misli i intelektualnog razvoja na ovim prostorima nekima je to zasmetalo. Pošto su se počele praviti razne zamke tom Univerzitetu onda je neko zaključio: dok je muftija jak u Islamskoj zajednici Univerzitetu se ne može ništa. Smijem da garantujem da bi sljedeći korak bio Univerzitet ako bi ovo sada uspjelo. Sljedeći korak bi bio uništavanje Internacionalnog univerziteta, 99% sam u to siguran. Konkurent Oni koji bi ugasili Internacionalni univerzitet ugasili bi i onaj drugi jer on tada uopšte ne bi imao smisla da postoji jer je on samo sada potreban kao konkurent. A onda bi se sve svelo na par odjeljenja fakulteta, kao što je bila ranije praksa. Prema tome, nema nikakve sumnje da je taj scenarij u pitanju. Ključne ustanove Sama Islamska zajednica u apsolutnoj većini funkcioniše. Mešihat u apsolutnom jedinstvu funkcioniše. Od 15 članova Mešihata, koji kao ministri što predstavljaju Vladu, ni jedan nije prihvatio ovu pučističku projekciju. To govori o snazi prvog tima Islamske zajednice. Osim toga, sve ključne ustanove koje predstavljaju stub Islamske zajednice: Fakultet za islamske studije, Medresa, sistem mekteba i dječjih vrtića, Glas islama, Izdavačka ustanova i sve organizacije koje djeluju u okviru Islamske zajednice, potpuno neokrunjeno funkcionišu na ovom konceptu. To znači da ni jedan vitalni organ nije ugrožen. Regrutovani aktivisti Odgovorno tvrdim da je poslije ‘90. godine ovo jedina homogenizacija bošnjačkog naroda u Sandžaku i da je i dalje pogrešno, možda i zlonamjerno, tvrditi kako se desila polarizacija. Ona je bila prije mnogo jača, a sada se desila homogenizacija. Sada su tamo samo ostali regrutovani Ugljaninovi aktivisti koji su prikačeni na interesne šeme, od mjesne zajednice pa do vrha, gdje imaju svoje kreditne ili neke druge finansijske konekcije, kao i kriminalni fanatici koji takoðe imaju neke finansijske kopče. Država i IZ Islamska zajednica sistem odvojen od države, zato što država uopšte nije nadležna da prizna Islamsku zajednicu. Država nema takve nadležnosti zato što je vjera u pitanju, koja je starija od države, Ustava, predsjednika, parlamenta i od svega drugog. To je islam, kanonska vjera, koja ima svoju tradiciju, koja je od Boga i zato mi prihvatamo samo priznanje od Boga i tu nemamo nikakvu dilemu. 13 godina živjeli smo bez zakona Da podsjetim da smo 13 godina živjeli bez zakona i da smo se tada razvijali i preživjeli. Šta to govori? To govori koliko je Islamska zajednica jaka da preživi sve te opasnosti. Prema tome, takvo nasilje ako bi se desilo značilo bi da postoji neki nazovi reis koji bi bio reis nekom predsjedniku, parlamentu, Srbima, pravoslavcima, ali ne i muslimanima. Muamer ef. Zukorlić: Pitanje legitimiteta nije pitanje tvrdnje. To je kao kada Udruženje ribolovaca ima svoj statut, iako ovo udruženje nema neke druge izvore legitimiteta – duhovne, tradicionalne. Ima svoj statut u kome piše ko postavlja, ko razrješava organe. Prema tome, ako se bilo kakva promjena u Udruženju ribolovaca desi u okviru tog statuta legitimno je, a ako se desi van njega onda nije legitimno. Prema tome, to je za najbanalnije oblike organizacije koja je možda sastavljena od tri člana. Meðutim, ovdje imate Islamsku zajednicu sa više svojih aspekata legitimiteta. Ona ima prvo svoj vjerski legitimitet koji je baziran na Kur'anu i Sunnetu. Pored toga ona ima svoj tradicionalni legitimitet koji je baziran na višedecenijskoj, stoljetnoj tradiciji prenošenja ovlasti od šejhu-l-islama u Istanbulu, posredstvom reisu-l-uleme u Sarajevu, preko muftija, imama i tako dalje. Dakle, to je nešto što je opšte poznato. Prema tome, sve što se desi mimo toga obična je izraslina, kancerogena, koja može biti zloćudna ili dobroćudna, vidjet ćemo shodno posljedicama i shodno eventualnoj snazi te tjelesne pobune koja su tu desila. Po meni, strašno je tendenciozno kada Vi kao novinar kažete „Islamska zajednica koju predvodi…“. Ne možete tek tako nazvati nekog Islamskom zajednicom, kad sami znate da je nastala u kafani, poslije ponoći. Znači, to se može nazvati nekom frakcijom koja pokušava sebe da nametne, ali to ne može da bude Islamska zajednica i žalosno je što mi sami, muslimani, dozvoljavamo taj oblik tretmana. Takva stvar se nikada ne može dogoditi u Srpskoj pravoslavnoj crkvi ili Katoličkoj crkvi, da neko doðe i kaže: „Katolička crkva koju predvodi neki fratar…“ To nikako ne može. Zna se šta je Islamska zajednica, a sve drugo mogu da budu pokušaji koji mogu biti u manjoj mjeri legalni ili nelegalni, ali to su samo pokušaji. Rekao sam, da nije bilo medija, da nije bilo licemjernog odnosa dijelova ovog režima to bi bilo beznačajno i niko ne bi ni znao da se desilo. To bi bilo jednostavno jedna kafanska priča i to je sve. Ali to upravo govori o tendencioznosti koju sada možemo da analiziramo: zašto? Pa evo zašto. Ne morate da budete upućeni, dovoljno je da vidite kritike koje se upućuju na moju adresu, koliko su one blijede, koliko su besmislene. Posebno ako se iole može uporediti šta je Islamska zajednica danas, a šta je bila prije 14 godina. Meðutim, za preciznog posmatrača to je sasvim jasno. Ako je Islamska zajednica devet dana bila meðu prve tri vijesti svih elektronskih i nacionalnih medija u Srbiji, ma kako to izgledalo ružno, ma kako se to pokušavalo tragizirati, nismo naivni da ne zaključimo da je Islamska zajednica izuzetno bitna. O kojoj se to organizaciji i pokušaju puča, ili ne puča, govorilo devet dana na beogradskim medijima? To je, ako hoćete da znate, u ovoj velikoj atmosferi gorčine po meni jedan veliki kompliment. Znate da se Islamska zajednica bavila jasinima, mevludima, hatmama i prosto je asocirala, kada kažete Islamska zajednica ili vakuf, na truhlu ćeramidu, stare kuće koje se raspadaju. E to je bila Islamska zajednica. Da li bi tada neki dogaðaj privukao pažnju javnosti, čak i meðunarodne, jer sam čuo da su zapadni mediji javljali o onom upadu u džamiju. Prema tome, ma kako bilo gorko, to su veliki komplimenti, posebno su veliki komplimenti što smo uspjeli uprkos podršci svih vrlo moćnih faktora na ovom prostoru. S druge, strane pitanje koje sam istakao: zašto? Baš zato što neko ne može da proguta činjenicu da je prvi Univerzitet nastao na prostoru Sandžaka iz okrilja Islamske zajednice, ili od strane ljudi iz Islamske zajednice, pa su se na početku nadali da to neće da uspije, jer su mislili da mi iz Sandžaka znamo samo da švercamo, pravimo farmerice i cipele, a mi smo pokazali da znamo napraviti moderan Univerzitet, vrlo ekspeditivan servis visokog znanja, Univerzitet koji je formiran na najsavremenijim internacionalnim principima, otvoren i prema Istoku i prema Zapadu, koji se povezao sa svim važnim faktorima u zemlji i inostranstvu. Kada smo postavili stožer intelektualne misli i intelektualnog razvoja na ovim prostorima nekima je to zasmetalo. Pošto su se počele praviti razne zamke tom Univerzitetu onda je neko zaključio: dok je muftija jak u Islamskoj zajednici Univerzitetu se ne može ništa. Smijem da garantujem da bi sljedeći korak bio Univerzitet ako bi ovo sada uspjelo. Sljedeći korak bi bio uništavanje Internacionalnog univerziteta, 99% sam u to siguran. Kao što znate, kada je osnovan Internacionalni univerzitet i kada je pokazao prve korake uspjeha, naglo kao pečurke poslije kiše u Novom Pazaru su počela nicati odjeljenja državnih fakulteta. Pošto i ovo nije dalo rezultata u smislu konkurencije, iako nelojalne, jer se tamo nudilo besplatno školovanje, država je trošila novac poreskih obveznika da bi pravila konkurenciju, kako oni kažu, „Muftjinom univerzitetu“. Pošto ni to nije uspjelo, država se usudila da bude tako velikodušna i dala je državni univerzitet. Samo da napravim paralelu, jer nije bilo logičnije da 1999. godine, kada je povlačen državni univerzitet iz Prištine, nego da bude stacioniran u Novom Pazaru kao najbližem centru tom dijelu države. Naravno da nije jer ne bi bilo dobro da Bošnjaci imaju univerzitet, već su ti fakulteti tog univerziteta razasuti po selima na jugu Srbije samo da Novi Pazar ne bi imao univerzitet. Vidite paradoksa, zahvaljujući neočekivanom uspjehu Internacionalnog univerziteta mi postali jedini grad poslije Beograda koji imamo dva univerziteta. Dakle, mogli smo do 2002. godine bez ijednog univerziteta, a sada smo neko ko ima dva univerziteta. Oni koji bi ugasili Internacionalni univerzitet ugasili bi i onaj drugi jer on tada uopšte ne bi imao smisla da postoji jer je on samo sada potreban kao konkurent. A onda bi se sve svelo na par odjeljenja fakulteta, kao što je bila ranije praksa. Prema tome, nema nikakve sumnje da je taj scenarij u pitanju. Ali, hvala Bogu, ni to se neće desiti zbog toga što se nije desilo ovo prvo, Jer puč nije uspio i onda ništa se nije desilo. Zašto? Zato što je puč imao tri varijante plana. Prvi, da se potpuno ovlada Islamskom zajednicom – propalo. Varijanta B, da se ukloni Muftija – propalo. Varijanta C, da se prepolovi Islamska zajednica – propalo. Varijanta D, da se okruni bar koji džemat, što je potpuno beznačajno, a zašto je beznačajno – zato što nije ugrožen ni jedan vitalni organ Islamske zajednice. Sama Islamska zajednica u apsolutnoj većini funkcioniše. Mešihat u apsolutnom jedinstvu funkcioniše. Od 15 članova Mešihata, koji kao ministri što predstavljaju Vladu, ni jedan nije prihvatio ovu pučističku projekciju. To govori o snazi prvog tima Islamske zajednice. Osim toga, sve ključne ustanove koje predstavljaju stub Islamske zajednice: Fakultet za islamske studije, Medresa, sistem mekteba i dječjih vrtića, Glas islama, Izdavačka ustanova i sve organizacije koje djeluju u okviru Islamske zajednice, potpuno neokrunjeno funkcionišu na ovom konceptu. To znači da ni jedan vitalni organ nije ugrožen. I Milošević je dobijao podršku od sela Svinjare Muamer ef. Zukorlić: Ko je pratio kraj Slobodana Miloševića sjeća se dobro da, kada bi se bilo šta desilo važno u državi, Slobodan Milošević bi dobijao podršku, recimo, Mjesne zajednice iz Leskovca, sela Svinjare, opštine Palilula i tako dalje. To je prosto efekat te neke opštenarodne podrške koji se daje svom diktatoru. I onda kada je ta podrška doživjela vrhunac – on je pao. Dakle, po potpuno istom modelu to funkcioniše. Tamo imate nekog ko tako hladnokrvno laže da mu je svejedno da napiše pet potpisa i kaže „džamijski odbor te džamije“. To, kao prvo, nije istina, a čak i da jeste džamijski odbor po definiciji je pomoćno tijelo Medžlisa Islamske zajednice. On uopšte nije organ, ali čak i da jeste može samo da funkcioniše u okviru svojih ovlašćenja. Istina je da je u nekim džamijskim odborima Ugljanin uspio godinama ubaciti svoje aktiviste kroz ovu težnju da se uspostavi neki uticaj. Ima toga, ali to je izuzetno malo, a i potpuno beznačajno i ono što nema nikakve sumnje i što je izmaklo kontroli svih mogućih i udbaških i političkih proračuna, to je da su muslimani podržali Islamsku zajednicu na čelu sa svojim muftijom. Prošetajte mahalama pa ćete to da vidite, probajte biti nezavisni, ali ne kao neki mediji koji su, navodno, htjeli da istražuju javno mnjenje i otišli meðu članove one grupe koja je promovisala Zilkića i pitali ih šta misle o ovome i onda su to emitovali beogradski mediji i rekli: „Evo šta misli narod.“ I oni sada misle neko je naivan da to proguta. BOŠNJACI.net: Nešto je evidentno, uvaženi Muftija. Ovih dana, posebno u euforiji dogaðaja, na Regionalnoj radio televiziji se stalno čuju saopštenja džematskih odobra džamija u Novom Pazaru gdje se daje podrška Ademu ef. Zilkiću, ali i saopštenja raznih organizacija koje Vas prozivaju i etiketiraju raznim imenima. Kako to komentarišete? Prema tome, odgovorno tvrdim da je poslije ‘90. godine ovo jedina homogenizacija bošnjačkog naroda u Sandžaku i da je i dalje pogrešno, možda i zlonamjerno, tvrditi kako se desila polarizacija. Ona je bila prije mnogo jača, a sada se desila homogenizacija. Sada su tamo samo ostali regrutovani Ugljaninovi aktivisti koji su prikačeni na interesne šeme, od mjesne zajednice pa do vrha, gdje imaju svoje kreditne ili neke druge finansijske konekcije, kao i kriminalni fanatici koji takoðe imaju neke finansijske kopče. Inače, apsolutna većina njegovih glasača nama daje podršku. Mi svakodnevno imamo prilike primati delegacije. Njegovo najokorjelije jezgro glasačke baze bila je Pešter, koja se apsolutno okrenula u podršci jedinstvenoj Islamskoj zajednici. Država izbjegava da poštuje ZakonBOŠNJACI.net: Prošle godine je Narodna skupština usvojila Zakon o crkvama i vjerskim zajednicama. Primjenom ovog zakona definiše se postojanje jedne tradicionalne Islamske zajednice. Koliko se država u ovom slučaju pridržava ovog zakona? Muamer ef. Zukorlić: Glavna krivica države, ako izuzmemo ova mešetarenja na koje možemo i da zatvorimo oči, jeste u izbjegavanju da se poštuje Zakon. Država to ne smije nastaviti da čini. Ona je do sada to pasivno činila, ne aktivno, osim u dva slučaja koja su bila greška, a tiču se upada policije u džamiju u Sjenici i nekorektno ponašanje policije u Prijepolju. Više je bilo u pitanju pasivno kršenje zakona, tj. toleriranje da se Zakon krši. Zakon je vrlo jasan i apsolutno tu nema nikakve dileme, ali očito neko u državnom režimu, u režimu vlasti, procjenjuje da bi bilo dobro da malo zatvori oči pred kršenje Zakona da bi se taj Muftija malo oslabio. Inače, to neće moći u nedogled. Postoje mehanizmi u pravnom sistemu ove države, ma koliko taj sistem bio nagrižen. Ako to ne bude dovoljno postoje meðunarodni pravi argumenti i sredstva za kojima ćemo posegnuti da se izborimo za cilj. Zakon je eksplicitan. Ako pričamo o mogućnostima daljeg razvoja situacije, kuda će se ona kretati, tu postoji samo jedno raskršće. Zavisi od toga koliko će država primjenjivati svoj Zakon. Ukoliko država bude dosljedno primjenjivala svoj Zakon, ukoliko se osvijeste njeni organi po pitanju ovog Zakona, onda će svi problemi fino da se slegnu. Zna se prosto šta je tijelo a šta izraslina, šta je Islamska zajednica a šta frakcija, koja pokušava da se promoviše kao Islamska zajednica. Ja želim da vjerujem da će se država ipak dozvati pameti i da će poštivati Zakon. Prvo, ona je taj Zakon sama donijela, a zbog čega postoji zakon nego da bi se spriječila haotična situacija. Zašto je ova situacija bila haotična? Zato što je na neki način država pasivno suspendovala Zakon i time izazvala ovaj haos. Ukoliko država bude uporna da ignoriše kršenje Zakona, onda vjerovatno može doći do haosa širih razmjera koji neće imati pozitivne posljedice ni za koga. Ovo je bio pokušaj kao kad biste da dali ulogu slijepom crijevu da vrši ulogu srca BOŠNJACI.net: Da li je nepoštovanje Zakona jedini problem ili je nešto drugo u pitanju? Možda nekima smeta ime i prezime Muamer Zukorlić? Muamer ef. Zukorlić: Poštivanjem Zakona mi ne ulazimo u hipotetičke pretpostavke, ne ulazimo u hipoteze da li je to pitanje odnosa emocija, odgovara ili ne odgovara nečije ime i prezime i slično. Znači, svako civilizovano društvo te stvari ostavlja za ličnu relaciju, a ureðuje se zakonom, poštivanjem zakona, koji bi trebao da je jednak za sve. U tom slučaju insistiramo na to da bi izgubilo na značaju to da li nekima smeta muftija Zukorlić ili je nešto drugo u pitanju. Poštujte Zakon i sve što se desi u okviru njega neka bude obavezavajuće za sve. BOŠNJACI.net: Da li je moguće, i šta će se dogoditi, ako Vlada ipak prizna Islamske zajednicu Srbije i Adema ef. Zilkića kao vrhovnog poglavara? Muamer ef. Zukorlić: To je isto kao da kažete da li bi Vlada priznala predsjednika neke nevladine organizacije za predsjednika države. To je kao kada biste pokušali da date ulogu slijepom crijevu da vrši ulogu srca. To je nemoguće. Može da se desi da to neko formalno uradi, ali to ne može da funkcioniše, zato što kada bi se takvo nasilje još jednom desilo to bi značilo raspad sistema, ali i pored toga to je nefunkcionalno, jer apsolutna većina, kao što sam objasnio, muslimana, imama i svih vitalnih organa Islamske zajednice, funkcioniše u okviru sistema Islamske zajednice. Ona je prošla različita iskušenja, od raznih oblika bezvlašća u toku Kraljevine Jugoslavije, zatim jednoumlja u doba komunizma, ali vjerujte da smo spremni čak i takav oblik nasilja da preživimo, zato što je Islamska zajednica sistem odvojen od države, zato što država uopšte nije nadležna da prizna Islamsku zajednicu. Država nema takve nadležnosti zato što je vjera u pitanju, koja je starija od države, Ustava, predsjednika, parlamenta i od svega drugog. To je islam, kanonska vjera, koja ima svoju tradiciju, koja je od Boga i zato mi prihvatamo samo priznanje od Boga i tu nemamo nikakvu dilemu. Ovo što se tiče Zakona je pitanje funkcionalnosti ureðivanja tog prostora. Da podsjetim da smo 13 godina živjeli bez zakona i da smo se tada razvijali i preživjeli. Šta to govori? To govori koliko je Islamska zajednica jaka da preživi sve te opasnosti. Prema tome, takvo nasilje ako bi se desilo značilo bi da postoji neki nazovi reis koji bi bio reis nekom predsjedniku, parlamentu, Srbima, pravoslavcima, ali ne i muslimanima. Tako da, u definitivnom smislu, to ne bi imalo primarnog efekta. To bi samo imalo katastrofalne posljedice za državu, za njen ugled u svijetu, za njenu ulogu u islamskim zemljama. To bi bile ovjera gašenja najosjetljivih prava, a to su vjerska prava. BOŠNJACI.net: Bivši ministar vjera, gospodin Milan Radulović, u intervjuu koji je dao Ilustrovanoj politici, na pitanja kako će se riješiti trenutna situacija u Islamskoj zajednici, odgovorio je da „Islamska zajednica će poslije ovih vrenja shvatiti da mora da služi običnim vjernicima, a ne ličnim ambicijama vjersko-nacionalnih voða koji žele da budu alternativa nekoj političkoj stranci i lokalnim političkim liderima“. Kako komentarišete ovu izjavu? Muamer ef. Zukorlić: Nije to jedina izjava gospodina Radulovića koju je dao protiv Islamske zajednice. On je na nekim elektronskim medijima takoðe davao vrlo tendenciozne izjave. On pokušava da kritikuje Islamsku zajednicu da ona ima veze sa nekakvim nacionalnim projektima. U toj kritici on osporava vezu sa našim reisom Mustafom ef. Cerićem zato što je on protiv Republike Srpske, a zatim brani Republiku Srpsku kako ona nije genocidna tvorevina nego neka prava dobra tvorevina. Znači, zašta nas trenutno želi optužiti neosnovano, on upravo radi to potpuno neovlašćeno kao činovnik Ministarstva vjera. Prema tome, mi ćemo i zvanično uputiti protestno pismo ministru vjera i vrhu države za ponašanje gospodina Radulovića. Vjerovatno gospodin Radulović u ustima osjeća gorak ukus zašto mu je promaklo u Zakonu da dozvoli da bude jedinstvena Islamska zajednica jer je on bio jedan od autora Zakona. Prema tome, da se tada sjetio šta se može desiti, on bi ostavio kopče za razbijanje Islamske zajednice koje bi imale dobru utemeljenost. I sada on ima problem da pojasni kako taj Zakon ima osnova da se Islamska zajednica razbija. Osim toga, gospodin Radulović apsolutno nema pravo da govori o tome kakva treba da bude Islamska zajednica. On je prvo nemusliman i da ima elementarne oblike pristojnosti ne bi trebao da govori kakva Islamska zajednica treba da bude. Zamislite da sada ja govorim kakva treba da bude organizovana Srpska pravoslavna crkva i kome ona treba da služi. On i da o tome išta zna, a ne zna ništa, iz elementarne duhovne pristojnosti ne bi trebao ništa da kaže. Mobilizacija srpskih emocijaBOŠNJACI.net: Šta još režim u Beogradu prepoznaje kao smetnju u kontekstu odnosa sa Sarajevom? Muamer ef. Zukorlić: Ja lično mislim da to prvo zna sam Beograd. Ovo funkcioniše 14 godina i ako za svo ovo vrijeme nije bilo niti jednog akta ili gesta koji bi bio na račun države Srbije, zašto bi to bio problem u budućnosti. Mislim da je to sada vještački isforsirano pitanje. Prvo od strane ove hajdučke družine koja je pokušala da izvrši puč, a zaigrala je na emocije srpskog stanovništva da bi se dobio jeftini patriotski poen. Tu je osnovni uzrok. Mislim da to ne bi moglo da bude prihvaćeno od strane intelektualne srpske elite, ali i obične javnosti, zato što je njihova logika osnivanja Srpske pravoslavne crkve prekogranična i poznato je da je sjedište, duhovno i administrativno, Srpske pravoslavne crkve u Beogradu i za vjernike u Bosni, Hrvatskoj i širom svijeta i to niko ne osporava. Zato oni imaju potpuno pripremljenu logiku da prihvate tu prekograničnost jer ovdje se radi na tome, kako sam rekao, da se mobilišu srpske emocije i da se profitira na svim zločinima koji su se desili, kao i negativnim emocijama zbog rata u Bosni. Kada kažu da neko hoće vezu sa Sarajevom to treba da izazove negativne konotacije kod pravoslovnog življa u Srbiji. To je izdajnička logika tipa: „Daj da se dodvorim onom drugom jer sam prodao sopstvene interese.“ Ja mislim da će Srbi shvatiti da onaj ko je izdao svoj rod, svoju vjeru, ne može biti od koristi ni njima, jer on će sto puta njih da izda kao što je izdao svoje. Ja mislim da je to srpski narod shvatio, ali pojedinci tipa gospodina Radulovića pokušavaju iz toga da izvuku neku argumentaciju jer je strašno teško braniti neki drugi stav osim ovog našeg koji je izuzetno temeljan na duhovnim i zakonskim osnovama. S druge strane, svaki iole rasterećen posmatrač će da ima u vidu dvije činjenice. Kada bi mi imali bilo kakve secesionističke aspiracije u Sandžaku, zašto bismo pravili jedinstvenu Islamsku zajednicu u Srbiji. Zar nam ne bi bio interes da zadržimo samo Islamsku zajednicu na nivou Sandžaka, jer ako hoćete secesiju zašto se kopčate sa Suboticom, zašto sa Preševom, Beogradom… Znači ne treba neka velika pamet da se to zaključi. Drugo: da smo htjeli, takoðe, da pravimo službe koje bi bile servis nekoj secesiji zašto bismo pravili Internacionalni univerzitet sa departmanima u Beogradu, Nišu, Pančevu i Subotici. Zar nam nije bio u interesu neki jedinstveni sandžački univerzitet. Prema tome, svi oni znaju, zna srpska javnost, da ovdje nisu u pitanju secesionističke veze. Naprotiv, projekt jedinstvene Islamske zajednice u Srbiji sa sjedištem u Novom Pazaru i projekt Internacionalnog univerziteta su dva važna integristička projekta i mislim da je to i najvećim nacionalističkim jastrebovima u Beogradu jasno. Ali tu se želi samo profitirati u cilju slabljenja tih institucija i njihovog eventualnog stavljanja pod kontrolu. Sva ta priča politizacije u pravcu Novi Pazar-Sarajevo sa primjesama eventualne secesije i ugrožavanja državnosti Srbije na ovoj teritoriji, potpuno je besmislena. Banda i institucija BOŠNJACI.net: Uvaženi Muftija, trenutna situacija je baš komplikovana. Gdje je rješenje u svemu ovome? Muamer ef. Zukorlić: Ja sam već dao dio odgovora. Prvo uslov je poštivanje Zakona, a drugi uslov je poštivanje normativnih akata Islamske zajednice. U ovom drugom dijelu, iako ne žurimo, ipak se krećemo naprijed. Prema tome, prvi korak je bio da je dat period za pokajanje ljudima koji su zloupotrijebljeni, ili prevareni, ili ucijenjeni dali potpis na aktivnosti koje su se desile i on je dao izuzetne rezultate. Znači, od 29 imama koji su potpisali već imamo 19 koju su se povratili. Znači, apsolutna većina se vratila, što smatramo izuzetnim uspjehom. Uglavnom su se vratili ljudi, kao što sam već rekao, prevareni ili ucijenjeni, jer zaista je tu bilo raznih oblika prevara, raznih oblika pritisaka i većina njih je to priznala. Ko je tvrdo tkivo koje je ostalo? Ostali su regrutovani udbaši od ranije i ljudi koju su primili mito jer je tu u opticaju bio veliki novac, tako da oni koju su uzeli pare sada su ih djelimično potrošili i nemaju da ih vrate, pa su oni sada najtvrdokorniji. Ali oni su sada spali na izuzetno mali broj. Dakle, onaj koji ne prihvati povratak, odnosno pokajanje, bit će predmetom Disciplinskog vijeća jer mi nismo prosto banda kao oni već legalna institucija. Niti žurimo niti radimo stvari preko koljena. Dakle, bit će predmet Disciplinskog vijeća i onako kako taj organ odluči postupit će se tako. BOŠNJACI.net: Da li možemo reći da grupa koju predvodi Adem ef. Zilkić ima karakter udruženja graðana? Muamer ef. Zukorlić: Oni za sada nisu ni to. Oni bi zaista mogli tako da funkcionišu, ali bi morali da krenu drugom pravnom procedurom. Postoji mogućnost i formiranja novih vjerskih zajednica po Zakonu, ali u tom slučaju nisu tradicionalna Islamska zajednica i ne postoji mogućnost njihove legalizacije. BOŠNJACI.net: Na kraju, šta vjernicima u Srbiji, a posebno u Sandžaku, poručujete? Muamer ef. Zukorlić: Prvo želim da se zahvalim muslimanima u Srbiji i Sandžaku zato što su pokazali u ovom teškom trenutku, u okolnostima teške zavjere protiv Islamske zajednice, visoku svijest. Nisi bili prevareni i uprkos svemu nisu bili čak ni uplašeni jer je bilo izuzetno teško. To je nešto što me čini posebno sretnim i što mi još jednom ovjerava sav trud koji ulažemo svih ovih godina da tako nastavimo jer ovaj narod zaslužuje da se još uloži u institucije koje će biti od koristi za njega. Očekujem da muslimani sa tom sviješću nastoje da prepoznaju original od falsifikata i da se zarad budućnosti svoje i svoje djece opredjeljuju za original kao to što već čine. Jer falsifikat je prevara i on sigurno ne treba nikome. BOŠNJACI.net: Hvala vam lijepo. http://www.bosnjaci.net/aktuelnosti.php?id=344&polje=interview
